KNJIGA ČETVRTA

DIO 6.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Za sretan život i istinsku ljubav treba duboko zaroniti u svoje vlastito biće i istražiti sve svoje karakteristike. Gledam ljude oko sebe, trče za novcem i zaboravljaju na sve ono što im je pred nosom. A tako nam malo treba da počnemo uživati u svakom danu i da počnemo cijeniti svakog čovjeka. Svi smo mi prepuni mana i slabosti i bez prestanka gomilamo ovozemaljska dobra i tako nam izmiče moć da odaberemo dobre ljude i dobar smjer života.

Većina ljudi, na žalost, nije u stanju pogledati istini u oči, jer kad se pogledaju u zrcalo vide ono što im se ne sviđa. I osjećaju se glupo, neiskreno. Dok ne budemo potpuno u stanju voljeti sebe, nećemo moći prihvatiti niti istinu o drugim ljudima. I naše misli više nisu zdrave. Za početak bismo iskreno trebali sebi priznati da živimo u materijalnom svijetu i da više uopće ne razlikujemo dobro od zla. Sva naša iskustva zabilježena su duboko u našim stanicama. I samo trebamo otkriti što nas to truje. A truju nas laži političara. Naše tijelo je jedino vozilo koje smo dobili i krajnje je vrijeme  da naučimo kako se njime ispravno služiti. Ono što je presudno je da krenemo do te svoje emocionalne razine, jer emocija je energija u pokretu, a toliko smo nagomilali negativnosti koje nas guše i nikako da postupimo ispravno da zaliječimo stare rane iz prošlosti. Mi konačno u ovom gradu moramo početi poštovati sami sebe i biti zahvalni poštenim i iskrenim ljudima koji su još uvijek i usprkos svemu spremni promijeniti naš svakodnevni život. Mi stalno ponavljamo iste greške i od dva zla biramo one koji su gori i lošiji od svojih prethodnika. Kada ćemo se konačno u svojoj glavi reprogramirati? Tek tada će nas zli i pokvareni egoisti, bahati i nadmeni korumpirani političari prestati kontrolirati.

Ja pišem hvatajući djeliće svoje podsvijesti, prije nego što je svjesni um spreman reagirati i to unosi jasnoću u moje misli i u život koji ću valjda pozitivno iskoristiti. Odavno sam se makla od zlih osoba i od njihove mistike, stoga i mislim da sam postigla mentalnu i emocionalnu ravnotežu, za razliku od nekih koji čak niti ne razumiju o čemu ja govorim i pišem. S ovom vlašću u našoj sredini nikada nećemo dostići prosvjetljenje, jer oni nam ne dopuštaju da budemo ono što jesmo i neprestano se vrtimo u krugu njihovih laži pa više i ne raspoznajemo istinu i cjeline koje su zasebne fikcije. Kako vrijeme odmiče, mi s tim osobama tonemo sve dublje, a nijanse s kojima se te političke face služe sve su perfidnije i oni iza sebe nakon svog haranja ostavljaju pregažene ljude.

Jesmo li toga uopće svjesni? Tako su oni stalno na pozornici, a mi iza pozornice  i samo se kulise mijenjaju. S njima nikada nećemo dočekati bolje, to su ostaci apokalipse. I oni za sebe rade odličan posao, mi kao da smo u hollywoodskom filmu, u tvornici snova. I sve ovo je iskliznuće iz jednog normalnog poretka, a vrijeme ne liječi sve. Jer vrijeme je sada, uz te i takve političare, saveznik apokalipse. Nećemo mi trijumfirati kada grad bude morao vraćati sredstva za EU projekte, jer to će biti grad bez ljudi i jedan zamrznuti trenutak- doslovce prikaz zlog vremena koje na surov način kažnjava sve ljude zbog korumpiranih političara. Ali je činjenica da za to sranje svi snosimo odgovornost, točnije, oni koji su te osobe birali. I naš saborski zastupnik nas laže od 0 do 24 sata i nikada ne zatvara usta. Inzistiranje da nas baš ta osoba vodi, ravno je kolektivnom ludilu. I tako se nekadašnja mlada i perspektivna nada ovog grada pretvorila u svoju karikaturu i spustila na razinu uličnog huligana. Taj najtalentiraniji gradonačelnik svih vremena, izmišljeni lik, ipak je tužni gubitnik s margine režima koji ćemo preživjeti. A svi oni jadnici koji ga slijede su samo krepane lutke i živi primjeri kako se oponiranje ovoj struji zapravo ne isplati, jer kad-tad će se svima sve odbiti od glavu.

Veliki grijeh bi, međutim, bilo reći da ovi ljudi nisu sami doprinijeli neslavnoj političkoj karijeri, zbog vlastitog komformizma i udobnog života. Svi oni su svojom voljom ušli u visoku politiku i to neopisivom brzinom, lansirani u orbitu da se željeznom metlom obračunavaju sa svojim neistomišljenicima. Operativci su to i zagovarači oštrog rada i imaju jedan jedini zadatak, a to je da nemilosrdno gaze neistomišljenike, one koji nisu tako lijepi dobri, poslušni i pametni kao ti čuvari nakaradnog poretka. Oni su s vremenom postali ovisni o luksuzu i pozicijama političke moći, a život na visokoj razini povezuje ih s mnogim sumnjivim likovima i tajkunima. I dok nas ti i takvi svakodnevno maltretiraju mi strpljivo podnosimo njihovu solističku, neprincipijelnu trgovinu po sistemu ja tebi ti meni.

Ukratko kada se nakon i ove epizode u gradu sami sa sobom sretnu ti govnari se neće prepoznati. Na čovjeka u politici vrebaju mnoge opasnosti i brojni neprijatelji, no najgora je od svih mogućnost da su se putem sami pogubili. I tako se balada o vlasti i obrazu u našem gradu svakodnevno pjevuši.

Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ