Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 28.04.2022 ROMANI
img

KNJIGA ČETVRTA

DIO 63.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako se sve ponavlja. Nepoštenju političara s velikim imovinskim karticama dugačkim kao Odiseja i Iilijada zajedno, nikako da stanemo na kraj. Nikako da ih porazimo, jer se samo mijenjaju imena i prezimena, a njihova ideologija u koju se zaklinju je ista.

To je zločinačka organizacija, a tu i tamo najebe poneki potrčko i za njih nema zime. Jedini svetac kojemu se oni klanjaju je deset milijuna eura, a toliko su teški neki od njih. I ustrajno rade na tom svom cilju koji su si zacrtali. A narod stišće remen i jauče. Ja sam se godinama pitala kako je moguće da se čovjek pretvori u političku zvijer pa da se osvećuje svojim neistomišljenicima i da bude ravnodušan prema tuđoj patnji. U vrijeme srpske agresije na naš grad jedan četnik je rekao: "Što bih trošio dva metka? Pucam u dijete i samim time ubijam i majku." Rečenica koja je bila neshvatljiva za moj razum, ali najbolje je opisivala neljudskost četnika. I kao što sam tada osuđivala agresiju na Hrvatsku od strane "Srpskog sveta", tako sada osuđujem one koji nam kradu iz očiju, ali i one koji ih podržavaju i obožavaju.
Ovdje nije riječ o mom subjektivnom dojmu i ja ne trebam potvrdu da sam u pravu od nikoga. Za mene su nepošteni političari simbol zla koje treba ukloniti i dati konačno narodnu mogućnost da diše. I tu je kraj svakoj iluziji. Za mene su kriminalci i mafijaši obučeni u političare, oni koji nam ispiru lažima mozak, kancerogeno tkivo koje trebamo ukloniti.

Živimo u neimaštini zbog njih i dosta smo ih trpjeli. Ali realnost je nešto drugo. U realnom vremenu naša sredina je ponovno u ratu i to što su nas opljačkali itekako utječe na naš standard i život građana. Zašto se bojimo tih hordi zla, zašto podržavamo te i takve, zar je moguće da su nam umovi toliko zavedeni, izmanipulirani i da tom masovnom neznanju ne možemo stati na kraj? A devedesetih smo znali tko su zlikovci i tko je agresor? Što se to promijenilo; zašto sada ne priznamo da je problem nepoštenih političara problem svih nas? Dok to ne riješimo, nema nam napretka. Nisu se oni slučajno udružili, zajedno su jači i mogu bolje i više krasti. Za njihov kriminal koji ih je pretvorio u ne ljude teško je pronaći pravo ime. Nema te riječi koja bi bila dovoljno uvredljiva za saborskog zastupnika i gradonačelnika i u ono u što se on pretvorio. I nema te riječi kojima bih mogla opisati ljudsko stradanje i patnju, a sve to gledam iz dana u dan uživo.

Sve je tako jadno da jadnije ne može biti...Ali grad je preživio jučer, preživjet će danas, a biti će i sutra tu kada ne bude lakomih, lažljivih i kradljivih političara i njihovih poltrona.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije