KNJIGA ČETVRTA

DIO 13.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Lijenost je  gubitak želje za bilo kakvom radnom djelatnošću, to je izbjegavanje stvarnog posla. Ali lijeni ljudi ne zaziru od odlučivanja i pribjegavanja liniji manjeg otpora, oni imaju tu manu da su autentični u jednom drugom iskrivljenom pogledu. Lijeni ljudi pronašli su smisao svog života u tome da ih za sve motivira samo novac. To je svrha kojoj služe. I nikada im ne nedostaje motivacije da u svakoj situaciji vide kako sebi priskrbiti sredstva na uštrb drugih. Lijeni ljudi su svoje vodstvo ustupili samo otimanju i uzimanju od drugih i kod njih je sve drugo u podređenom položaju. Lijeni ljudi žive u iluziji, a njima vrijedni i pošteni ljudi predstavljaju prijetnju i zato ih nastoje spustiti na svoj nivo. Na našu veliku žalost svi poznajemo takve lijenčine kao što su Radičko, Gargamel, Žljeba, kapetan Hari i oni se ne bore protiv svoje lijenosti, ali kako sada stvari stoje u našem gradu se lijenost širi kao epidemija. Oni glume da su prezauzeti, ovim ili onim, ne zamaraju se politikom, sve su prepustili svom velikom vođi i od njih kao niti od velikog vođe ova zajednica baš nema prevelike koristi. Oni su bili preslabi da bi odoljeli napasti zvanoj potkupljivanje i nekim drugim napastima koje su ih navele na egoistično zadovoljavanje osobnih potreba i želja. Oni opravdavaju svoju lijenost i beskrupuloznost svim i svačim i važno im je da uživaju u blagostanju koje im je omogućio veliki vođa. Ali to rade slabići. Oni u ovom gradu Bogu dane kradu, planduju i ljenčare i zato su dobro plaćeni. A Sokrat je davno rekao "da ljenivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji bi mogli i trebali raditi bolje."

Oni su jednostavno tromi duhom i tijelom, izgubili su se u sivoj svakodnevici i jedini zahtjev koji ispunjavaju je "u se, na se i poda se.” Ja mislim da oni pate od manjka samopouzdanja i njima je lako manipulirati. Redovito izbjegavaju svoje obaveze sve dok im veliki vođa ne kaže što da misle i kako da rade. I oni nemaju nikakve samodiscipline i samoorganizacije. Za mene su to suvišni ljudi. Nasuprot njima je Ana koja nije niti dobra, niti pitoma i koja nije gotovan. Sve uzima u svoje ruke. Ona nikada nije neaktivna, a niti pasivna i u našoj sredini postala je simbol jednog vida egzistiranja. Ana sebe nije ušuškala u deprimirajuću političku udobnost, uzimala je od onih koji su krali od naroda i to je radila s puno talenta. Sve dok je netko ili nešto nije zaustavilo. Njeni potencijali su neograničeni i sada se polako ponovno puni energijom, koja je bila zakočena trenutnim nerealnim strahom od života i manjkom volje pred postojećim okolnostima.
Puno se špekulira o Aninoj bolesti, jedni misle da su joj malkice popustili živci, a jedni misle da su je malkice pritvorili u rešt, zbog krađe novca mrtvom djetetu. Bilo kako bilo, Ana je trenutno van igre i sve naše oči su uprte u saborskog zastupnika i apsurdnost postojanja njegovog života. A i on je shvatio da odustajanje traži  najmanje ulaganja energije, pa se trenutno način njegovog funkcioniranja bazirao na principu ne talasaj....Sve mi se čini, kada dođe trenutak, a on se neumoljivo približava da će za razliku od Ane odustati i biološki od života, jer sada više nema nikakve mogućnosti da napreduje. Svi mu pušu za vrat i svi poslovi su paralizirani. I znate onaj vic kada saborskog zastupnika pitaju što radiš, a on kaže ništa, pa mu ti kažeš to si radio i jučer, a on samo slegne ramenima i odgovori nisam završio! A kada jednom upravitelj dođe u zatvor i upita saborskog zastupnika zašto nisi ustao kad sam ušao u ćeliju, ovaj će mu odgovoriti: "Meni su rekli da moram odležati dvije godine!!!!”

I tako se i nadalje u ovoj našoj sredini nastavlja do daljnjega metež koji omogućava da svi gore opisani sebi pribavljaju materijalnu korist i iz dana u dan paravan za punjenje vlastitih džepova je sve crnji i crnji. U svakom iole normalnom društvu takva gramzivost o kojoj se javno piše i govori bi bila sankcionirana, ali kod nas oni imaju već sada strategiju za sljedeće izbore kojim će siroti i glupi narod stjerati u tor za sirotinju. Ja nikada nisam bježala od odgovornosti i zato sam krenula s pisanjem ovog romana u kojemu ovi izmišljeni likovi rade sve što rade. A jednom u sudačkim redovima više neće biti nesposobnih i korumpiranih sudaca i ipak će se donositi pravedne presude i sve ove zablude će biti raščišćene. Možda i dočekam da narod bude razborit i pametan, pa će Vladar našeg grada biti tamo gdje mu je mjesto. Šteta što sa sobom neće moći povesti i svoju svitu. To vrijeme se, vjerujte mi, približava i do tada nije cijela vječnost kako neki priželjkuju. I sve se nadam da će se, ni otkuda, ipak pojaviti iskreni i pošteni ljudi koji će pomesti ove jeftine trgovce koji lažu i stalno vrte istu pretvaračku liriku, a u stvari su to osobe koje su već negdje bile u avliji nekog kazamata. No, ako i to ostavimo po strani, kumstva i prijateljstva koja su te iste osobe stekle u cijeloj ovoj priči nisu zanemariva. No i ova politika će uskoro biti rashodovana i oni koji su se dokopali vlasti morat će svom političkom uzoru u kojega se kunu Isusu položiti račun i u prvi plan će ipak valjda doći obaveze prema narodu, a ne prema vlastitoj kasici – prasici. I mi ćemo se morati puno toga odreći i reći zbogom onima koji su nas potkradali i varali.

Morat ćemo demonstrirati svoju pamet i poslati poruku da ne želimo političare koji su udaljeni od vlastitog naroda, koji vladaju uz pomoć svojih kumova i kuma i kućnih prijatelja, već želimo konačno političare koji će slušati, želimo one koji razumiju naše probleme, koji suosjećaju s nama i koji će govoriti u naše ime, a ne raditi protiv nas. Vrag je narod i vrag su ti građani koji, u koliko imaju volje donijeti će ispravnu odluku i neće više na pozicije lansirati one koji ne podmeću svoja pleća, već otimaju sve sa željom da u svoj džep stave ekspresnu zaradu.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ