Prilično je teško vjerovati političarima danas. Doduše, nije to bilo ništa lakše ni jučer, ali danas, kada jednu od glavnih patologija politike čini populizam, koji nije ništa drugo nego demagogija o kojoj su govorili još grčki politički mislioci, još je teže. A ta se demagogija javlja u bezbroj oblika. Najštetniji su prevara i manipuliranje narodom, lažna obećanja kada se ljudima „servira“ ono što bi željeli čuti, pa se poruka prilagođava – i nema veze što su to lažna obećanja; zapravo služe samo političaru koji vidi vlastiti interes. Za drugo ga nije briga!

Za Platona demagogija nije ništa drugo doli oblik korumpirane vlasti koja proizlazi iz demokracije, koja je, inače, iskvareni oblik vladavine mnoštva. Za Platona je, doduše, korupcija oblik najviše iskvarene vladavine, na kojoj je i naš bivši gradonačelnik pao na ispitu zbog sumnje na niz koruptivnih radnji, pa je već dva puta uhićen i odležao je u pritvoru. No, prisjetimo se kako je taj čovjek upravo nizom neispunjenih obećanja i vještim manipulacijama izgradio svoju moć. Neki se pitaju hoće li i nadalje nastaviti tako ili će se „prizemljiti“ i promijeniti svoju retoriku.

Aristotel je pak smatrao demagogiju, koju je on nazivao demokracijom, najgorim oblikom vlasti jer prikazuje sve ljude kao jednake u svemu, dok su oni jednaki samo po prirodi, ali su po društvenoj moći duboko nejednaki.

A najgore je zapravo kada se demokracije pretvore u oligarhije i kada se te oligarhije – vlast malobrojnih – služe demagogijom radi kontinuirane manipulacije javnosti. U Novoj Gradiški varali su narod i nisu prezali ni od tiranije kako bi svoje ideje sprovodili u djelo, a u tome su im pomagali njihovi vjerni poltroni. Baš me zanima kako razmišljaju i koje je opravdanje za ponašanje njegovih vjernih sluga. Ili su i oni, kao i većina građana, bili zavedeni lijepim riječima upakiranim u sitne darove koji su posijali sjeme razdora među svima nama.

Naravno, alibi za tu i takvu novogradišku vlast i tog našeg „velikog“ političara uvijek je bio da je politički jak, s dobrim zaleđem (a jednog dana ćemo i o tom zaleđu više i detaljnije – doći će i to na red), te da su druge osobe lošije od njega. A nama građanima bila je utjeha što je s našim novcem, eto, nešto malo i napravljeno. No budimo realni – gradovi u našem okruženju, gdje nema političkih prevaranata i njihovih zaštitnika, odavno su nas prestigli.

I da se ja opet vratim u povijest. Nekada je u republikanskom Rimu Senat odlučio da prilikom trijumfa, svečane proslave pobjede, u svečanoj povorci trijumfirajućeg vojskovođu prati rob koji će mu stalno u uho šaptati: Memento mori – sjeti se da si smrtan. A to znači: nemoj se uzoholiti. U današnje vrijeme ja bih to prilagodila našoj stvarnosti: nemoj trpati u svoj džep ono što ukradeš od građana. Sada bismo ovim modernim oligarsima, koje moramo trpjeti jer su zaodjenuti plaštem demokracije (a za što smo i mi krivi jer smo ih, ili barem neki od nas, birali), morali u pratnji osigurati „robove“ koji bi im neprestano šaputali: sjeti se da si lažljivac i prestani manipulirati javnošću!

Ja ipak želim vjerovati u malo zrno mudrosti i zdrave pameti građana koji više nikada na čelu grada ne žele imati jednog demagoga i njegove perjanice, koji su se učvrstili kao oligarsi i ubrzo postali tirani, te se kao takvi iživljavaju na onima koji nisu njihovi istomišljenici. Je li za Novu Gradišku prekasno, odlučit ćemo svi mi 17. svibnja 2026. na izvanrednim izborima do kojih je došlo jer je Vinko Grgić u pritvoru po drugi put podnio ostavku na mjesto gradonačelnika. Naravno, s obzirom na naše neučinkovito sudstvo, za sada naš bivši gradonačelnik nema nijednu pravomoćnu presudu, a „nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže“.

Zlata Pazman Petrić