KNJIGA ČETVRTA

DIO 97.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Sve u životu ima svoju cijenu, pa tako i nezrele odluke političara i one koje se odnose na korumpiranost. To je dobro čuvani zatvor koji više ne dopušta slobodu uživanja. Mudra izreka kaže da korov ne treba sijati, on sam proklija, ali ga treba iščupati jer ugrožava usjeve. Dakle, ti neki negativni političari, lopovi zbog svoje sebičnosti i nepoštenja postali su i osvetoljubivi, agresija ih tjera na osvetu onima koji su ih prokazali.

Ja ih ne mrzim, ja ih samo žalim jer ne žive više u miru sami sa sobom, a niti sa svojom okolinom. I ne mogu im oprostiti. Ali oprostiti i ne znači održavati dobre odnose s osobom koja nas je povrijedila. I oprost ne znači opravdanje postupaka koje je ta osoba učinila. Oprostiti zapravo znači biti svjestan učinjenoga, ali nas više ne prati ljutnja i to s jasnom činjenicom da to što su nam učinili nije moralno, a niti u redu. Pogrešno je misliti da je put oprosta političarima jednostavan i lagan. Razočarali su nas i jako naljutili svojim imovinskim karticama koje najviše govore o njima samima i sada nastavljaju zamagljivati realnost. Svi ti lakrdijaši koji sebe nazivaju političarima, a u stvari su generali koji su hrabrost dokazali i pokazali u izmišljenim akcijama i zapravo imaju devijaciju uma i psihe. I imam ja protuotrov za one koji su se obogatili na grbači naroda, ali što vrijedi kada mene nitko ne sluša. A i znam da ništa ne ide lako, jer samo uz ispravne odluke možemo unijeti tračak svjetlosti u mračne kutke naše ličnosti. I ne znači da bismo kradljivim političarima trebali oprostiti sve ono što su nam učinili, jer to je pogrešno. To znači da bismo im dali priliku da ponovno naprave isto ili još gore.

Mi ne smijemo uljepšavati stvarnost u kojoj živimo. Upravo suprotno moramo prihvatiti ovu realnost kakva god da je. I slavni Oscar Wilde je rekao: „Praštajmo svojim neprijateljima, jer ih ništa ne može toliko iživcirati.” Stoga meni nema slađeg i najzdravijeg od osvete onima koji su se prepoznali u mojim recima, a lijepo govorim da je svaka sličnost slučajna i nenamjerna. Gdje bi oni, ma Bože oslobodi.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ