Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 15.12.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 76.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ništa nema na ovom svijetu što čovjeka ne dotiče. U svom životu svi se susrećemo s mnogo dolazaka i s mnogo odlazaka, mnogo gubitaka. I ponekad nam se čini da je sve stalo, jer ne vidimo skromnost u ljudima, ne vidimo tolerantnost. Kao da nema više ljudi koji su najbolji u ovim našim prostorima i u ovim našim suludim rasutim vremenima. Svi smo prepuni mana, bez osobina koje se traže od najboljih ljudi. Nemamo više razumijevanja za nikoga, štedimo se i u nama je sve veća praznina.

Ne raspolažem baš nekim velikim riječima koje bi mogle opisati sve naše mane. I nema više vedrine, nema šala. Oko nas su političari koji brzo misle i još brže i više kradu s mnoštvom raznih interesa. Sve dogovaramo smartphoneom i zaboravili smo na stavove ljudi koji su pripadali Guttenbergovoj galaksiji, načelnog stava da su i mediji doprinijeli tome da manje mislimo i da više dokoličarimo. Rijetko srećem skromne ljude koji se ne razmeću svojim bogatstvom. I ništa više meni u tim njihovim životima nije zanimljivo, a niti vrijedno pisanja, jer njihovi pogledi na svijet su prepuni gramzivosti. Ali niti svi oni kojima su uzor takve osobe za mene nisu milostivi, a niti uzvišeni, jer se ponašaju po nekim čudnim zakonima života, čak po matematičkom ključu s ratničkim vještinama u kojima otimaju sve za sebe. I ima još jedna ljudska mana o kojoj ne govorimo a to je zavist, umjesto da zahtijevamo promijene koje će svima nama donijeti boljitak.

I zanemarili smo razgovor čovjeka i Boga, kada smo obuzeti sumnjama, pa molimo za pomoć a Uzvišeni nam ne odgovara, jer svi mi posjedujemo u sebi božansku snagu s puno ljudskih slabosti i nikako da se odupremo kušnji da sada i odmah imamo više i bolje od susjeda, prijatelja, rođaka. Prestali smo se boriti sami sa sobom i naš konačni izbor je popustiti nad onima koji su u čoporu i čija moć je trenutno velika. I osjećamo se bespomoćnima ako se i usudimo progovoriti protiv tih i takvih. I zanemarujemo ljudske vrline, pokoravamo se vlastitim nagonima, vezujemo uz materijalno. Ne slijedimo poziv zbog kojega smo na zemlji. A u nama samima se trebaju zbivati najveće promijene, dimenzije su to koje treba upoznati i znati dosegnuti. I tako zapravo nikako da dosegnemo vlastite potencijale i stalno smo u sukobu, rastrgani između različitih  snaga koje postoje.

Svakoga dana taj čovjek s manama o kojemu sada pišem ima priliku voditi bitku i pitati sebe hoće li se boriti protiv vlastitih mana i tako rasti kao ljudsko biće. Baš zato smo ranjeni i izgubljeni u ovom novom svijetu, jer ne znamo odabrati pravi put. Život je sam po sebi djelovanje, ali ga treba znati i živjeti, po mogućnosti bez tih naših malih i velikih mana, jer živjeti ne znači bilo kako. Kada jednom kao ljudi uspijemo razlučiti dobro od zla, to svoje znanje trebamo primijeniti u životu i tek tada ćemo postići određen u kvalitetu, za sve, a ne samo za odabrane. Ne tražeći ništa za sebe dobivamo jako puno. Želju za dobitkom trebali bismo zamijeniti plemenitošću. I tako vladajući sami nad sobom, čovjek se oslobađa svega onoga što nije njegova istinska priroda, pa i naših mana.

Čovjek treba biti prijatelj samome sebi  i tek tada će biti potpuno sretan. A naša trajna životna stvarnost ipak je mudrost, a ne materijalizam, jer sve ono što smo stekli u trenu možemo izgubiti, samo se naša nutrina ne mijenja. Zato obogatimo se znanjem i srcima punim blaženstva i neka vam bude svejedno gledamo li u kamen ili zlato. Mi naše političare ne možemo promijeniti, kao što niti zločesti ljudi preko noći neće postati dobri, ali je došlo vrijeme da ipak počnemo razlikovati zlo od dobroga.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije