Nastavak romana: Važan je kraj

Radio Prkos 23.11.2021 ROMANI
img

KNJIGA TREĆA

DIO 60.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

- „Kada imamo neki problem, uobičajeno je da on u nama izaziva gorčinu  i vidimo samo njegove negativne strane. Tako je Ana sada i s tobom. Nisi zadovoljna podjelom imovine, razumijem ja to.” - rekao je suosjećajno saborski zastupnik Ani kada su se susreli u gradu.

- „Za mene je to izazov i prilika da to riješim na svoj način, a i ovo što me povezuju s tom njegovom glupom nesrećom me uopće ne dira jer meni sada to ne ide u prilog dok se do kraja ne raščistimo i do kraja tvrtka ne bude moja. Polovica me uopće ne zadovoljava.” - mirno mu je rekla Ana.

- ”E sada gle, niti jedan problem se ne može riješiti na istoj razini na kojoj ga je svijest stvorila. Ponekad je potreban Kopernikanski obrat i napraviti odmak od kuta gledanja.”

- „Ne vrijedi da se žalim, sama sam stvorila ove okolnosti pa sada moj um mora naći rješenje i nitko osim mene nema moć i alat za ovaj problem. Sada zapravo moja sreća ovisi o tome koji će ta budala povući sljedeći potez. Sama sam posijala loše sjeme i žetva nije dobra.” - odvratila je Ana.

- „A i sam ovih dana imam problema.A baš me je lijepo išlo. Uslijed siromaštva građana pošteno sam se obogatio zahvaljujući svojim talentima, vrlinama i vezama. I sada me neke trećerazredne budale prozivaju. Eto sada me prozivaju jer sam zaposlio Harija da bude portir, pa moram ja imati odane ljude i znati tko ulazi i izlazi iz zgrade."
- "Prozivaju oni tebe što si mu dao koeficijent referenta. Ma, baš me nasmijavaš. Sada i naš grad ima svog Quasimoda, samo što staklenka nije crkva Notre Dame; definitivno imamo i Esmeraldu. Zanemari ovu opasku ovo sam ti zapravo htjela reći. Gle, niti ti, a niti ja nismo slabići i nikada ne okrivljavamo druge za sranje u svom životu. Neki segmenti našeg života izgledaju kao da cvjetaju, a na drugoj strani smo sami sebi otežali. Ja ne očekujem od Sille da se promijeni, i sada slijedi druga faza i moram uključiti svu svoju energiju da uspijem u svojim nakanama.”

- „Ali oboje smo svjesni da otkinuta grana ne daje plod.” - mudrovao je naš saborski zastupnik.

- „Misliš da ja nisam svjesna toga? Ja nisam ništa dobila na pladnju za sve sam se krvavo morala potruditi, a Sillla je uzeo zdravo za gotovo da sve dijelimo po pola u brakorazvodnoj parnici. Nemam ja više vremena tražiti krivca, naći ću ja već rješenje.”

- „Vjeruj da sam uz tebe, ako što trebaš pomoći ću ti.”

- „Silla i ja smo u sukobu jer nismo mogli uskladiti svoje interese, a mala namiguša Irena ga stalno huška, oboje ne možemo pobijediti i ovo je za mene i Sillu trenutno pat pozicija.”

- „Po meni on je postigao svoj cilj. Oženio se s tobom dok je bio goljo, a sada za tih par godina koje je proveo s tobom, ima više nego što će netko steći radeći cijelog života.”

- „Misliš da ja na to ne gledam baš tako, ali sada moram održati koliko toliko prividnu komunikaciju i te nekakve međuljudske odnose zbog radnika u tvrtci, oboje odlučujemo o svemu, ali neće ona kokoš time biti zadovoljna, s vremenom će joj porasti apetiti. Računam na ozbiljne probleme.”

- „Kad si već spomenula Victora Hugoa da i ja dodam; njegova slatka Esmeralda ima svoje prilično ambiciozne planove, nije joj za vjerovati. A on je malo sada usporen s tom prometnom, i ona je time zaokupirana, a eto nesreće se događaju.” - mudro je rekao naš saborski zastupnik, a i Ana i on su se nasmijali na tu opasku.

- „Opreza nikada dovoljno, treba znati čuvati leđa.” - odvratila je Ana, a on joj je samo namignuo i otišli su svatko svojim putem.

Moram reći da o ovom dijalogu koji sam vam maloprije prenijela jako puno razmišljam. I nekako tu povlačim paralelu sa svojim životom. Ja nekako volim kada su ljudi oko mene mirni i sretni, i za mene je najveći domet kada se posvađam s prijateljicom oko cijepljenja. Ona je na strani znanosti i smatra da je cijepljenje protiv kovida potrebno, a ja sam se cijepila jer su me na to prisilili i mislim da je ova korona mjera samo jedno društveno-političko pitanje velikih seronja koji su nam to nametnuli. Sklona sam vjerovati da su u igri veliki globalni igrači. I tvrdim da su ljudi umirali i prije korone, a moja kolegica isključuje svaku vrstu rasprave. Jebi ga sada, nema tolerancije za ne tolerantne ljude.

I inkviziciju su unutar kršćanstva opravdavali uz argumente da heretici truju druge svojim neistinama i krivim tumačenjima. Zbog toga ja cijepljenje doživljavam kao ugrozu, ali kako bih "zaštitila druge ja sam se cijepila". I sad me progoni  moje vlastito mišljenje. Zapravo, više  ne znam služim li Bogu ili ljudskim idolima i ta borba između Boga i ljudskih idola događa se u meni svakodnevno. I mene muče neke druge dileme koje nemaju veze s junacima moje priče i njihovim životima. Pitam se kako donijeti ispravnu odluku. U čemu je rješenje mojih dilema.

I onda zaključujem da je rješenje u vapaju više nego u mišljenju, u poniznosti više nego u nadimanju, u molitvi više nego u osuđivanju, u samokritičnosti više nego u kritiziranju. U pozivu Bogu da nas on izvuče iz tame, ako se već ne možemo izvući sami. I u molitvi da to učini i za druge. Pa i za Anu i našeg saborskog zastupnika. I za zvonara Quasimonda, ups, vratara kapetana duge plovidbe Harija koji je itkekako imao duge prste kada se dijelio skupljeni novac za bolesno dijete. Nisu samo Žuži i Silla imali koristi. Ali u državi u kojoj je totalni kaos i to je palo u zaborav. Pojeo vuk magare. Bolje da se ne podsjećam na sve ali....Takva sam ja. Kada ne znam što bih i kada se te bitke odvijaju u meni dopustim srcu i mozgu da se uhvate za ruku i zajedno odu na neko mirno mjesto i tamo rasprave situaciju. I gledam ljude dublje od vanjštine, gledam što leži u njihovim očima i tada prepoznajem da ispod svih tih naslaga, patnje grubosti, iluzije, možda se nalazi trunkica dobrote, i ta temeljna iskra ljudskosti mi ne dopušta da osuđujem što su ovakvi ili onakvi. I kroz svoje pisanje  pokušavam se obratiti  izravno njihovoj suštini i njihovim srcima, ako ih imaju.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Slične vijesti

Najnovije