KNJIGA ČETVRTA

DIO 44.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

U stabilnim sistemima političar se stvara godinama, a u ovakvoj oronuloj političkoj situaciji narodni junak se postaje za nekoliko dana. Glumci su na vlasti, oni koji znaju klasične uloge i nevažno je što nemaju nikakvog autoriteta. Izgleda da je politika previše ozbiljna stvar da bi se njome bavili oni koji narodu žele dobro.

Budimo realni, u našoj sredini, ako želimo poštenog političara, tražimo nemoguće. I uzalud mi protestiramo protiv njihovog načina rada, vješti su to manipulatori koji svaku slobodu zaustavljaju. Povijest je pokazala da svaki poredak, bio demokratski ili autoritarni, može izdržati diletante, ukoliko su stabilni u igrama. Sve su to komičari koji su nas doveli do tragedije i mi stvarno više ne znamo koju stranu da izaberemo. Kod nas mrak pada ranije nego u drugim dijelovima svijeta, jer naši društveno-politički radnici pobrinuli su se da budu ukras ovog sistema koji nas vodi u propast. I tako su na našoj javnoj sceni glumci političari koji po kutovima lijepe naše uzvikuju političke parole, istrenirani alatima javnih nastupa i oni su elita koja nas vodi.....Do tragedije i političke satire, a mi pokušavamo žonglirati.

Uvijek se uvrijedim kada čujem rečenicu "Što se ona miješa u gradsku politiku". Pa ljudi moji, ima nas koji smo pročitali Shakespearea, Dostojevskog; imamo nešto godina i iskustva i naravno neki svoj stav o životu. I imam puno pravo iznositi svoje mišljenje, a to što me pažljivo čitaju i slušaju i onda šikaniraju valjda nešto i govori. Naši političari hodaju po žici i zapravo su ove moje rečenice najoštrija kritika njihovom radu i sramoti ih više od najveće sramote. Jer kada odu s političke scene ostat će ipak zapisano što su i kako radili i zapravo su sahranili sami sebe. Nekako nam je postalo normalno da u saborskim klupama sjede glumci koji glume političare i oni vedre i oblače. Sve su nas uspavali pa čekamo da dođu neka normalna i stabilna vremena. I samo slušamo kako su tvrdi svojim neistomišljenicima. Ih, koja je to dramaturgija.

Svima je jasno tko su naši narodni poslanici s musavim rukama, ali s beneficiranim radnim stažom i izvrsnim mirovinama. I sad mi pada na pamet da tražim od gradskih majki i otaca da u ime obespravljenih zatražim nekakvu naknadu jer još uvijek vidimo i čujemo. No, ne treba gubiti nadu možda dođu neka bolja i mirnija vremena i za nas male, za sirotinju.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ