Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 06.05.2021 ROMANI
img

DIO 15.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Podastirem pred vama priču, zapravo zbirku događanja, koje sam negdje onako usput pokupila. Nije to neobična priča, već je dojmljiv život glavnih likova koji imaju veliko umijeće držanja pozornosti. Znaju opravdati sve svoje nedostatke i lako optužuju druge za svoje pogrešno ponašanje, a iz svake situacije znaju se izvući kao uspješni, ma kako klupko oko njih bilo zamršeno. Sudbina često čudnovatom rukom pripovijeda priče i lako je kroz napisane retke pratiti život žene  na njenom putu od blatnog periferijskog sokaka koje je obilježilo siromaštvo do njenog pomalo neljudskog uspona.

Neobičnog je nazora Ona, pomalo ima u sebi boemskog duha i suprotstavlja se svim društvenim konvencijama. Ona se svakom svojom haljinom i svakim parom svojih štikli znala nositi s moćnim muškarcima i znala na svoj arogantan i bezobrazan način postići sve što želi i određenom trenutku treba. I nema ona duh tradicionalizma koji bi je označio ili ne daj bože sputao. U sebi kada nešto zacrta ima stvaralačku snagu, Ona ne zastupa apsolutno nikakve vrijednosti, smjela je i teško onome tko se usudi dotaknuti nešto što pripada njoj. Ako treba ona je iznimno osvetoljubiva, gotovo bolesna u svojoj nakani da nekoga tko joj stane na put uništi. U razdobljima koja su nama običnim smrtnicima nejasno vidljiva ona neobične i čudesne stvari okreće sebi u korist. Mislim da ja nju nikada nisam vidjela tužnu i ona je zapravo crpila snagu iz ružnih situacija od koje bi smo svi mi bježali, odustajali, zamjerajući životu što nas je doveo u tako neprikladan položaj.

Međutim, ona je najjača kad je pod pritiskom i apsurdne situacije koje izmaknu kontroli zna obrnuti u nekom trenutku u svoju korist. I to je po nekima njena vrlina, a po nekima mana. A znala je snositi i posljedice, čekajući konačni ishod. Znala se i manipulativno duriti kako bi povremeno pokazala slabost ,uvjeravajući protivnike da su je nadjačali i da ona nije uspjela u svojim nakanama. Međutim griješe svi oni koji misle da je Ona površna, jer njen vlastiti izgled i njena udobnost samo naoko su bile njezin najvažniji posao. Međutim kada se ta pozicioniranost malkice razgolite, tada se shvati da je svatko tko joj se suprotstavio njezina meta, jer ugroziti njene interese nitko nije smio. Njena misija i njeno poslanje bilo je ne dopustiti vremenu da curi. Vrijeme je moralo raditi za nju.

Gušila ju je trenutna skučena situacija i razumne bi njezin trenutni život bacio u očaj.  ona nije baš pristojna osoba i lako će u sustavu koji je bez reda izbrisati sve mogućnosti za svoje protivnike. Ona živi modernu bajku za odrasle u kojemu mi ne susrećemo likove koje bi zbog njihovog djelovanja i vrlina trebalo nagraditi, suprotno mi poštene i dobre kažnjavamo i zanemarujemo njihove stvarne potencijale. Ona ne dopušta da ju netko prekida u njenim mislima i razgovoru i kada su svi izmoždeni, tada je ona najsnažnija. I kada ne želiš moraš se diviti nekim njenim potezima, jer je ona eruptivni vulkan, ako nešto želi ona to odmah prisvoji kao svoje vlasništvo. Ništa ne smije biti ispred njenih interesa i točka. I sve su oči u ovom gradu uprte u nju. Jebeš saborskog zastupnika koji sada mora dokazivati svoju nevinost. Zemljo otvori se! Objavila je rat svome bivšem mužiću, objavila je rat njegovoj mlađahnoj budućoj supruzi, jer je sve ovo otišlo predaleko i pretvorilo se u zavjeru protiv njen. Uh, ona je nevjerojatno bijesna. Dobro bi inače u životu trebalo biti popraćeno radošću i zadovoljstvom i svako bi trebao u svom životu pokazati najbolje od sebe, onako kako i priliči. Ali, hajdemo malo kroz jednu slikicu koju kradem tek pokušati shvatiti o čemu govorim, jer dosta je opisa. Ljude se najbolje upozna kroz njihove riječi i dijela.

- „Što ćemo sada na lokalnim izborima, možeš li mi pomoći, odraditi moju kampanju?”-obratio joj se jedan od potencijalnih kandidata sa strahom.

- „Ti si već četvrti koji me je zatražio da njegovu predizbornu kapanju dovedem do pobjede. Sviđaš mi se i mogu ti pomoći, ali to će te koštati, uvjeravam te da ćeš biti budući gradonačelnik, ali kada to postaneš, želim da mi vratiš.”

- Pa to se podrazumijeva. „ - odvratio je ovaj jadnik ne shvaćajući da je svakome od njih četvero rekla isto. I angažirat će se kod sve četvorice, a onaj koji odnese pobjedu morat će biti uvjeren da je baš sve radila njemu u korist. Naivni, glupavi tupsoni koji su bili bez stvarnih kvaliteta pa im je ona morala dati na značaju i građane uvjeriti da glasaju za te prispodobe. Zato i imamo sada  ovu nemoguću situaciju u gradu kojoj je ona kumovala. Jebote, pa nikako mi nije jasno jesu li u gradu slijepi ili su im napravili lobotomiju mozga pa ništa ne shvaćaju. Jakom osobom se ne rađa, jakom osobom se postaje, a ona je odavno pokazala da je istinita uzrečica: "Tko jači taj kvači".

 

DIO 16.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Život se sastoji od malo lijepog, malo ružnog, malo sretnog, malo tužnog. Život se sastoji od godina, a jesu li savršeno protekle ili stalno čekamo da dođu bolji dani, ovisi od nas samih. Što je savršen život, postoji li definicija za to? Ja mislim, ovako naivna kakva jesam, da novac i moć nisu formula za dobar život. Svi smo mi odgovorni za vlastiti život, ali moramo biti odlučni i imati vjere odnosno povjerenja u sebe. Vjere da ćemo u svakom trenutku učiniti najbolji izbor.

Vrijeme je da u ovoj priči upoznamo i Petra koji je s puno očekivanja davnih osamdesetih otišao u Austriju. Radio je najgore poslove i svaki dan bio je za njega mala pobjeda, ali polako je s vremenom u toj njemu dalekoj i stranoj zemlji postajalo lakše, došao je i do financijske neovisnosti, oženio se i on i supruga su puno radili, a da bi bili sretni jedino su željeli svoje dijete. Nažalost želja im se nije nikako ostvarila, a godine su prolazile i oni su sve više radili, sve više stjecali i sve manje se nadali da će im se jednog dana ta želja ostvariti. I onda je njegova supruga umrla, a on ostao sam. Tu na scenu stupa naša glavna junakinja koja je imala puno praktičnih ideja kako Petrove novce dobro i svrsishodno potrošiti. Nema tu puno filozofije, Petar slijep od ljubavi, a ona  uglavnom neiskrena u svojim osjećajima. On vjeruje da je našao ženu koju je cijelog života tražio, ima poštene namjere, ali ona mu uglavnom prilazi s dozom rezerviranosti, osim kada joj treba novac zbog kojeg se osjeća tako samopouzdano.

Istina je dijete vremena, a istina je da je ona odlučila i Petra potrošiti na način kako je trošila sve druge. Uostalom, viđali su se tek jednom mjesečno, a sve ostalo vrijeme bila je to veza na daljinu u kojoj on nije shvaćao, ili nije želio shvatiti kako su ljudi pokvarljiva roba. On sanja o velikoj ljubavi, a ona živi svoj život punim plućima. Uglavnom, Petar je puno postigao u životu, puno stekao, a ona je iz čiste zabave odlučila da je vrijeme da ga uvjeri kako on više ne može bez nje. Da se sada razumijemo, Petar nije budala, život ga je puno naučio i vjeruje svojoj intuiciji, riskira i želi joj svaki dan učiniti lijepim. Svaka njena riječ je za njega zapovijed jer želi vjerovati da će se ona ipak smiriti. Čak mislim da ju je u tančine prokužio, samo ju je ostavio u uvjerenju da je naivan i da je budala koja ne primjećuje da se ona poigrava s njim kao što se poigravala s drugima. Ali želi pružiti šansu svojim snovima, jer je voli baš zato što je takva kakva je. Time što joj daje novac želi joj pokazati da mu je stalo do nje, ne želi joj govoriti što mu smeta, jer mu novac ionako nije važan. Bezbolnije je u ovoj fazi pustiti je da misli da ne shvaća situaciju u kojoj se našao. Nije želio niti izražavati emocije, jer bi riječima pokazao koliko je slab i koliko su njegovi osjećaji prema njoj intenzivni.

Samo je prihvatio njenu igru ostavljajući je u uvjerenju da on ništa nije shvatio, a i fućkalo mu se za taj mali grad iz kojeg je davno otišao i koji je davno nadrastao. On je mudro koristio svoj novac, ulažući ga u nju i njene hirove kako bi ona bila zadovoljna. Uostalom i da živi dva života, sve što je stekao zajedno s pokojnom suprugom ona nije mogla potrošiti. Stoga ju je puštao da živi punim plućima i da misli kako on ništa ne vidi i ništa ne zna.

A manje-više sve mu je bilo jasno. Između njega i nje su ogromne razlike i on se nije trudio i trošio svoju energiju kako bi je uvjerio u nešto što on misli i osjeća. Samo je klimao glavom puštajući je da ona govori svojim jezikom, a on je sve njene laži gutao i nepoželjne situacije trpao pod tepih. Uostalom njemu i nije bilo važno ništa izuzev njenog zadovoljstva, a život je ionako igra bez granica. U dubini duše on je znao da je pravilno izabrao, a sva neizgovorena pitanja ostavio je njoj, znajući da će vrijeme dati odgovor i na njih. Njegov život je njega odveo u daljinu i čekao je pravo vrijeme da mu se dogodi nešto što srce želi. Ustajao je i nadao se svakog dana, a vrijeme je prolazilo i tu prazninu koju je osjećao u srcu ispunila je samo ona. Petar je poštovao sebe, ali i nju i odlučio je dati joj što više, zapravo sve ono što je ona od života htjela, ali mnogi joj to nisu mogli i znali ispuniti. I još nešto je bilo bitno u cijeloj priči. I ona je bila sve starija i sve umornija i očekivao je da će doći vrijeme kada će se odlučiti smiriti. E to je čekao, a tada će on zapravo otvoriti karte i ponuditi joj svoju kuću na periferiji Graza, kamenu vikendicu okruženu morem mirom i tišinom. Doći će vrijeme kada će i ona odlučiti da je vrijeme da se oprosti sa životom kakvim je živjela i koji je bio niškoristi i štetan samo za nju. Uostalom, da je bila pametnija i ne bi se udala za budalu s kojom je morala dijeliti imovinu i zbog koje je sada opet na početku, umjesto da ubire plodove svoga rada i da bude zadovoljna onim što je postigla.

Mislim da je ona Petra podcijenila misleći kako on nije sve ispravno shvatio, ali on je na svoj način dolazio do istine i do onoga što ga je zanimalo i u konačnici je želio samo nju, a za to niti jedna cijena nije bila previsoka.

 

DIO 17.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kada god mu je poslala poruku u Graz on se stvorio u trenu u našem gradu. Dakako, Petar se bez nje osjećao kao putnik bez perona, a euri su i onako bili tu da se troše. I nikada o novcu nije razgovarao s njom i uvijek joj je ostavljao izdašne sume. Tek toliko da joj se nađe.

- „Petre.„- rekla mu je ona prigodom jednog njihovog zajedničkog druženja - „Željela bih da mi kažeš  kako ti zamišljaš svoju budućnost?”

On ju je pogledao i samo se blago osmjehnuo pa rekao:

- „Ti reci što želiš, a ja ću se prilagoditi tvojim željama.”

- „Koliko ti je ostalo do mirovine?”- upitala ga je.

- „Ja mogu sutra u mirovinu, ali razmišljao sam da odradim još dvije godine do pune starosne. Dakako, volio bih da mi dođeš u Graz. Ostavi ovu pripizdinu. Otišli bismo jedan vikend u Pariz, ustvari volio bih sve ono što sam proputovao i tebi pokazati, a onda bih prodao kuću u Grazu i mogli bi smo izabrati mjesto gdje ti želiš živjeti.”

- „Vikendica na moru ti je lijepa, tamo sam bila i uživala sam ljetos. Pa nije ti loša ideja da dođem  k tebi u Graz, ali prije toga imam obavezu ovdje nešto raščistiti. Kad to riješim željela bih se maknuti odavde bar na kratko.”

- „Ja mislim da bez veze trošiš svoju energiju, na nekakvu politiku koja je i onako traljava i niškoristi. Tako i tako će o svemu u dogledno vrijeme odlučivati onaj tko vam daje novac, a to je Europa, samo što vama treba vrijeme da to shvatite.”

- „Pa, možda si u pravu, ali sada još godinu dvije dok se da ušićariti nije na odmet da se angažiram.„ -rekla mu je.

- „Gluposti, pa ja imam dovoljno novca, a i dobro sam ulagao i koliko god da trošiš nećeš ga moći potrošiti. Uostalom i ona dva stana u Zagrebu mi ne trebaju, u obadva ne možemo živjeti, višak mi je i kuća u Novoj Gradiški u kojoj sam rijetko, ali sam je napravio zbog pokojnih roditelja, znaš tako je nekada bilo. Ako si otišao van, najprije si trebao napraviti kuću u rodnom mjestu da dokažeš da si uspio u životu. A imam i još poneku nekretninu, jer smo moja pokojna i ja smatrali da je najbolje ulagati u nekretnine. Ma, u stvari nismo imali gdje trošiti, a oboje smo radili i tako skupilo se novca.”

- „Dao si mi razmišljati, mislim da bih voljela malo putovati, ovu sredinu sam odavno prerasla.”

- „Ti odlučuješ, ja bih volio da se vjenčamo i da imaš materijalnu sigurnost, nije mi dovoljno da budemo povremeno partneri. Moje osjećaje znaš. Ne želim te požurivati, ali taj tvoj posao te iscrpljuje, a efekti baš i nisu neki zbog kojih bi se trebala odreći svega što ti ja nudim.”

- „Ma nikako se ne odričem, gluposti. Samo taj moj razvod, podjela imovine. Ti znaš da je on meni drugi brak, a s prvim suprugom imam dijete i tom djetetu želim ostaviti i ono što sam s ovim idiotom sticala. Iz inata ga neću pustiti da mi uzme više nego što mu ja hoću dati.”

- „Ako se udaš za mene tvoje dijete će biti materijalno zbrinuto kao i ti. Ja volim tebe, a onda volim i tvoje dijete, pa nisam ja neki egoista, ja sam svjestan da svaka majka želi osigurati svoje dijete. Na žalost ja nisam imao djece, ali to ne znači da te ne razumijem i da te ne podržavam. Ja ću ti platiti najboljeg odvjetnika, neka se on bavi time, a ti se nemoj zamarati, makni se od njega i uživaj.”

- „Ali on mi dolazi u tvrtku koju sam ja stvorila i nervira me.”

- „Razvod je samo prvo poluvrijeme, mila moja. Igra se i drugo poluvrijeme, to si mi ti rekla, a sportskim rječnikom, ja bih rekao i produžeci. U ovoj igri će pobijediti onaj tko ima više novca i bolje živce. Prepusti tog siledžiju onima koji se takvima bave, ali ne sada. Za sve postoji vrijeme i mjesto. Tvoje je samo da se makneš iz toga i da se distanciraš.”

- „ Ali ja mu ne dam tvrtku.”

- „Vi ste bili u braku i sve ide pola-pola, to je prvi korak. Drugi korak je zahtjevniji i treba ga mudro odraditi, ako želiš tu tvrtku imat ćeš je.”

- „Ali kako?”- upitala je ona po prvi puta iznenađena načinom na koji Petar razmišlja, pomalo zbunjena jer je mislila da je ona inteligentnija, pametnija i lukavija od njega.

- „Ana, neću ti sve reći odmah i sada. Promisli o prijedlogu koji sam ti dao i dopusti da ti pomognem. Samo to tražim, ništa više. Ta tvoja budaletina neće niti znati što ga je snašlo, samo ne ide sve preko noći, pametno i tiho.”

- „Nemam ja tu što misliti, neka bude onako kako ti želiš.”- rekla mu je mazno, a muškarci kao muškarci, odmah u sedmom nebu.

DIO 18.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.


I tako rečeno učinjeno. Petar je Ani angažirao najskupljeg odvjetnika i ona je mogla samo kontrolirati situaciju iz daljine. Ipak, nije išlo sve glatko kako je predvidio Petar. Anin suprug je ponovno jednog jutra osvanuo u tvrtki i odmah s vrata je krenula svađa.

- „Slušaj ti!”- rekao joj je - „Brakorazvodnu odgađamo jer sve dijelimo popola izuzev tvrtke, ona je moje vlasništvo i tako je upisana u trgovačkom sudu. Tu nema dijeljenja.”

- „Slušaj ti mene, ili ćeš ovako kako ja predlažem, ili nećemo nikako i ovo će trajati i trajati...”-rekla mu je hladnokrvno.

- ”Što si si ti umislila?”

- „Što si ti sebi umislio, pa ti si jedan obični probisvijet koji u glavi nema niti zrno soli. Sve sam ja stvorila.”

- „Kakve to ima veze, ja sam se potrudio da sve glasi na moje ime.Ti si u pat poziciji.”

- „Ja ne znam koliko sam ti puta rekla da si zaslijepljen svojim egom, zaslijepljen si ambicijom, ali nemaš ti štofa za odraditi i povući bilo koji potez kako treba.”

- „To ćemo još vidjeti. Moj odvjetnik neće doći na brakorazvodnu, do daljnjega od toga ništa.”

- „Ja sam u životu padala i ustajala, trenutno bila u autu, vrlo brzo ponovno znala uhvatiti konce u svoje ruke. Učila na svojim greškama, a ti si mi stvarno najveća greška u životu. Ti si jedan najobičniji prazni, glupi, jadni primitivac i ne mogu se načuditi sebi.”

- „A što si ti mislila da sam ja stvarno zaljubljen u tebe. Pa ti si mi bila samo odskočna daska.”

- „Gle, zanemarit ću sve tvoje uvrede. Ja nisam škrata. Kuća na moru će ti donositi dosta novca, dvije kuće ovdje su solidna imovina, a što se tvrtke tiče, može se sve napraviti na obostrano zadovoljstvo. Ja ti nudim kompromis.”

- „Nema kompromisa s tobom. Tebe treba dokrajčiti jednom zauvijek.”

- „Pa sad si se ti našao jado jadni da to učiniš. Ja od tebe uvijek mogu imati više i bolje, a i nisam te baš sve naučila.„

- „Nemaš ti što mene učiti.” -prekinuo ju je on nervozno -”Ja znam da je sve moje.”

- „Pa tvoje nisu niti gaće na tebi i to sam ti ja kupila, bez mene si najobičniji goljo, shvatit ćeš to ubrzo.”

- „Taj tvoj najnoviji jebač, taj starkelja kojemu trošiš lovu vrlo brzo će te pročitati, nisi ti ništa posebno.”

- „A što si ti? Jadnik koji je u nekoj marginalnoj stranci koja o vlasti može samo sanjati. A i otuda će te izbaciti, vjeruj mi.”

- „Ti si zavidna i ljubomorna, na moju mladu djevojku koja je uz to i vrlo visoko politički pozicionirana.„

- „Daj molim te, budaletino jedna, pa ona je bila samo paravan našem saborskom zastupniku i gradonačelniku, krpa koju je odbacio, pa se sada ona pere od njegovih mutnih poslova,ali joj je kasno.”

- ”Tako ti vidiš situaciju, uvijek je u tvojim očima sve iskrivljeno.”

- „A što ti vidiš, misliš li da će na sljedećim izborima ona osvojiti vlast i da će nju netko za nešto pitati?”

- „O da, ljudi su je prepoznali kao iskrenu i poštenu osobu koja se javno ogradila od svega što je gradonačelnik i naš saborski zastupnik radio. I sada su joj sva vrata otvorena.”

- „I što će proletjeti kroz ta vrata, ili misliš da će uspjeti u svojoj nakani da se izdigne iznad ove situacije. Pa kriv je i onaj tko krade i onaj tko drži ljestve, tako razmišlja većina građana.”

- „Uvjeriti ćemo ih u suprotno.„

- „Ma radi što hoćeš, jebe mi se za tebe i za nju. Imovinu ćemo podijeliti dogovorno i uz kompromis ili nikako, ja imam sve vrijeme ovog svijeta, a ti više nemaš vremena.”

- „Kako to misliš?” - upitao ju je on.

- „To ćeš ubrzo vidjeti i osjetiti na svojoj koži.” - rekla mu je i izašla van iz prostorije zalupivši vratima.

- „Blefiraš po običaju!”- viknuo je on za njom, ali poznavajući je ipak je počeo lagano preispitivati mrlje iz svoje prošlosti. U očima mu je nestalo sjaja, a iz lica mu je nestala boja. Koljena su mu zaklecala, jer teško onome na koga se ona obruši. Oni su sve radili i sanjali su svoje, a on više nije znao što je u njenoj glavi.

Nastavlja se.....

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Slične vijesti

Najnovije