Jedan prut je slab i krhak. No, ako je vezan u snop s mnogim prutovima, taj snop, to pruće, postaje snažno i neslomljivo. Tako je to bilo proteklih 10 godina u gradu Novoj Gradiški. I sada svjedočimo još jednoj aferi bivšeg gradonačelnika i njegovih suradnika. Sasvim logično je da USKOK konstatira da je dotični trgovao; s čim i kako, to će sud utvrditi. Postoji čak i pisana priznanica iz koje je razvidno kako je Vinko Grgić „posudio” izvjesnom gospodinu novac, uz zatezne kamate?! Gradonačelnik „kamatar” ili se iza te potpisane priznanice krije nešto više... I gle čuda, na uvid je dana i izjava koju je M. M. potpisao Vinku Grgiću kako bivši gradonačelnik nije poslovao s trgovačkim društvima u vlasništvu M. M. Sve pečatirano i ovjereno. Meni stvarno sad nije jasno kako netko nekome posuđuje novac i onda se taj netko mora ograđivati izjavama da nisu ortaci. Vrzino kolo!

Moje mišljenje je da će odvjetnici morati dati sve od sebe unutar nametnutih okvira kako bi dokazali da se iza ovih dokumenata ne krije, ne daj Bože, tajni ortački ugovor. Kad se kaže da batina ima dva kraja, odmah pomišljamo da je jedan bolji, a drugi gori. Pokušamo li odgovoriti koji je bolji, odgovor neće biti lak. Prije nego nastavite čitanje, pokušajte sami promisliti. Ovaj primjer kojemu mi svjedočimo u Novoj Gradiški govori stvarno ni više niti manje o batini s dva kraja i, po meni, ne govori da je jedan bolji, a drugi gori, nego da su oba loša, samo što se stanje sada okrenulo: onaj koji je dobivao batine dohvatio je batinu s drugoga kraja jer mu je dopi*dilo (oprostite na izrazu) da trpi i preokrenuo je situaciju u svoju korist. Izričaj „batina ima dva kraja” još znači da je o tome trebao misliti ipak netko tko je s pozicije vlasti radio to što je radio. Šerif... ili ćeš kako ti ja kažem ili si gotov, ma možeš misliti, e pa ne ide to baš tako. Kad Šenoa piše: „Pepika je nakon svih muka držala deblji kraj batine u svojoj ruci”, tada to znači da je Pepika ipak konačno bila gospodar situacije. Pravo značenje, kao što i sam izraz pokazuje, vezano je za diobu nečega, pa je onda sasvim logično da je u toj situaciji bolje dobiti deblji nego tanji kraj, tj. više nego manje. Tu je, dakle, sve jasno.

Na vrijeme sam upozoravala da sastav i sustav gradske vlasti ne funkcioniraju kako treba i oprezno sam govorila o svemu. „Tko ima uši, neka čuje”, novozavjetna je novogradiška doskočica, no mnogi nisu imali ušiju i zato je sve ovo završilo kako je završilo. Možda je tako i bolje. Pa sad ima još nešto; u svemu ovome ima tu i nekih kolateralnih žrtava koje nam zorno pokušavaju pojasniti svoju ulogu u cijeloj ovoj sagi.

Ali što je još važnije, imamo to što imamo: razočaran, malodušan i apatičan puk, beznadne mlade i stare u potrazi za boljim, pravednijim, poštenijim sutra. A pravosuđe nam je nikakvo, otužno, poduzetništvo osakaćeno, jer je prvi čovjek grada optužen, ni više ni manje, za reket. Ljudi moji, pa gdje to ima, samo u Novoj Gradiški. Gradsko vijeće nezavisne liste Vinka Grgića na protekloj sjednici nam je pokazalo da su odnarođeni i to je politička elita kojoj će ovaj sustav ipak omogućiti ostanak na vlasti.

Međutim, bilo je i crnjih dana u tužnoj povijesti ovog napaćenog grada. Važno je ne pokleknuti pred crnim sivilom naše (političke) katastrofalne zbilje, a za to je, osim optimizma, potrebno i zajedništvo svih nas koji moramo izaći na izbore i glasati po svojoj savjesti. E, kada bi se duh građanske korektnosti i solidarnosti mogao prenijeti na buduće upravljanje gradom, našim novcem i pravosuđem – gdje bi nam bio kraj?

Sjetih se ja i majica s predizbornim sloganom prepune dubine i ironije „Nova Gradiška u srcu” (sve mi se čini da je trebalo pisati u džepu). I tu dolazimo do srži problema: zbog najgoreg smrtnog grijeha – lakomosti, oholosti ili, ti taštine, kompleksa, usijanih glava narcisa koji su željeli sačuvati svoje pozicije. A kršćanstvo nas uči skromnosti, krotkosti i poniznosti i jedino se na tim i takvim temeljima može (iz)graditi kuća zajedništva.

Neki sada koji su do nedavno bili gluhi i nijemi sebe vide kao „velikog vođu“ koji će ovaj novogradiški napaćeni narod izvesti iz kaljuže kriminala i ustajale političke bare i dovesti nas u obećanu zemlju meda i mlijeka?! Cezar je svoju autobiografiju pisao u trećem licu te se čini da takvih patoloških slučajeva (dojučerašnjih bliskih suradnika Vinka Grgića) ima i među pretendentima za mjesto gradonačelnika, a ako je vjerovati nekima, Vinko Grgić bi i iz ove afere mogao izaći čist kao suza, (u što ja osobno sumnjam) pa nam se eto sugerira i da čak nakon svega razmišlja o ponovnoj kandidaturi za mjesto gradonačelnika.

Što je bilo, bilo je. Puj, pik ne važi!

Ali, ne valja plakati nad prolivenim mlijekom, nego postići maksimum s raspoloživim sredstvima. Svi smo mi svjesni činjenice da je i s ovom aferom Vinka Grgića nastala nepovratna šteta za Novu Gradišku, za njen puk u cjelini. Mi uvijek biramo od dva zla manje i izborni rezultat je dovoljan da i nadalje tonemo, a ostatak posla će obaviti neki glodavci koji su i do sada revnosno dizali ruke za sve odluke koje su se najprije donosile, a onda povlačile sa sjednica GV.

Dragi moji, stvarno nisam „državni neprijatelj” ako kažem da je vrijeme da se sjedne za stol i razgovara, premoste trenutne nebitne animozitete, povrijeđene taštine, prevlada oholost i da se „ja, ja, ja“ preobrazi u „mi, mi, mi“, jer se samo zajedničkim i ujedinjenim snagama mogu spriječiti procesi daljnjeg rastakanja grada i, što je najvažnije, našeg proračunskog novca. Prispodoba o pruću aktualnija je no ikad, pa kad već nismo dovoljno pametni učiti iz tuđih pogrešaka, valjda ipak imamo toliko pameti da nešto naučimo iz vlastitih.

Zato, dame i gospodo, pamet u glavu! Prilika je tu na izborima, tko zna kad će se opet pojaviti.

Zlata Pazman Petrić