Evo sada i priopćenja koje sam vidjela u medijima (naravno, meni nije dostavljeno jer se mene i nadalje bojkotira i ignorira), ali nema veze – osvrnut ću se na tekst nadasve zanimljivog priopćenja.

Kažu ovako:

„Upravni odjel za komunalne djelatnosti načinio je pogrešku u izradi obrazloženja 7. točke dnevnog reda GV-a, a vezana je uz Prijedlog odluke o stavljanju izvan snage Odluke o prodaji k.č.br. 2354/1 i 2354/4 k.o., te nije priloženo Mišljenje Procjeniteljskog povjerenstva za tržište nekretnina BPŽ. Razlog pogreške u pripremi navedene točke GV-a je brzina izrade iste.”

Pa dodaju kako je točna informacija BPŽ da je na predmetni elaborat dano negativno mišljenje!

U zadnjem pasusu ovog priopćenja stoji, citiram:

„Grad Nova Gradiška se ispričava cjelokupnoj zainteresiranoj javnosti za počinjenu pogrešku te navodi da ista nije od utjecaja na donošenje predmetne Odluke.”

Svatko od nas nije baš u svemu stručan i svatko se od nas često nalazi u situaciji da pogriješi – u svom poslu i u svom okruženju. Svi radimo pogreške, iz neznanja, brzopletosti, umora, pritiska, znatiželje… Nije nam drago kad pogriješimo, pogotovo pred drugima. Kod pogreške koja se ne „uoči” na vrijeme često se događa da nema druge prilike za ispravak. No u ovoj priči ne gubi samo pojedinac – gubimo svi.

I sada se postavlja pitanje: što se krije iza svega ovoga? Jesu li dionici ove priče, koji su željeli prodati dječje igralište pa sada povlače ovu odluku, politički korektni? Nameće se pitanje je li baš riječ o pogrešci i propustu Odjela za komunalne djelatnosti (osobno u to ne vjerujem) ili se netko drugi i nešto drugo krije iza svega ovoga, a sve s ciljem kako bi se pogodovalo nečijem privatnom interesu?

Bez sumnje, proces donošenja odluka, ma kakve one bile, nije jednostavan. Svaka odluka zahtijeva temeljito promišljanje, razmatranje više mogućnosti i odabir one koja se u tom trenutku čini najboljom. Vjerojatno je najteži, ujedno i najodgovorniji dio posla upravo donošenje odluka. Usuđujem se reći da neki, želeći biti slijepo odani nekome, lopticu prebacuju na stručne službe. Ponekad smo skloni samostalnom donošenju odluka iako smo svjesni kako bi bilo bolje konzultirati se s onima koji već imaju iskustva. Prije svega, to se događa pod utjecajem ega, ali kod političke elite imali smo primjera da se prvenstveno gledalo nečije koristoljublje i osobni privatni interes, a sada se skreće pozornost sa zlouporabe položaja i slično.

Ako i dođe do pogreške, najbolja je reakcija priznati je i dati sve od sebe kako bi se eventualna šteta sanirala. Neću se sada baviti razmišljanjem „što bi bilo kad bi bilo” i što bi se dogodilo da nije bilo građanske inicijative i novinarskog pisanja koje se osvrnulo na trenutačno stanje. No činjenica je da se reagiralo kako treba, usprkos onima koji nam zamjeraju naš rad, koji je spriječio nečiju „produktivnost” i pokušaj da se i ovo kapitalizira pod krinkom vizualnog identiteta gradskog središta.

Bez obzira na to koliko odlučivanje bilo stresno i koliko je život jednostavniji kada netko umjesto vas donosi sve odluke, dragi moji gradski vijećnici, pokušajte na donošenje odluka u budućnosti gledati kao na izazov i iskoristite ga za napredak ovoga grada i njegovih građana. Vjerujem da negdje u dubini duše razmišljate kao i ja – fokusirajte se na ono što vas čeka i učite iz grešaka. Jer narod kaže da je jednako kriv lopov koji krade, ali i onaj koji mu drži ljestve.

Zlata Pazman-Petrić