KNJIGA TREĆA

DIO 9.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna i nenamjerna.

Naš uvaženi saborski zastupnik bio je zagonetan gospodin od kojega su mnogi došli zatražiti pomoć, sve dok nisu shvatili da on uglavnom gleda vlastite interese i za sve što nekome odradi naplaćuje određenim protuuslugama. To je jedna iznimno opasna osoba, uostalom njegov poslovni partner mora vratiti 10 milijuna EU, konačno i službeno je donešena odluka koju mora bez pogovora izvršiti, pa ostaje pitanje koliko ćemo sada mi morati vratiti EU kada stigne depeša i koliko će tom prigodom ljudi ostati bez posla. E, nakon ove odluke tek slijedi kazneno procesuiranje odvjetništva za one koji su se ogriješili o EU i koji su mislili da će nemilice moći trošiti namjenska sredstva EU kako bi sebi priskrbili trenutke ugode i zadovoljstva. Naši političari me podsjećaju na veselu gomilu ljudi koji ne shvaćaju da ih čeka neizvjesna jesen, a to što su neka sredstva spalili i spržili zapravo je ostavilo traga tamo gdje je trebalo.

Postoji bezbroj varijanti kako se može preživjeti, a oni su automatski zaključili da su Bogom dani i da sve smiju i moraju, kao da se nikada neće spakovati na posljednje putovanje. Ti naši političari koji su ovo ljeto proveli na raftingu i u odmaralištu koje su otuđili građanima naše sredine, puno su sabirali, razmatrali i zaključili da u svom ponašanju ništa ne trebaju preslagivati. Sve obaveze su ovog ljeta bile u drugom planu, a bitno je bilo, na sve načine udovoljiti samo sebi i vlastitim interesima i zato ne treba čuditi da smo gradski kombi s poznatom registracijom susretali ovog ljeta na vrlo interesantnim mjestima. Ima li državno odvjetništvo kakav recept za  generalno čišćenje političke scene i onih koji sebe smatraju nedodirljivima, nemam pojma, ali sam u jedno sigurna, vrijeme im je prošlo.

I više se ništa ne može sakriti, po onoj staroj "papir sve trpi". Mali obični narod u ovoj lijepoj našoj postao je svjestan nemogućnosti opstanka na ovakav način. Ove jeseni nas čeka velika inflacija, a na zimu puno gladnih usta, jer su malobrojni političari sebi priskrbili i osigurali i nekoliko narednih generacija svojih potomaka. I sve se gubi u nekakvoj magli, tutnja izdaleka i mi još ne vidimo što nas čeka. Političari i nadalje utonuli u  svoj san i smatraju da su nedodirljivi. A gromovi tutnjaju. U uredu našeg tajnika lagano preslagivanje.

- „Našem gradonačelniku je stigla optužnica, daj pojasni što to znači za nas?”- gradski grobar upitao je tajnika, a ovaj je samo slegnuo ramenima.

- „Ne piše nam se dobro, to je sve što ti mogu reći. Najbolji lijek bi mu bio izmišljena bolest i da probudi suosjećanje, odgodi sve radnje, pa znaš kako se to radi kod nas.”

- „Hoće li se izvući? „ - promuklim glasom je upitao dogradonačelnik  kojemu puno toga nije bilo jasno, ali važno je da ima dobru plaću, važno je da se i on okoristio i stalno je prevrtao po glavi mogu li njega s čime povezati i pomalo se pribojavao da je i on u koloni onih o kojima će se pisati u medijima, kada afere procure.

- „Vrijeme nam nije saveznik.” - rezignirano je rekao tajnik. „Čak mislim da su i bazeni bili ishitrena odluka, a kredit nam je šaka u oko.” -povjerio je svoje strahove dogradonačelniku.

- „Jebiga pa što ga nisi odgovorio od te nakane, znaš i sam da smo malo kozmetički uredili stare bazene, a za nekoliko sezona zime otići će sve u vražju mater.”

- „Pa, ne seri što ga ti nisi odgovorio, znaš kakav je kad mu se netko suprotstavi. Svi smo u istoj kaši, netko manje, netko više, dobio je povjerenje ljudi i ima većinu gradskom vijeću, točka nema više. Šuti i klimaj glavom.”

- „Znam,s njim samo niz dlaku.”

- „Što je tu je, uzeo je cijelu hrpu odvjetnika ima odvjetnički tim, pa neka se sada izvlači iz toga.”

- „A odvjetničke račune plaća grad?”

- „Pa naravno, on želi dokazati da je nevin i nije odustao od toga da istakne kako je za grad puno napravio, uostalom 3000 ljudi je njemu dalo glas bez obzira što je bio 3 mjeseca u pritvoru.”

- „UZ malo truda možda i dokažu da nisu u pitanju malverzacije, već samo nekakve neusklađenosti u trošenju EU sredstava, ne možemo sada iz ove kože nikuda nego biti uz njega do kraja.”

- „Što se ti žališ, pa ti ćeš biti opet slučajni gradonačelnik i nastaviti njegovim putem, a onaj tko dođe iza vas jebo je ježa u leđa, s ovim ogromnim kreditom i još ako se budu morali vraćati EU novci....”

- „Ti kao da pereš ruke od svega.”

- „Ja ću u mirovinu,nemam više volje.”

- „A što ću ja?”

- „ Pa ostaje ti tvoja tvrtka u kojoj si radio i prije nego si bio dogradonačelnik, bitno je samo da ljudi umiru, a sve ostalo je tvoja briga i ti ćeš nastaviti tamo gdje si stao prije ove funkcije.”- nasmijao se tajnik.

- „Pa nije to baš jednostavno, ja jako dobro znam kako je biti privatnik i da privatnicima deru kožu s leđa.”

- „Pa što nisi to promijenio, uostalom nisi još zakasnio možeš olakšati obrtnicima u gradu s brojnim nametima koje ćete smanjiti.”

- „Ih, kao da ta odluka može proći, a kako ćemo puniti gradsku blagajnu.”

- „Čuj dan po dan i vrijeme prolazi, ma što me briga što će biti sutra, daj mi danas, a za poslije neka se brinu neki drugi.”

- „Onda, ajmo sve po starom.”

- „Tako je nismo mi tu da mislimo, mi smo tu da izvršavamo njegove naloge i da mu čuvamo leđa.” -rekao je tajnik i nastavio dokono surfati po portalima, što je za dogradonačelnika bio znak da je razgovor završen i tema iscrpljena.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ