KNJIGA ČETVRTA

DIO 7.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ajmo dalje.

Naše misli su nevjerojatno brze. Prema nekim istraživanjima kroz glavu nam prolazi nevjerojatan broj misli u danu. Kažu stručnjaci da je to 50.000 misli u danu, što je otprilike 50 misli u minuti. Na žalost većina tih misli je negativna. Upravo te ružne misli hrane naša uvjerenja po kojima smo naučili živjeti i većina nas ostaje zarobljena u toj bujici i čini se nemoguće izaći iz tog začaranog kruga.

No, naučimo li doskočiti negativi i zamijeniti je pozitivom, naš život će krenuti u sasvim novom smjeru u kojemu ćemo vratiti životnu radost i strast i otvorit će nam se novi vidici i na taj način možemo ostvariti nešto dobro. No, taj moderni pokret samopomoći je moćna strategija, ali odnosi se na sve nas. Dok živimo uz ove političare i u ovoj zombi fazi, ne znamo gdje početi, a posebno gdje i kako će se to sve završiti. Sve je stalo i čekamo, a ne znamo što čekamo i hoćemo li to dočekati. I umjesto da glave stavimo na kup, svi mi smo se povukli u sebe, puno toga nemamo hrabrosti niti izgovoriti. Negdje smo kao ljudi postojali, imali svoje mjesto, a sada prateći sve što se događa, samo agonija. Godinama hod po ivici žileta. Postali smo nevidljiva bića, bezbojne osobe kojima u dokumentima piše ime, prezime, godina rođenja, spol, povremeno sanjarimo o boljem i drugačijem životu i mrgodimo se na sve ovo što nas okružuje. Ali ništa konkretno ne poduzimamo. Zasitili smo se svega i ja se neprestano pitam od kuda nam snaga da nastavimo dalje i da i nadalje poput nojeva zabijamo glavu u pijesak. Glave su nam posve prazne, jer da nisu, ne bismo sve ovo durali. Nešto bismo mijenjali.

Zaboravili smo oprez, ponos, dostojanstvo. I nismo više baš prisebni. A što mi zapravo trebamo i želimo? Trebamo stabilnost, razumijevanje, ugodnu komunikaciju, a ne hrpetinu laži. Postali smo sami sebi najbolje društvo, jer smo shvatili da ovako dalje ne ide. Ali život je nepredvidiv. Kad se najmanje nadaš, dogodi se nešto dobro i pozitivno i shvatiš da su nam snovi dostižni i realni. Politika u gradu je  zapravo poput dirigiranog i organiziranog kriminala-čisti folklor kojega vode iz huligansko -kriminalne grupe nesvrstanih. I u svoju obranu puno lažu, uostalom uz ovakvu oporbu koja je ništ' koristi, zašto bi se branili nečime  što im može samo pogoršati položaj. I tako ta naša zvanična vlast za svoj volonterski rad prima izdašnu apanažu iz gradskog proračuna i situacija je  stvarno neodrživa. Reče mi jedan gospodin da ja vodim kampanju pranja vlasti u gradu, a ja sam tada tog gospodina- druga morala izvijestiti da su svi likovi izmišljeni i sve situacije slučajne, jer kod nas je vlast dobra i dijeli novce onima koji su podobni uz pričanje svoje verzije istine- lokalnog manifesta. Kada imate budžet u rukama možete i plaćati koga i koliko hoćete i od njih zahtijevati razno-razne usluge. A možete one koji nisu vaše pristaše uredno na bezbroj načina zastrašivati, jer vama je sve dopušteno. Vi ste gradonačelnik i saborski zastupnik, ali bez obzira na to, ima još malo ljudi koji razmišljaju svojom glavom i stalno su na aplikaciji CAR je GO.

I preko svega se u ovom gradu šutke prelazi i čeka se suđenje koje će tek uslijediti, a neki se nadaju da to neće biti dostupno javnosti. Za njihovu informaciju, sve se uvijek sazna, pa i problemi s kojima ćemo biti suočeni kada budemo morali vraćati EU sredstva. Ali neki iz gospodinovog okruženja će vrlo brzo promijeniti svoju poziciju i pravdati se kako ništa nisu znali. A mi ćemo kao dobri susjedi to prihvatiti. Gledajući unazad tamo gdje se lagalo i kralo, događalo se svašta, a ponajmanje dobra i afirmativnih stvari. Kad se to stavi u širi kontekst gibanja mislim da je to jedna nezahvalna tema o ljudima i našoj neljudskosti. A teška vremena se lakše preživljavaju uz poštene ljude, uz dobre susjede, uz one kojima nije vlastiti dobitak na pameti, već prestiž svih nas. No, to je u našoj sredini apstraktni pojam, blagoslovljeni smo ljudima koji gledaju samo sebe. Ima ona stara izreka da dobar čovjek ne jede dok mu je susjed gladan. Uz dobrog susjeda lakše se podnosi život u lošem gradu, stoga bismo svi mi konačno trebali objaviti rat porocima onih koji kradu na očigled svih nas i koji lažu čim zinu. A mi sve to gutamo kao da moramo. E, pa ne moramo.

I sada ću se vratiti na početak ovog poglavlja u kojemu sam rekla da su naše misli nevjerojatno brze i negativne jer ne vidimo ništa dobra. I očekujemo da umjesto nas netko riješi situaciju. E, jesmo mi kukavice. I hranimo se stvarno uvjerenjem da nam netko izvana mora riješiti situaciju samo kako mi ne bismo morali na sve previše trošiti svoje riječi. I zato je sve stalo i zato čekamo, a strpljenje nam je već pri kraju. I zato je ovo grad zombija u kojemu čekamo promijene i pozitivu, a sve je moglo i trebalo biti drugačije.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ