Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 07.12.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 70.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kada bih mogla i znala protumačiti svoje snove oni bi mi puno toga rekli. Ali ne znam pa onda pišem ovaj roman koji na intrigantan način prikazuju što se ciklički događa našim političarima, koji se spletom okolnosti (ne)namjerno dovode u apsurdne situacije koje opisujem. U njihovim oronulim glavama posve izoliranim od stvarnog svijeta u neimenovanom gradu u kojemu građani samo pričaju po kuloarima, slagalica je koju čitatelj sam treba staviti na mjesto i tako doći do cjelovite slike o sveopćem srozavanju života svih nas. A sve je počelo kao jedan začudan čin u kojemu ispočetka ništa nije jasno, pa čak niti tko je pripovjedač, a još manje gdje i zašto.

Ovo pripovijedanje se pomalo raspetljava i dolazimo do jednog potresnog događaja, kao u nekom trileru. Naime, u gradu je ovih dana odjeknula snažna eksplozija, ispod automobila jednog nam uvaženog političara koji je pedantno brinuo o svom velikom i skupocjenom voznom parku. Nisam ja škrta u izričaju, samo policija opet tapka u mraku i ne zna se tko je postavio eksploziv ispod automobila uvaženog nam građanina X koji je u svojoj škrtosti da imaju drugi uzimao od građana, a njegovo bogatstvo se neslućeno povećavalo. Pogađate već tko je građanin X i nemojte mi zamjeriti na metafori i suzdržanosti kada govorim o političaru koji više nema vremena ispraviti stvari na bolje. Ovo je grad - pepeo i ja ne žalim niti minute svog vremena što pišem o političarima koji su ga pretvorili u front. U svom životu ja sam stekla neka iskustva i točno znam tko je uvaženom političaru dignuo automobil u zrak, kao što znam da će se ovaj moj skromni uradak čitati i kada sve ovo što nam se događa bude daleka prošlost. Je*i ga, nikada ne znaš od kud te opasnost vreba, a ti naši dragi dobri političari koji se poput mafijaša razračunavaju stalno su u vidokrugu i izloženi dometu paljbe onih koji su nasumce spremni na paljbu.

Političari fatalisti ništa ne rade jednostavno i stalno se drže uvjerenja da trebaju i moraju otuđiti još više od narodne imovine. I ne vjeruju u nekakve tobože zavjere i u cugu su od običnih građana postali građani X i svakodnevno nagađaju  koja je putanja najsigurnija da uzmu još i još. Nikada im nije dovoljno. Otkriti ću vam nešto, ovaj roman će dobiti ipak komičnu završnicu, jer nitko od nas ne zna hoće li se naredno jutro probuditi, bez obzira na snove. A naši sada već prepoznatljivi neprijatelji u vidu političara više s radošću ne dočekuju nova jutra. A i kako bi. Najprije je nepoznati vozač tučio Sillu pa će sada itkekao paziti gdje i kako hoda, a onda je odjeknula i ta auto bomba koja je šokirala građane grada, jer je izrezbarila automobil političara X, pa sada dežuraju oko svojih automobila kao glineni golubovi, čekajući kada će nešto prasnuti. A negdje u gluho doba noći ipak odjekne eksplozija i izostane gesta suosjećanja, a penzići u parku ravnodušno najnoviji incident komentiraju "pa dobro je'l ima što novo u gradu?" Njima to nije više nikakva novost, nego pojava koja će se sve češće događati nestašnim političarima. A građanin X političar skamenjen, ne zna od kud smrt vreba. Svatko svoju tragediju nosi u sebi, a nesreće naših političara stižu jedna za drugom.Vlastita megalomanija odbila im se od glavu. Meni ovaj život liči na varijantu gdje obični ljudi koji su hrabri jer žive u ovom gradu svakodnevno igraju ruski rulet i nikada ne znaš što će te dokrajčiti.

U vrijeme domovinskog rata dok sam svakodnevno radila kao mnogi nesretnici koji nisu otišli iz ovog grada na zvižduke projektila bacala sam se na pod, asfalt, zemlju, travu, snijeg, zavisno od mjesta i godišnjeg doba. Prolazila sam krvavim ulicama pored mrtvih ljudi, ili dijelova njihovog tijela, ali ipak sam znala odrediti iz kojeg pravca granatiranje dolazi. Sada se stalno dvoumim, jer osim ovog političara X koji na turoban način opravdava postavljanje male ploče u centru grada na sjednici na kojoj je raspoloženje primjereno turobno, a gradonačelnik i nadalje sere gomilu laži, ti više ne znaš što će te budale smisliti sljedeće. I smijem se od srca tim njihovim glupostima u koje više ne vjeruju niti mala djeca, jer stalno igraju istu partiju šaha. I tako smo mi mali ljudi na brisanom prostoru i šutnja nam je važnija od života. A sve ovo će jednog dana biti daleka prošlost, pa Grga Čvarak neće morati sakrivati svoj novi automobil koji je platio kešovinom od savjetničkog honorara. I izblijediti će ova turobna sjećanja. Ostat će samo ono što je zapisano u kronikama i dnevnicima nekih nadobudnih pojedinaca, a razne komisije i nadalje će procjenjivati štetu na automobilima koji su dignuti u zrak. Ma, bit će toga još više, ali nitko nikada neće moći procijeniti ljudsku tragediju i dubinu boli onih koji nemaju za kruh.

Pišem zbog njih i ova moja priča o svakodnevnom životu u ovom gradu i izlaganju opasnosti bez malog običnog čovjeka ne bi bila vrijedna spomena. A možda je i ovo moje pisanje posljedica  izlaganja stresnim događajima, kada mi uvažena politička elita zabranjuje da budem nazočna nekim događajima. Stručnjaci su mi rekli da se ovo moje pisanje otelo kontroli i da će se ispoljavati dok god bude mene i njih - političara koji otimaju i kradu. Ali nema veze, najvažnije je da sam ja uvijek promašena.

Vidite, dobro je nekada biti i promašen čovjek. Vrijeme političkog lažnog uvjeravanja ipak prolazi, jer svaka guza prije ili kasnije dođe na šekret....One koji to ne shvaćaju treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Nekako mi se ipak čini da je došlo vrijeme raskrinkavanja i djelovanja  svim mogućim sredstvima. Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta. Jednostavno i logično - čitajte dalje. Budimo složni, mudri i jaki..

Ja često osjetim potrebu da nešto napišem. Naročito ususret značajnim datumima. I još nisam izgubila volju da pripomenem da su sada isplivali na površinu izdanci najgorih ljudi, onih koji su se krili po jazbinama, kada su najbolji branili ovu zemlju, a danas ti isti političari manipuliraju poviješću i prekrajaju naš grad. I svjedočim ja svemu. U gradu gdje se žrtve i branitelji zanemaruju, a poslušnici nagrađuju. Biti će da su  u modi neke nove vrijednosti i novi formati patriota koji što su bogatiji to su popularniji. Ali ja sam mišljenja da je ipak sramota imati više nego što ti treba. Stoga ovi kojima je malo sve, neka se zapitaju što će sutra kada ta vlast prođe? Možda ću ja tada biti među onima koji će dobiti nagradu grada, jer sam stalno uz branitelje - sinove ovog prkosnog i ponosnog grada. I u ratu i u miru. Ovaj grad je u domovinskom ratu dao velike heroje, a od podviga ove današnje vlasti bi i kamen proplakao pored staklenke koja još uvijek izgleda nema uporabnu dozvolu.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije