KNJIGA ČETVRTA

DIO 34.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Meni je fascinantno kako u Hrvatskoj svi znaju svoja prava, a za obaveze nitko ne mari. I onda se čudimo što  nam se grad ispraznio, mlade obitelji odlaze, jer imaju plaću veću od prosjaka i žele se maknuti od srozanog mentaliteta. Sve dok će jedni biti na povlaštenom uhljebničkom položaju i raditi što im volja, bez da odgovaraju za svoja nedjela, ne vidim perspektivu za mlade. Moje sada izvježbano oko i uho ne čuje fijuke granata, oči ne vide svitanje boljeg i ljepšeg sutra. A tamo neki u saboru uz plaće imaju i dodatak za odvojeni život i usude se srati kako su greškom to uzimali.

Svečane lože prepune pijanih, raskalašenih ljudi koji ne vjeruju da nemate više. Život nakon rata neke je obogatio, većinu polomio, zamaglio pogled.  A ti impotentni prdonje koje smo birali vjerujući u njih jedino otvaraju usta za svoj interes. Javno mnijenje okreće glavu od lopova i ratnih profitera koji nas pljačkaju već trideset godina, a vlast u hrvatskoj  postoji samo za ostvarivanje njihovih ciljeva. Novo stvoreni bogataši  uništili su mnogo ljudi koji više i ne mogu skriti svoju bijedu i siromaštvo. Tajkuni se okolo ohole i bahate i nikoga ni zašto nije briga. Nema tu nikakve strategije za izlazak iz krize. Politička povijest Hrvatske mogla bi se svesti na povijest djelovanja budala, a svi oni koji imaju ideju o drugačijem i boljem životu mogu to potražiti jedino van lijepe naše.

Netko je sve svoje mane pretvorio u vrline i trenutno svjedočimo vrijednosnoj krizi. Oporba je upregla snage da se dokopa vlasti, vlast s lažima pokušava ostati u foteljama. Jedina istinska novina je  da nas je EU stisla i sada smo u nezahvalnom položaju. Oni s čistim obrazom shvaćaju da ćemo se pretvoriti u sluge toj istoj EU, a oni koji strepe  jer su se okaljali, pokorno klimaju glavom. Rezultata ovdje nema nikakvih i što dalje živimo sve je gore i stalno smo na nekakvom rubu egzistencije. Našim novcem uvijek izgleda upravljaju nekompetentni, ili oni koji su znali oploditi kapital, ali sebi u korist. Stvarno nije važno kojoj političkoj opciji pripadali,  svi političari u Hrvatskoj igraju nekakve uloge i nakon nekog kratkog vremena utvrdimo kako nemaju plemenite namjere i želje da poprave bilo što, izuzev da uzmu za sebe.

Zašto je to važno reći? Trideset godina isti obrazac ponašanja, a dva puta je već previše za slučajnost. Zato je na ulazu u Delfe stajao natpis "Spoznaj samog sebe." kako bi ljudi znali što čine, kako čine i najvažnije u čiju korist čine. Za sada, mi smo sve činili u korist vlastite štete! Nismo li budale?

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ