Toga jutra 6.listopada 2007 godine,vrijeme je stalo,a cijela regija je ostala u šoku.Punih petnaest godina je prošlo od kako nas je prerano napustio čovjek anđeoskog glasa naš Toše.Čovjek koji nikada nije skidao osmijeh s lica,svojim glazbenim djelima,ali i svojim humanim gestama,pronašao je put do srca svih onih koji su ga poznavali,ali i onih koji nisu,ali su voljeli slušati kako pjeva.I svatko se na svoj način prisjeća njegova lika i djela.Bilo mu je samo 26 godina.Miliam Fetai,makedonski veleposlanik u Hrvatskoj jučer je prigodom polaganja vijenaca kod Tošinog spomen obilježja u Novoj Gradiški okupljenima rekao kako ne postoji čovjek koji za Tošu nije imao lijepe riječi.Tome Hristovski gradonačelnik Kruševa prisjetio se tragičnog događaja i prometne nesreće kod Nove Gradiške,ali uz Tošine riječi" Ne želim da mi skidate kapu,samo želim da se ponosite mnome", a baš te riječi će ostati zauvjek urezane u srcima brojnih obožavatelja.Bila je tu uz predstavnike našeg grada i Tereza Grgić koja je u tim teški trenucima Tošine pogibije bila spona između Nove Gradiške i Kruševa,kada je sa nogometnog igrališta NK Sloge uzletio je helikopter s njegovim tijelom. I maratonci su jučer tradicionalno kao i svih proteklih godina krenuli u spomen na Tošu iz Nove Gradiške put Kruševa (900 km)Nekako mi se čini da je možda najbolje ovaj teskt završiti Tošinom porukom "Ve sakam site" (sve vas volim) koje pokazuju kako je bio skroman i jednostavan mladić čija zvonka glazba i danas radosno i toplo zvuči...zpp