KNJIGA TREĆA

DIO 58.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Neupitna je činjenica da se ovaj moj mali skromni uradak o gradskom političkom i društvenom zvjerinjaku čita i da je privukao veliku pozornost čak i onih koji su u pravilu imuni na živote nas običnih smrtnika. Nije niti čudo što mi se u posljednje vrijeme događa da me neki ne pozivaju na skupove, ili čak štoviše otvoreno mi javno pokazuju da im se ne sviđa način na koji pišem o promociji njihovog rada. Bez obzira na to, anegdote iz ovog mog izmišljenog romana se prepričavaju, jer se prate životi likova i njihove velike uspješnice.

Npr. Veliki gradski boss koji je na čelu jednog nogometnog kluba, pod izlikom epidemioloških mjera čak ide do te mjere da mi onemogućuju da uživam u gledanju raznih sportskih natjecanja, pa su jadni zaštitari na sto muka kada mi moraju objasniti zašto nisam poželjna. Našem mladom i prpošnom gangsterčiću nije se svidjelo kako sam gradsko podzemlje predstavila kao ljudski zvjerinjak posebice u djelu njegove romantične varijante. Pa nije on obični švaler, on je krupna riba, a svoj status vrijednosti priskrbio si je djelovanjem "s one strane zakona", ali i nekim drugim aktivnostima. Joj ljudi moji, pa ja mogu samo sjediti i pisati jer sranja iz dana u dan ima sve više i više.

Irena koja je išla iz bolnice gdje je posjetila Sillu susrela je svoju prijateljicu Pavicu koja je od anonimke postala iznimno perspektivna ličnost u gradu, nakon što je pregledan njen uradak vruće ljubavne afere u gradskoj staklenci sa Mokricom. Stale su da malkice popričaju i da se pojadaju jedna drugoj i da utješe jedna drugu zbog nemilih događaja.

- „Kako je on?“ - upitala je Pavica Irenu.

- „Loše, bojim se za njega, u nekoliko dana propao je i psihički i fizički, a policija tapka u mraku. Ne mogu naći počinitelja.“

- „Ne znam što bih ti rekla, vidiš što se meni dogodilo. Bili smo neoprezni i netko je to iskoristio. A ja osim seksa s tom budalom nemam ništa, a i to  jer je navaljivao pa sam popustila, da sačuvam posao kod njega. Eto tu i tamo smo se tako opuštali.“ - rekla je mlada žena drugoj.

- „Tko vas je snimao?“

- „Pojma nemam, a sada ona njegova luda žena lamentira o razvodu, na sto muka je, a ni posao mu ne ide kako treba ,čim ga gradonačelnik financijski ne podupire. Nekakav voajer nas snimio.“

- „Gadi mi se ovaj grad. Svi su dužnici gradonačelniku, rekla sam Silli, čim se oporavi mi se selimo.“ - bila je rezignirana Irena, pa dodala:“A i tebi to savjetujem. Ostavi ovu selendru iza sebe i te bahate, arogantne veličine koji su same sebi dovoljne. Dok god gradonačelnik samovoljno bude mijenjao igrače na terenu i pri tome trpao sebi u džep, a on nema mjere, ništa od ovog grada.“

- „Mislim da si u pravu. Ovdje se snalazi samo Ana koja je puna love i nosi dizajnerske haljine i cipele, njoj je dopušteno da od ovih nazovi mužjaka pravi budale, a mi ostale nismo tome dorasle.“

- „Ah, ona se ne bori za naklonost Ćaće, saborskog zastupnika i ja joj se u neku ruku divim, ali nema srca, ne bih ja mogla tako, ona služi kao paravan za brojne sklonosti našeg saborskog zastupnika.“

- „Fatalna žena, modna ikona, ona se na vrijeme rješava svih i svakoga i ozbiljno nogama tuče one koji ne rade kako ona hoće. Ona je sukreator svega ili bar netko tko od svega ima koristi.“

- „Meni je muka od toga što policija ne poduzima ništa, što puno toga ostaje neriješeno, eto ti najnovije instalacije našeg koordinatora koji želi objediniti sve braniteljske udruge i staviti ih pod Ćaćinu čizmu. To ti je svojevrsna win-win situacija. Mogla bih o tom kretenu štošta reći.“

- „Ja sam glasala za tebe na izborima, ali ljudi nisu shvatili ispravnost i logičnost tvog razmišljanja, ozbiljnost situacije. Ovi ne poštuju nikakvu privatnost, kulturu dijaloga, ovdje se vuku slamčice, a generator slučajnih brojeva odlučuje o pozicijama ljudi. I onda ja uletim s ovim majmunom u sve to, ma baš bez  veze. A i nije neki ševac. Nije mi to trebalo.“ - rekla je mlada žena, a obje su se na ovu posljednju opasku slatko nasmijale.

- „Ovi ne prežu ni od čega, gaze ljudska prava i dostojanstvo, to su najobičniji oholi jajari, e sad na nama je hoćemo li gubiti vrijeme s njima ili ćemo se maknuti i živjeti svoj život.“

- „Slažem se, ali i ja mogu biti opasna. Oprosti, idem naći ćemo se jedan dan na kavi.“

- „Važi, čujemo se.“ - reče Pavica i lagano odoše svaka na svoju stranu i svaka sa svojim mislima, pokušavajući sebe izdići do prave mjere i razmišljajući o tome da promijene sredinu, ali još neko vrijeme družiti ćemo se i s njima, a onda ćemo ih ispratiti prema njihovom cilju u kojemu će valjda naći mirno utočište.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ