Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 06.10.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 28.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ništa u životu ne pada s neba, za sve se treba itekako potruditi. Naravno, trud se isplati ako je iskren iz srca i pun samoodricanja. Ali život se ne svodi na pljesak, obožavanje i slavu. Život je svakodnevni mukotrpni posao i neki se zanesu pa u taj rad ulože cijelog sebe. I to je u redu u koliko pri tome ne vrijeđaju svojim ponašanjem druge ljude. Ali kada ljudi svojim ponašanjem gaze po tuđim osjećajima, tada se ja ne snalazim i pitam samu sebe zašto i kako?

Prilično sam racionalna osoba i ne zanosim se i ne oduševljavam lako, pa niti moje srce ne zatreperi kada vidim uspješne ljude, nisam oduševljena i ne divim im se, ne mogu biti niti odana tima i takvima ako svoje ponašanje temelje na nepoštenju. Mislim da sam odgovorna osoba i ne puštam ljude u svoj krug ukoliko im ne ukažem povjerenje. A i često ljude testiram, pa ako zlorabe moje povjerenje, ako ga izdaju tada jednostavno dobiju što zaslužuju.Normalno je da u svom životu susrećemo lakomislene ljude, čija vanjština ne odgovara niti njihovoj duši, koji su svoj život obilježili brojnim poslovnim i inim aferama. U sebi ih osuđujem jer uvijek su imali izbora napraviti drugačije od onoga što su napravili. Ne sviđaju mi se ti njihovi talenti koji su glavni izvor njihovih prihoda.

Puno je mutnih poslova u kojima su oni i za mene su to odurni i vulgarni ljudi, najobičniji ljigavci. A sudbine svih nas ovise o njihovim odlukama, a oni bez predaha kradu. Mislim da sve što rade, rade jer se osjećaju moćnima i iz hira žele vidjeti do kuda mogu ići. I stalno se pitam kako je moguće pasti tako nisko, a da to ljudi ne vide. Svi mi imamo svoje odgovornosti i trebali bi ih s radošću izvršavati. Biti snažni, stisnuti zube, dignuti glavu visoko.Vrijedi živjeti to je dar, ali moramo imati hrabrosti obračunati se s ljudima koji to i nisu.

Ja obraćam pažnju na mnogobrojne sitnice koje mnogi smatraju nebitnima i to me motivira da pišem. Bit svega je u davanju, a ne u otimanju. S pojedincima nemam ništa zajedničko, a opet  ovo je vrijeme epohalnog i uzbudljivog prijelaza u kojemu svi mi u delikatnoj i kontroverznoj političkoj situaciji nastojimo opstati u mraku koji nas okružuje. I nitko od nas nije zaštićen. Nekada imam osjećaj da naš život ne vrijedi mnogo. Kao da smo se utopili u režimu mraku. No, valja sačuvati sebe i ostati zapamćen. Kako god prevladavala mračna strana, ova shizofrena vremena  s puno entuzijazma i idealizma treba pregurati. U režimu u kojemu naš saborski zastupnik glumi vođu koji kontrolira društvo, sve je patetična drama. On je glumac, čovjek sa sela iz naroda koji sve što radi krije kao zmija svoje noge kako bi pokušao spasiti sebe i svoje bliske, a iznad  svega voli život u raskoši. Osmjelio se taj naš gazda i samo ponekad je djelovao smušeno, ali uglavnom je samo grabio za sebe, naprosto je gutao sve što je mogao. Stvarno mi je to ponekad neshvatljivo što je to u ljudima da toliko robuju novcu imovini. A oko njega hrpa njih iz interesa i koji strepe da ga ne razočaraju. A kad ne bude na toj poziciji više neće biti niti prijatelja, govoriti će o njemu kao o despotu i tiraninu. Takva je ljudska zahvalnost poltrona. A mene to sve nasmijava.

Zapleti i raspleti se nižu, a ja iz toga puno iščitavam i trudim se prikazati sve u realnom svijetlu. Ovo je gotovo dokumentaristička fabula, polukriminalnog miljea, a ja s vremena na vrijeme to samo slengom začinim, tako da to baš i nije čisti književni standardni jezik.Važno je da junaci moje priče ne misle o stilu, što je posljedica njihove specifične osobnosti.Ja imam drugačije kriterije i vjerujem da negdje žive kvalitetni i dobri, pošteni ljudi, samo što mi nemamo mehanizme da ih odmah detektiramo pa nam se nametnu lopovi i nikako da nadrastemo te svoje moralne dvojbe i dileme. To mi je smiješno i apsurdno stanje u kojemu mi sami dopuštamo da budemo iskorišteni. A neki pretinci naše ljudske duše rezervirani su ipak samo za one koji nas mogu voljeti bez interesa i koje volimo zbog njih samih, takvi kakvi jesu.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije