Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 14.06.2021 ROMANI
img

KNJIGA DRUGA

DIO 15.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

U našem životu stvari često ne idu onako kako bi smo željeli ili kako smo planirali. Neki misle da se meni loše piše, jer eto, ostadoh bez poslovnog prostora....Ali život je poput velike  zagonetne slagalice.

I kako živimo život u dnevnim okolnostima, jedino smo tako sposobni vidjeti samo dio svega, no ne i cijelu slagalicu. Misija je naša sudbina. To je nešto što neki mogu pogoditi gledajući u naš dlan. To je ta zvjezdana konstelacija kojom su nam određeni dani. I sat rođenja u fizičkom svijetu je bitan. Ali mi se manifestiramo kao djelići  životne slagalice i naša misija je nešto što je već zapisano, određeno i to je nešto što je iznad svake čovjekove intervencije pa i onih koji su moćni vladari grada. Primjerice, meni gradonačelnik može dati otkaz poslovnog prostora, jer je zgrada gradske vijećnice njegova prčija, no je li njegova misija time ispunjena? Vrlo naivno razmišljanje i ne razumijevanje života. Svatko od nas može imati svoj stav ili određene interpretacije nekog događaja, ali nitko od nas nije sposoban znati u kakvom je odnosu misija njegova života s drugim ljudskim bićima i kako će to utjecati na nešto što se događa. E, to je taj domino efekt koji ja obožavam! To je termin "svrha života", ali ako ne postoji nešto poput "pomagati ljudima", a ne se osvećivati, e tu onda nastaje mali, samo mali problem.

Dokle god koristimo samo lijepe riječi i lijepe misli kako bi smo opisali svrhu svog postojanja, nećemo prihvatiti samog sebe. Jer misija života nije krasti od građana i trpati novac u vlastiti džep. Jer i djela su važna. I nema tu više fasade lijepih riječi, istinskog prihvaćanja osobe koja je svoj razlog postojanja pronašla u zarađivanju novca i osveti ljudima koji to osuđuju.

Ma nisam ja neki veliki mislilac i filozof, ali smatram da smo mi ono kako nam se život odvija i mi smo ti koji stvaramo svoju svrhu života. I jako je važno to na vrijeme shvatiti. Jer i ja sam nešto shvatila i to je dobro.

Naime, Ana i saborski zastupnik imaju svoju svrhu života u grabljenju love. I to je užitak njihovog života. Ali i ja volim za sebe misliti da sam kroz sve ovo vrijeme nešto postigla. Zapravo, postala sam još sigurnija  da i nadalje trebam ostati ovakva kakva jesam. Dakle, ne gledati samo sebe, već puno širu sliku. Zajedničko dobro svih ljudi! I sve što se sada događa ili će se tek dogoditi vjernici bi rekli da je Božja volja, ali ja baš i nisam neki vjernik pa ću vam priznati da je moja radost i uživanje svaki dan sadašnjosti i ja poput promatrača nastavljam gledati sve što se događa oko mene. I dopuštam tim ljudima da pokažu svoje pravo lice i dajem toj bolesti njihovog ega jedan sasvim lijepi okvir. I kao što su oni gospodari svog života, tako sam  ja netko tko ne živi u iluziji i spremna je na kažnjavanje tih i takvih ljudi. Kroz njihove misli i kroz njihove postupke oni su stvorili lažnu osobnost- predali su se veličini svog ega, smatraju se gospodarima ljudskih života, onima koji misle i vjeruju da mogu udahnuti život ljudima ili ga pokušati opstruirati. Ali jednog dana kada taj ego svjesnosti ode s trona, oni će biti ono i što su sada. U mojim očima jedno veliko ništa.

Ja moram priznati da nikako ne razumijem ljude koji misle da je vlast moć. Pa,to je ravno tragediji koja uništava ljudske živote i tjera sve više časnih ljudi da se isele iz ovog grada. S praktičnog stajališta, svakom malo boljem psihijatru lako je detektirati poremećene osobe koje čine više zla nego dobra. Pohlepa ili želja za posjedovanjem je iskonski nagon i vjerojatno potječe još iz kamenog doba, zbog te pohlepe Stari Grci i Rimljani su osvajali tuđe zemlje, zbog pohlepe su nacisti u Njemačkoj ubijali Židove i onako usput im otimali imovinu, dragocjenosti i novac.

Istu tu pohlepu i želju za posjedovanjem lako je primijetiti kod našeg Remetinačkog pritvorenika i kod Ane koja je sudjelovala u pljački mrtvog djeteta. I to bi trebali biti junaci mog doba? Sebičnost je sestra pohlepe i to uvijek ide zajedno. I što je onda pravi motiv života tih i takvih spodoba, koje boluju od iste bolesti, a to je nedostatak suosjećanja za ljude u gradu, a bez toga nema pokretačke snage. I sve dok obični građani u ovom gradu žive lošije i bijedno, dok kopaju po smeću da bi preživjeli dotle su ovakve osobe za mene jedan obični promašaj ljudi koji su im neodgovorno dali mogućnost da to rade. Vlast bi trebala i morala postojati zbog naroda, a ne zbog kriminalaca i lopova, prevaranata.

A da stvar bude još gora, oni su uz pomoć glasova naivnih ljudi došli do recepta kako se osvećivati neistomišljenicima i dalje neometano pljačkati. Vlast se nalazi u rukama interesne skupine, koja zapravo nije svjesna svoje sebičnosti i pohlepe, pa zato i nadalje uporno lažu ljudima. A da je to istinita tvrdnja reći će događaji koji će vrlo brzo uslijediti. I mnogi će biti upropašteni, opljačkani, osiromašeni i dovedeni do granice opstanka.

Uostalom već sada većina ljudi živi na granici jer im je plaća materijalna pomoć jer nisu znali krasti, a mirovina je kazna svima onima koji nisu krali. I stoga neka se teror u našem gradu nastavi, otvoreno i bez ikakvog srama, pred očima svih onih koji to šutke promatraju. E, pa ja se zbog šutnje neću sramiti i baš zato idem dalje....Možda je moja misija da im smetam!

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

 

Slične vijesti

Najnovije