KNJIGA ČETVRTA

DIO 58.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

- „Ajmo, savjetniče moj za gospodarstvo, i tajniče moga grada što da napravim s braniteljima? Stvarno su se digli na noge lagane što zbog ploče na ćirilici, a i zbog toga što sam ih zajebao pa im uzeo dvoranu za okupljanje. Moramo to nekako stišati, moram dobiti još malo na vremenu.” - rekao je naš uvaženi zastupnik svojim najvjernijim suradnicima koji uz dobre plaće, dobre honorare, pozapošljavaše i svoje supruge i kćeri u državnoj službi pa lijepo i lagodno žive.

- „Ja mislim da niti to s kupljenim certifikatom nije bilo najsretnije rješenje, vlasnik te tvrtke je čovjek koji je u stečaj odveo petnaest tvrtki, ali na stranu sada to....Možda bi trebalo organizirati nešto u gradu, znaš da ih se uvijek moglo smiriti s jednom pečenicom i s malo pića, kruha i igara.” -mudro je prozborio Žljeba.

- „ To je marva i stoka koju možeš kupiti s malo novčića, recimo neki čobanac i fiš, i jedna po jedna udruga će prelaziti na našu stranu. Uh, drago mi je što više nisam koordinator za te govnare pa ih ne moram niti gledati, oduvijek su mi se gadili.” - rekao je Grga čvarak kojega odmila prozvaše Gargamelom, ali njemu ništa nadimci nisu smetali. Važno je bilo iz proračuna grada inkasirati i izvlačiti debele honorare. Uostalom, taj čovjek nikada ništa i nije pošteno radio, oduvijek je bio ljigava lijenčina koja se kroz život parazitski provlačila.

- „Ma neće se oni meni kokošiti i sazivati tiskovne konferencije, ja sam ipak i saborski zastupnik i gradonačelnik i za njih sam Bog, mogu ih sve uništiti to su niš - koristi budale, a što se certifikata tiče morao sam to odigrati...Nije tu bitan vlasnik te tvrtke koja izdaje certifikate, već njegov kum, visoko pozicionirani državni dužnosnik.” - zaključio je (blago nama) gradonačelnik uvjeren da on i samo on u svakoj situaciji ima pravo. Uostalom to je čovjek koji nije htio ispred gradske vijećnice bistu Ante Starčevića, već ploču s ćiriličnim natpisom. Lijepo, baš lijepo. O njegovoj političkoj mudrosti ne treba trošiti previše riječi, jer što god sada da radi, radi krivo i prije ili kasnije završiti će guleći krumpire, jer je toliko puta bio u sukobu interesa da to već odavno znaju i u Dorhu u Uskoku i samo čekaju mig. Nažalost tako je to kod nas u ovoj državi; sve je transparentno i sve se tolerira, ali svjedoci smo da polako odlaze političke veličine koje su stekle ogromno bogatstvo, navodno znajući riskirati.

Ih, gdje bi bio kraj ovom napaćenom narodu kada bi se krenulo s ispitivanjem porijekla imovine i kada bi netko doista htio pošteno raditi svoj posao. Tu i tamo neki se malkice zajebu pa nešto i odrade, tek toliko da mi obični smrtnici vidimo kako oni znaju i mogu raditi kada im se da zeleno svijetlo. No, i na semaforu se ponekad ugasi zeleno, a dok se to ne dogodi svi ćemo biti u crvenom. Ja ipak vjerujem u bolje sutra i baš zato se nikada nisam prestala boriti protiv nepravde. U vrijeme rata sam radila svoj posao i zato nikada nisam dobila nikakvu nagradu i naknadu, a nakon rata moj rad nije prestao, jednostavno sam nastavila dalje. Tako radim i sada. I stalno se u svom radu suočavam s preprekama i neželjena sam na razno-raznim skupovima zato što ne želim odgovarati na ničije zahtjeve i od nikoga nikada nisam dobila novac. Oduvijek sam ukazivala na probleme i nisam se služila dezinformacijama, utemeljenim na pogrešnim stavovima koji su veličali neke političke prispodobe. Oni koji vode računa o kontroli troškova najbolje znaju koliko se i kome plaća iz gradskog proračuna i za koje usluge. A eventualne zamjerke i ono što mi spominju neki, jer im se ne sviđa moje pisanje neka objese mačku o rep, jer će se uskoro suočiti s puno ozbiljnijim problemom nego je ovo moje pisanje. I zato ja svoje izmišljene likove otvoreno prozivam, jer imam argumente za bojanje tih likova i jasno im je što mogu očekivati od mene.

Uzduž i poprijeko sam proučila njihovo ponašanje i ne želim prikrivati njihove nepodopštine. Očigledno im se ne sviđa moje pisanje jer baca neko mutno svijetlo na te političke ličnosti koje stvarno misle da će zauvijek vladati gradom. I moje pisanje za njih u najmanju ruku izaziva čuđenje jer kod njih su nenormalne stvari postale normalne. Mi u Hrvatskoj na prste možemo nabrojiti čestite i poštene političare koji su se prestali boriti protiv nepoštenih i stide se svega što se događa, ali šute. E, to mi je čudno. Zašto se boje političkog kriminala, političkog podzemlja i prljavog novca. Pokušavam ih shvatiti, ali ih ne mogu opravdati. Interpretacija da su neupućeni, da ne znaju, ne pije vodu. Oni jednostavno sve prešućuju, ali ja znam da će se neke osobe jednog dana uhvatiti u koštac s ovim problemima. Krenut ću s kraja.

Povijest nas je ipak nečemu naučila, jer narod će ipak inzistirati da mu se objasni od kuda nekim političarima toliko bogatstvo i kako su ga stekli. U mojim tekstovima nema autocenzure, bez obzira na posljedice, bez obzira na opstrukcije kojima sam izložena. Ali nema veze. Imam zamjerke na rad i nerad nepoštenih i gramzivih političara koji kupuju za 50.000 kuna certifikate o nepotkupljivosti, a u isto vrijeme prešućuju što je revizija poslovanja rekla o transparentnosti trošenja proračunskog novca. I bez obzira na njihove pokušaje da mi rad onemoguće ja idem dalje. Zbog one šačice ljudi koja vjeruje u dobro u ljudima.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ