Ekonomisti nas podsjećaju kako međunarodne institucije uporno naglašavaju da se državnom imovinom ne upravlja dobro. Da pojasnim – država upravlja vrlo loše, troši velik novac, a rješenja nisu učinkovita.

Ekonomisti stoga ističu da Hrvatskoj tek predstoji ozbiljna reforma onoga što država još nije prodala, a što sada, primjerice, poklanja, što zapravo nije pravo čišćenje državne imovine.

Država i jedinice lokalne samouprave raspolažu velikim brojem nekretnina, ali i hektarima zemljišta. Na tom području potrebno je učiniti više jer velik dio te imovine stoji neiskorišten. Nedavno su nam olako poklonili zemljište za izgradnju regionalnog centra za otpad Šagulje Ivik. Idemo dalje.

Podsjetimo se – Registar državne imovine pompozno je osnovan 2014., ali je i dalje nesređen. Tako smo od Ministarstva državne imovine dobili obećanje da ćemo u prvoj polovici 2020. imati potpunu evidenciju.

Činjenica je da je ponešto napravljeno, ali već danima razmišljam kako je moguće da se šuti o svinjogojskoj farmi koja se planira graditi u zoni grada Nove Gradiške, a za koju je država preuzela rješavanje nedostajuće dokumentacije. Naš uvaženi premijer Andrej Plenković uvijek koristi svaku priliku da se pohvali svojim postignućima. Nema rasprave, nema škakljivih pitanja, nema ničega što bi moglo uzrujati našeg šefa. Ali postoji jedno veliko „ali“.

Naime, Novogradiščani su ovih dana saznali da su iz projektne dokumentacije svinjogojske farme, potrebne za ishodovanje raznih dozvola, nestali neki važni detalji koji su zapravo standard Europske unije.

I to nije jedino sporno. Problem je puno veći, a naši sugrađani negoduju jer je, prema sadašnjim nacrtima, pozicija svinjogojske farme loša. Ona bi trebala biti znatno udaljenija od grada. Tu vidimo jasan obrazac ponašanja Vlade koja je fokusirana na pomaganje i pogodovanje pojedincima, dok građani smatraju da trpe maćehinski odnos. Vlada bi trebala prva izaći u susret građanima i poslušati što oni misle o ovoj inicijativi.

U politiku se ljudi uključuju jer su svjesni da jedino politika može riješiti probleme – ako za to postoji volja. U Novoj Gradiški do sada se šutke gazilo po mišljenjima građana koji, ponavljam, naglašavaju da svinjogojska farma ne može biti u neposrednoj blizini gradske industrijske zone jer takva praksa ne postoji u Europskoj uniji.

Kako sam britka na jeziku, otvorena i aktivna na društvenim mrežama, već godinama intrigiram javnost svojim tekstovima. Sada, u vrijeme izvanrednih izbora za gradonačelnika, pozivam da se za ovu odgovornu dužnost kandidira osoba koja će imati hrabrosti zastupati interese Novogradiščana, koja neće nikome podilaziti, koja nije korumpirana i nema razloga šutjeti.

Živimo u izrazito ispolitiziranom društvu pa bi se moglo reći da je politika odlučila kako u Slavoniji treba biti svinjogojska farma. I u tome nema ništa sporno, osim činjenice da se takav objekt ne može graditi u neposrednoj blizini grada. Dosta nam je općenitih priča i ispraznih obećanja.

Svijet se neprestano mijenja, mijenja se i Europska unija, no čini se da su te promjene u posljednje vrijeme prevelik izazov za „uljuđenu“ novogradišku politiku. Nažalost, politika – koju čine ljudi – pogrešno tumači da smo mi zaostala sredina i da nismo na putu progresa. To je paradoksalno jer mi nismo protiv izgradnje svinjogojske farme u Slavoniji, već samo naglašavamo da lokacija uz sam grad Novu Gradišku nije dobro rješenje.

Uskoro ćemo dobiti regionalni centar za gospodarenje otpadom, za koji se pronašlo odgovarajuće mjesto. No, iskreno govoreći, za mene je svinjogojska farma planirana u blizini grada svojevrsna deformacija koja šteti svima, pa i onima koji je zagovaraju, a dodatno produbljuje nepovjerenje prema politici.

Teška je ovo priča. Borba Davida protiv Golijata. U ovom slučaju David smo mi, Novogradiščani, a Golijat je Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede. No, koliko god je ta borba teška, ja i dalje ostajem uporna u nadi da postoji izlaz iz začaranog kruga u kojem građani postaju predmetom odluka institucija koje bi im trebale služiti.

Tijekom života prošla sam sve faze i nisam upala u zamku podržavanja megalomanije onih koji se ne bore za svoj grad i svoje građane. Ne želim zajednicu koja će u budućnosti štetiti, ponajprije našoj djeci.

Mi građani ne možemo vratiti vrijeme niti opozvati donesene odluke, ali možemo biti informirani. Ja vas mogu informirati i savjetovati – besplatno, za razliku od mnogih kojima smo to do sada skupo plaćali.

Zato, dragi Novogradiščani, izađite na izbore 17. svibnja i birajte mudro. Birajte nekoga tko neće puniti vlastiti džep, nego će interese grada i građana staviti na prvo mjesto.

Osobno sam mnogo toga stvorila i mnogo čega se odrekla pišući svoje tekstove. Mir je skupa stvar, ali to je vrijednost na koju se svi moramo naučiti – živjeti bez afera, jer nismo zaslužili biti „grad slučaj“.

Zlata Pazman Petrić