Satira je kroz povijest mijenjala formu, ukalupljujući se u kontekst vremena i prostora u kojima je nastajala, no njezina se srž nikada nije mijenjala. Namjera satire ostala je ista – ukazati javnosti na društvene probleme i izraziti kritiku kroz prizmu šale.

Humor je oduvijek bio element koji je povezivao ljude, neovisno o razlikama koje su među njima postojale, a satira je kao sredstvo mobilizacije kombinirala upravo element komičnog s kritičnim kako bi osvijetlila probleme na koje javnost često „zažmiri“, dok političari postaju još bogatiji. Neki od nas, koji smo na meti lokalnih političkih dušebrižnika, težimo višem cilju koji predstavlja promjenu, prvenstveno u društvu, što često podrazumijeva velik rizik kada predmet satire postanu aktualni događaji i moćni pojedinci umiješani u njih.

E sad, u Novoj Gradiški, uz rijetka novinarska oštra pera, građanski aktivisti (Ulice Gradiške Nove, Krešo Kumić i još neki) upozoravali smo, ukazivali na greške, otkrivali propuste, davali prijedloge, poticali dijalog, ismijavali, molili. Ljudi moji, radili smo apsolutno sve da političke mudrace trgnemo iz uhljebničkog sna o Novoj Gradiški, ali ništa nije dalo rezultat!

Bacali smo vam istinu u oči, ali ste se pravili slijepi, gluhi i nijemi. Bili smo pristojni, drski, satirični, kritični, konstruktivni, ali ni to vas nije trgnulo. Ostala je još samo psovka, jer možda vas te grube riječi probude! Jer stanje koje vidimo u našem gradu ne može se pošteno opisati bez psovke! Činjenica je da je stvarnost oko nas gruba, okrutna i ružna. I svi je vide, osim vas – političara i moćnika s Nezavisne liste Vinka Grgića.

Ustvari, vidite je i vi, samo se pravite da je ne vidite kako ne biste morali išta poduzeti. E pa neće moći. Slijede lekcije u kojima ćete naučiti sve što trebate znati – od toga kako prestati s lažiranjem pojedinih stvari i stvaranjem kulta vlastite ličnosti do toga da još uvijek pokušavate nametnuti krajnje neukusno, kičasto i diktatorsko „suvereno“ vladanje ovim gradom.

I usprkos tomu što su novinarska satira i njezino medijsko okruženje uvelike napredovali od osnutka Republike Hrvatske do danas, znak jednakosti između satire i modernog demokratskog društva i dalje nije pravilo bez izuzetaka, što pokazuje činjenica da u Novoj Gradiški možemo svjedočiti brojnim pokušajima njezina utišavanja. U Novoj Gradiški, kao i u ostatku Hrvatske, građanski aktivisti i novinari i dalje su na meti zlobnika.

Pisanje i različite forme ukazivanja na stanje u gradu izuzetno su važni kako bi se održalo i razvijalo demokratsko društvo, a neki od nas, koji na svoj način opisujemo sve što se događa, i nadalje smo pod prijetnjom onih koji žele cenzurirati pisanu riječ. Najvažniju ulogu u ovakvom okruženju imaju upravo oni koji će se nastaviti opirati i boriti za slobodu iznošenja činjeničnog stanja, pa i satire, te time oblikovati svjetliju budućnost ovoga grada.

Došlo je vrijeme da se svi kojima je grad u srcu počnu žestoko baviti ovom temom, jer šutnja znači podržavanje svega što se u gradu događalo i što se još uvijek događa. Naše ideje, projekcija naših želja, živuća čežnja i bijeg od tužne stvarnosti, pobuna, ludost, igra i metafora života – sve nas je to vrijeme održalo na životu.

Dragi moji sugrađani, znam da su vam osjetila otupljena uslijed djelovanja političkih manipulatora koji žele zadržati svoje pozicije, ali ovom sirovom pisanom riječju želimo javnosti ukazati na brojne probleme s kojima se ovaj grad suočava.

Iako sanjam o boljoj, ljepšoj, uređenijoj i slobodnoj Novoj Gradiški, bez krađe i kriminala, bez onih koje vidim kao „Cosa Nostru“, nije to lako. Nazvala bih ovo pisanje hrabrih novinara i građanskih aktivista prokletstvom, jer zaista u svojoj glavi mogu zamisliti uređeniji grad. Moje poetsko biće osvijestilo je ritam, sklad i harmoniju. Moje političko biće pokušava artikulirati taj osjećaj, a moje filozofsko biće govori mi da je sve to možda uzalud, jer nam se može dogoditi da“ sjaši Kurta, a uzjaši Murta“ — narod ima vlast kakvu zaslužuje.

Zlata Pazman Petrić