KNJIGA ČETVRTA

DIO 101.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Vrijeme je velike krize, inflacije, recesije, kao da je netko pritisnuo crveno dugme i cijeli svijet okrenuo na glavačke. Logično je da osjećate strah, nemir, podjele, gubitak i pitanje je na što se osloniti. Što je to što nam doista treba.

I ovo vrijeme je ipak jedna vrsta blagoslova koje će nas, htjeli mi to ili ne, suočiti sa samima sobom. Iznimno važno je obratiti pozornost na naš strah i naše potrebe i trezveno razmotriti situaciju u koju smo dovedeni. Nisu materijalni gubitci, otkazi i slično naši teroristi. To je strah od svega, ali strah nas može i ojačati. U ovoj etapi života koju sada svi zajedno proživljavamo i kada shvaćamo da ništa nije idealno kako smo zamišljali i željeli, osjećamo da smo ranjivi i bespomoćni. Oko nas hrpa političara koje smo birali i koji se skrivaju iza maski i fasada i jesmo li mi uopće sposobni obračunati se s njima. I tako se intenzitet našeg života izmjenjuje od lošeg prema goremu, a njima sve bolje i imaju sve više. Kako bi smo pobijedili strah moramo znati jednu stvar - strah je kukavica, a za pobjedu nad njim ipak nam treba odlučnost i hrabrost. Za početak treba odbaciti sve što je lažno pa i te pokvarene ljude koji su iskoristili našu dobrotu. To će nam pomoći da ojačamo, ali to moramo zajedno i složno napraviti, jer ukrali su nam našu sigurnost, naš mir.

Dovoljno je da zastanemo i promotrimo određene situacije i da si priznamo da to nije ono što smo željeli i htjeli. I nema opravdanja više za te pokvarenjake, uostalom imamo i mi svoje unutarnje računovođe i znamo zbrojiti dva i dva, jasno nam je čemu je njima politika služila. Što smo mi to dobili od njih? Bazene koje ćemo krvavo otplaćivati cijeli niz godina i uopće nismo svjesni što znači još jedan kredit za ovu sredinu. Hvalimo te idiote, a ne želimo priznati da smo u stvari mi ti koji ćemo sve platiti. Gdje je naša razboritost? I do kada ćemo se kao kukavice skrivati, a da smo hrabriji, pošteniji i iskreniji sve bi bilo u ovoj našoj sredini ljepše i bolje. Živimo u nesavršenom svijetu, i političarima iskazujemo zahvalnost za sve što su učinili ne propitujući se od kud njima bogatstvo koje imaju. Hvalimo ih na sva usta, jer se nismo sprijateljili sami sa sobom i nismo prihvatili vlastitu snagu da možemo nešto promijeniti. Mi smo mali obični ljudi, ali kada se male ruke slože sve se može. Pa i promijeniti političare s umjetnom inteligencijom i iluziju da nama ne može biti drugačije nego sada. Ajmo već jednom pobijediti svoj strah i prestati biti kukavice i priznati sami sebi da je puno toga moglo biti drugačije, jer svi mi u Hrvatskoj zaslužujemo bolje, a ne samo odabrani pojedinci. Dosta je više te zajebancije i kukavičluka, straha i podilaženja onima koji su nam oduzeli osmijeh s lica i koji su nam otrovali srca. Zamislimo dva broda koji su po svemu istovjetni, jednako su građeni i imaju kvalitetnu posadu. Jedina razlika među njima je što je na prvom brodu kapetan koji zna kamo ide, a na drugom kapetana nema. Kolika je vjerojatnost da će drugi brod doći do svog cilja? Iznimno mala.

I kao što kaže mačak iz Alise u zemlji čudesa : "Ako ne znaš kuda želiš stići, nije bitno kojim putem ideš.” I nema tog svjetionika koji će drugi brod dovesti do cilja, jer će drugi brod zastajati na svom putu i u stvari za njega nema željenog odredišta...Vrijednosti nam kao svjetionici osvjetljavaju smjer kretanja kako bi smo živjeli život koji želimo.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ