KNJIGA TREĆA

DIO 8.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako iza nas je još jedan srpanj i kolovoz, mnogi mora nisu niti vidjeli, ali zato su naše gradske vlasti vrijeme iskoristile za rafting na brzacima, naravno na koji su otišli o trošku grada s gradskim kombijima, koji su navodno kupljeni u svrhu da služe građanima, dakako malo se skoknulo i do odmarališta gdje im je sadašnji vlasnik omogućio besplatni boravak, jer u konačnici i oni su njemu omogućili da ovo odmaralište dobije u bescjenje, pa je logično i da on njima uslugu svake godine vrati.

Sram je privatan, a poniženje je javno. Razlika između poniženja i srama je ta što se svi sa osjećajem srama slažemo, dok poniženje doživljavamo kao nepravdu. Ali tako nam i treba kada ne znamo izabrati ispravno. Naše gradske vlasti se ne vrijeđaju tako lako, oni imaju dovoljno samopouzdanja i živo im se fućka za uvrede. Za njih te otrovne strelice ne znače ništa jer ionako se oni lako s bezumnicima obračunaju. A vlastite slabosti uopće ne doživljavaju tragično, jer njihove reakcije na uvrede ionako služe kako bi uništili ljude. I umjesto da ih se ponizi kada se otkrije nešto o njima, umjesto da preispitaju svoje odluke i postupke naše vlasti tome se ne pridaje važnost dok osobu koja se drznula nešto kazati protiv njih ne zbrišu s lica zemlje. Takav stav s vremenom je rezultirao strahom kod ljudi, pa manje -više svi šute. A uvrede njihovom krhkom samopoštovanju su samo neutemeljene i neopravdane izjave koje ne zaslužuju da se s tim i takvim ljudima uopće razgovara. Oni se uvrijede čim im se nešto spočita, jer od kuda nekome hrabrost da napada njihove postupke, uvjerenja, vrijednosti i veličine ljudi koji su dobili podršku 3000 glupih i slijepih ljudi. Oni drugi su se suzdržali od izlaska na glasanje i tako odlučili dati prednost nastavku besmislica.

Ali da se ja vratim Ireni koja se nakon susreta s Anom osjećala jako uvrijeđenom i bilo joj je dosta da je ta stara profuknjača prikazuje kao negativku. To poniženje je kod Irene bilo i egzistencijalno, a sve njene zamjerke Ireni su ipak dale do znanja da je Ana pomalo nesigurna i da su svi njeni argumenti koje je iznosila nelogični. Ali Irena nije računala da je Ana vrlo proračunata i da ima nevjerojatnu sposobnost transformacije kako bi prikrila svoju najvažniju kvalitetu. A to je sigurnost da će uzvraćajući istom mjerom na uvrede i pri tome glumeći nevinašce zapravo realizirati svoju osvetu. Anu je boljelo što je bila ostavljena i ona je tu činjenicu razlučila u svom umu, ali isto tako je znala da si ne može dopustiti gubitak imovine jer joj je to bilo važnije od statusa u kojemu se trenutno nalazila. Razvod od bivšega je srušio njen ugled u javnosti, njenu reputaciju, ali to nije umanjilo njeno mišljenje o njoj samoj. Ana je sve duboko analizirala, a to se temeljilo na informacijama koje su točno prikazivale gdje se nalazi i nije mogla ignorirati što joj je taj kreten napravio. Dakako, Ana se nije mogla i htjela mijenjati. I sve je doživjela kao napad na njeno dostojanstvo, a to je zavrijedilo mnogo više od osvete. To je zavrijedilo da svog bivšeg i njegovu mladu priležnicu dovede do toga da posve izgube kontrolu nad vlastitim zajedničkim životom, da ih natjera da se zamrze. Iza Ane je bilo vrijeme ranjivosti, a Irena joj je svojim postupkom dokazala da je Ana ipak stekla prednost već samim time što ih je u podjeli imovine držala na ledu. I odlučila je svoje namjere usmjeriti u tom pravcu da sve odugovlači. Ana je bila patološka lažljivica koja je lažima samu sebe uvjerila kako je nadarena i kako je svojim životom zavrijedila poštovanje onih koji je okružuju. Jao onome tok se usudio nadmašiti njenu genijalnost.

Doduše Irena je pokazala i dokazala da se zna osvetiti ako je kategorija političke elite izbaci iz igre, ali između političke elite i Aninog funkcioniranja nije vidjela razliku. Ana je bila tašta osoba, ljubomorna i vječito nezadovoljna materijalnim statusom, što ju je dovelo do moralne i mentalne degradacije, ali tako je funkcionirala. Bila je sklona samozatajivanju, a u svojoj potrazi za superiornošću, gazila je nemilosrdno sve pred sobom nikada ne pokazujući moralnu i fizičku slabost. To Irena nije imala. Ona je samo tražila suosjećanje i podršku da živi normalno. A Ana je svoj umjetno stečeni ugled održavala, lažući, otimajući od roditelja mrtvog djeteta, hvaleći se igrajući razno-razne igrice, a u suštini od briljantne fasade bila je samo ruina koja je zavrijedila prezir okoline.

Istinski snažna osoba nikada neće lagati i poniziti druge, a Ana je bila okrutna i nesposobna za bilo kakvo suosjećanje. I koristila se najrazornijim metodama da postigne cilj. Njen život uvijek je bio obilježen skandalima, grubošću, vulgarnošću, histerijom, a samo na prvu je izgledala vrlo uspješna. Međutim njen bivši je kod Ane izazvao ljutnju, tjeskobu, ljubomoru, a takav koktel emocija blokirao bi svačiji mozak i izazvao fizičke reakcije. Ali u tim okolnostima koje je Ana doživjela kao izdaju ona je samo bila usmjerena na osvetu, na mogućnost da i svog bivšeg i Irenu razori kao osobe. I ništa nije moglo zamijeniti njeno iskustvo u tim igricama koje je oduvijek igrala, a ne znati što učiniti bila je najgora vrsta patnje. Sve bitke u životu Anu su nečemu naučile, pa uključujući i one za koje su ljudi mislili da ih ona gubi. Ana nije imala vremena patiti zbog gluposti i obmanjujući samu sebe vodila je ljude u pakao ili raj. Uvijek nekuda. Ona se ne bi utopila niti da padne u rijeku, za nju bi utopljenje bilo samo ako bi ostala ispod površine.

To je bilo Anino prokletstvo, njena sudbina bila je uništiti one koji su joj se suprotstavili na ovaj ili onaj način. I svaki puta je preživjela jer je vjerovala u čudo života čak i kada joj se događalo neočekivano. I nikada nije pala u zamku života, a to je  strah da jednoga dana ne bismo plakali i onda se prestanemo smijati unaprijed.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ