KNJIGA TREĆA

DIO 72.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ponekad čovjek samo poželi da može očistiti ploču i naučiti kako krenuti ispočetka. Druga prilika i na pravi način. Ana nije mogla izbrisati svoju prošlost i bila je svjesna toga, ali je itekako  počela razmišljati o svojoj budućnosti. To naravno nije značilo da se želi preseliti na drugi kontinent, ali je itekako razmišljala  o svojoj prošlosti i pokušala je razumjeti sebe na pravi način. Svjesna da je mnogo toga bilo protiv nje, ipak je odlučila prihvatiti i oprostiti sebi svoju prošlost. Sebi je rekla da je samo ljudsko biće koje ne može prekinuti, ali može promijeniti život. I donijela je odluku da u ovim svojim godinama konačno definitivno odraste. Izabrala je moto, jasan i glasan, a to je ne odustati od svog cilja.

Anin stari život je bio turbulentan, ali udoban i bila je svjesna svoje trenutne ranjivosti. Ali baš ta ranjivost Anu je tjerala naprijed i bez straha je odlučila eliminirati iz svog života one koji su bili krivi za njeno loše raspoloženje, za njene nemirne snove. Ova trenutna situacija bila joj je nepodnošljiva i došla je do kritične točke, pa je uključila  svoju zaštitnu reakciju i odlučila slomiti one koji su lomili nju. Stara i nova Ana uvijek ista! Preuzela je odgovornost za sve svoje odluke i pakleni plan koji je stvorila. Anino pokretanje iznova značilo je susret s vlastitim ja lice u lice. I pri tome nije osjetila niti najmanju tjeskobu, jer Ana nije bila od onih ljudi koji sami sebe zavaravaju. Dakle, Ana je prepoznala vlastiti neuspjeh i prestala lagati samoj sebi da će se to riješiti neočekivano i pozitivno. Prava Anina snaga ležala je u tome da je voljela riskirati i odjednom se prestala osjećati nesretnom. I velike visine mogu se dosegnuti malim koracima. Shvatila je da je promjena nužnost i željela si je uštedjeti vrijeme. Ana nije gledala svijet u jarkim bojama i odlučila je ostaviti Sillu iza sebe da cvili, a za početak mu je odlučila uskraćivati vrijedne i korisne informacije.

Uostalom još uvijek se oporavljao od nekoliko udaraca koje mu je zadao život, prvi je bio kada se njegova mala gusjenica samo na trenutak pretvorila u leptira, ali je to kratko trajalo, a drugi udarac bio je transformacija od zdravog u bolesnog čovjeka. U životu postoje trenuci kada unatoč užurbanosti i problemima koji nas okružuju tražimo predah. Ali Ana nikada, ama baš nikada od kada je ja poznajem, a poznajem je jako dugo, nikada nije besciljno gledala kroz prozor, niti je dopuštala mislima da se gube u daljini. Poznavati Anu je stvarno veliko i složeno umijeće. Čak i kada sve ide dobro, njen se život odvijao u borbi da sačuva i učvrsti dostignuto. I Anu nikada nije progutala rutina, jer je ona uvijek imala daha da kada potone ispliva na površinu. Drevni filozofi bi za takva osobe rekli da je njima svaki dan novi početak i ona je iz jedne etape života letjela u drugu. Zatvarala je jednu i otvarala drugu stranicu svog postojanja i ja sam stalno pod dojmom da u teatru njenog života stalno počinje novi čin. Glumica je ista, no scena je drugačija, javljaju se neka nova lica pa se i sama radnja odvija u neočekivanom pravcu. I sve to mijenja perspektivu u ovom našem malom gradu i bez obzira na veliku količinu neizvjesnosti u svakom novom početku ja sam vidjela nadu da ono što se nalazi pred Anom ona sama neće pokvariti. Ali to su bile samo moje nade.

Moram priznati da se ponekad i divim njenim potezima i njenoj hrabrosti da u životnoj močvari uz gomilanje problema nađe rješenje. A ponekad me užasne svojom hladnoćom i time što u sebi guši svaki oblik ljudskosti, pa mi je baš zanimljivo gledati nju i saborskog zastupnika kako se utapaju i sve teže izlaze iz situacija koje su si sami stvorili. I iz dana u dan žive sve pogubnije, sve više se kotrljaju nizbrdo. Zatvoreni krug i blato u kojemu gacaju oni ne osjećaju kao težinu. Valjda su se pomirili i prestali razmišljati o tome što čine drugima i tako im je lakše da budu još gramziviji i bezdušniji. Puno je sličnosti između njih dvoje, oni su vrlo promišljeni, ali s moralno-etičke točke oboje su nule i njihov unutarnji svijet ipak mi otkriva komplekse s kojima gube bitku. Nekako mi se čini da su oni agresivci i patološki lažljivci koji uopće ne shvaćaju vanjski svijet. Oni su oko sebe podigli neprobojni štit, zidine iza kojih je tijesno i nemoguće disati, a da bi počeli nanovo pošteno živjeti te bi zidine trebalo ukloniti. A za to je potreban unutarnji napor, no oni se nisu spremni mijenjati. Njih dvoje jedino potiče novac i imati ga što više je vrhunac njihovog stvaralaštva i poimanja svega, a zapravo je to ograničavajući okvir njihovih mizernih i jadnih života. A da bi se oboje stvarno promijenili, potrebno je  napustiti navike koje su stvorili u prošlosti, što bi značilo slomiti određene barijere, oživjeti novo stanje duše, a ja više i ne znam da li je oni imaju.

Njih dvoje su uvijek zloupotrijebili ljudsko povjerenje i stvaraju prepreke koje ništa neće promijeniti u koliko se sami ne promijene. Ani i kada ide naopako ona je nasmijana, a naš uvaženi saborski zastupnik je preko noći posjedio, ali ne da se on još.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ