KNJIGA ČETVRTA

DIO 105.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Po nizu pokazatelja kod nas je nedovršena demokracija u kojoj grane vlasti nisu neovisne jedna o drugoj. Veliki su problem funkcioniranje institucija i korupcija kojoj svakodnevno svjedočimo, loše pravosuđe itd.

Mi nemamo nikakve pravne sigurnosti, nema principa po kojima se trebamo ponašati i političarima je više-manje sve dopušteno i svi oni manje - više gledaju samo sebe. Očekivali smo puno više, a nakon tolikih izbornih ciklusa građani više uopće ne vjeruju da su promijene na bolje moguće. Društvenih vrijednosti gotovo da i nema i mi za demokraciju uopće nismo spremni. Svaka javna osoba na političkoj poziciji ima odgovornost prema instituciji koju predstavlja i odgovornost za svaku izgovorenu riječ za svaki svoj čin. Neki naši političari su na birtijaškoj razini, a u rukama su im poluge vlasti. Mi smo ih birali i izabrali i ne znamo kako da ih kaznimo bez obzira kako upravljaju ovom našom sredinom. I zato ja mislim da najveća krivnja leži na građanima, onima koji ne izlaze na izbore i onima koji glasaju za one opcije političara koji su izašli iz pritvora. Takvim ponašanjem nikada nećemo popraviti situaciju u kojoj se ovaj grad nalazi. Ja sam ovaj svoj roman s izmišljenim likovima napisala želeći malo potaći građanski odgoj, kritičko razmišljanje i navesti nas da ozbiljnije sudjelujemo u procesu donošenja odluka. Mislim da je ovo jedini način da izgradimo povjerenje u političare i vratimo povjerenje u institucije. Ali prije toga neki će još puno naših sredstava svrnuti u svoje džepove, a o saborskim benefitima i mirovinama ne želim niti pričati.

Živimo u društvu u kojemu je nemoguće uspjeti bez neke doze mita, korupcije, nepotizma ili varanja države. Rijetko se događa da je ovdje netko uspio samo zato što je pametan i zato što zna i može. E, to nije uspjeh na hrvatski način. Naši birači spremni su oprostiti i boravak u pritvoru i dati nekima još koju šansu. Jebote, kao da smo izvrnuli vlastitu svijest, izokrenuli logiku. Na ovom našem terenu najjači je onaj tko se okrenuo nacionalnoj politici i bez obzira na greške koje ga koštaju popularnosti, ima onih koji ga podržavaju. To su njegovi oponenti, jer dotični saborski zastupnik misli da ima sto života i smatra da ga iz politike nikada nitko neće otpisati. U sveopćem pospremanju naših političara, neki kažu da se našem uvaženom i premilom gradonačelniku "pakuje", jer mu vladajući ne mogu oprostiti uspjeh. Ali to je samo jedan od nerealnih scenarija, jer stvari ipak stoje malo drugačije.

EU pravi inventuru učinjenog i potrošenog i pokazuje se da puno toga ne štima. Naš saborski zastupnik je izuzetak koji je mislio "lako ćemo mi" zaobići pravila i svaki dan čujemo - ima sve više nepravilnosti koje se otkrivaju. Eto i najvještiji na terenu ponekad zajebu ma koliko mislili da su mudri i dopuštajući si apsolutno nedopustivo. I tako čovjek koji je rekao da će od gradskog središta stvoriti Manhattan, sada uređuje bivšu robnu kuću u javno -privatnom partnerstvu i tako igra svoju posljednju utakmicu života bez političke budućnosti. Njegovi žetončići kruže gradom kao nekada PIKOVI aviončići i osiguravaju mu da i nadalje bude vlast, nimalo ne zanemarujući činjenicu da se sada vodi bitka za njegov opstanak ili pad. E, ti njegovi ljigavi oponenti koji nikada nisu učinili ništa kroje sudbinu ovog grada. I negdje je sve ipak zapelo, pa se nastoji graditi uz dizanje novih i novih kredita. A iza svega afere koje se vuku godinama i koje će dobiti epilog samo u EU. Da se pita Hrvatske suce, ovaj seronja bi i nadalje hodao gradom neokrnjen.

Neki spominju gradske pomake koji su evidentni i ambiciozne planove dotičnog, pa tako stvaraju atmosferu napetosti u gradu, ali argumenti za to su naprosto smiješni. Bazeni su brendirali grad. O njihovim nedostatcima neću, a nečuveno bogatstvo ovog arapskog šeika i nadalje su fontane u bojama. Ja znam da grad nije lako voditi, ali činjenica je da političari dolaze i odlaze, a iza njih ostaje bijedna slika jednog zapuštenog grada, dugovi koje građani trebaju vraćati. Kod mene i nadalje ništa novo. Sa mnom neki političari ne komuniciraju na civilizirani način. Lijepo sam napisala da sam radnju romana izmislila i da su svi likovi izmišljeni, ali ništa to ne vrijedi. Nitko nije vječan, iz politike se odlazi, a da se vrlo brzo zaboravljaju i imena onih koji iza sebe nisu ostavili bolji i ljepši grad,već aferu o uzimanju mita i korupcije, zapošljavanju po babi i stričevima. Spremio je on i nekakav, kakav takav jadan odgovor na optužbu EU, ali očitovanje mu se svelo na list papira odvjetnika, koji je usput odvjetnik i naše županije, lik za koga samo usput spominjem ovaj detalj, jer se radi o sposobnom odvjetniku koji radi puno usputnih poslova, zapravo dugačak je spisak svega za što ga naša županija plaća.

Nadam se da ćete mi oprostiti što sam izmislila fabulu romana u kojoj će posljednje poglavlje i kraj romana napisati ipak njegovi akteri. A ja se držim one krilatice da govor treba biti jači od šutnje, inače mučite i trpite, k'o vas sve jebe. Niste bolje niti zaslužili kada ne znate misliti svojom glavom, pa vam neki uvijek prodaju muda pod bubrege.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ