KNJIGA TREĆA

DIO 50.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

- „Vi žene prizivate svoju intuiciju kako bi ste pronjuškale stvari. A ti Ana koristiš instinkte kako bi iscijedila istinu, vidjela što možeš vidjeti i moćni su ti alati kojima se služiš, da znaš da bi meni jedan takav pomoćnik trebao u odvjetničkoj kancelariji.” - rekao je Ani njen dragi.

- „Meni mnogi ljudi nisu sjeli, ali dajem im priliku, oni su maksimalno posvećeni lovi pa zašto im ne bih uzela dio i da znaš, ja nikada nisam preokupirana drugim stvarima uvijek točno procijenim koliko su za sebe spremili u džep.”

- „Meni je to jasno, ti stalno trčiš s vukovima, a zdravi vukovi i zdrave žene dijele neke psihičke značajke, istančana osjetila, zaigran duh, sposobnost veliku izdržljivost i snagu. Ti si divlja ali nisi pod pritiskom da ljudima činiš dobro, kod tebe rijetko primjećujem osjećaj straha, nisi bez nadahnuća, bez živosti, bez značaja.” - rekao joj je on.

- „Ja sam žena od krvi i mesa.” - rekla mu je ona pa dodala: „ako ti se ne sviđa ono što vidiš - idi.”

- „Taman posla, dodir s tobom čini me da se osjećam mlad, ti imaš lijek za nas koji se borimo sa starošću i kojima su osjetila zakržljala.”

- „Što si ti nekakav jungovski psihoanalitičar i sada ćeš mi pod noge baciti moju kliničku sliku?”

- „Ana molim te, služim se metaforama jer su snažan instrument za pokretanje života, ja pamtim svaki detalj s tobom i sve ima poruku. Gledam te kada se suočiš s bijesom, ljutnjom i kada pokušavaš pronaći unutarnje rezerve da sve izbalansiraš. Posjeduješ neku bezvremensku glad za lovom i motivi da do nje dođeš su vrlo čudni.”

- „A što bi ti htio, da te govnare ostavim na miru?” A eto ti posljednji primjer aneksom ugovora za neke Bog te pita poslove; neki dan je na ime radova na bazenu isplaćeno još milijun kuna, sada je valjda isplaćen do zadnjeg novčića objekat bivšeg robnog centra, a ovih dana je i in da te uhvate spuštenih gaća i hlača u novoj gradskoj staklenci, ma čovječe sve se zna, osim toga naš grobar koji je imenovao mrtvozornika istima daje na ruke mito u koliko ožalošćene dovedu u njegovu pogrebničku tvrtku, i što da još kažem, sukob interesa, glava boli, uši otpadaju, ne zavrijeđuju moje poštovanje već samo da im uzmem komad kolača." - rekla je svadljivo.

- „Ja te razumijem i toleriram te tvoje životne pothvate, želim te tješiti kada si tužna i ogorčena, ali imaš tu jednu mračnu stranu i mislim da postoji u tebi jedna sila koja hrani korijen boli, već ću ja doći do toga. Uostalom mene nije briga za te budale, ti si mi važna i želim ti dobro.”

- „Ja posjedujem sve univerzalne osjećaje kao i ti, samo sam nekima dala prednost, a ti želiš zaviriti u moju unutrašnjost, a istovremeno se plašiš vuka koji je u meni. Što mi hoćeš reći da sam pustila kosu, a skratila osjećaje, ma čovječe ja branim svoj teritorij i ne plašim se samoće kao ti koji živiš 40 godina u braku prepunom tuge u mraku.”

- „Znaš draga moja postoji samo jedna stvar koja se vuku može oduzeti i tako ga ubiti, a to je sloboda. I evo tebe, a već si okovana s nizom sudskih postupaka iz kojih te ja izvlačim, da ti nema mene već bi postala sjenka same sebe. Ali ovo nemoj shvatiti kao prijetnju, jer nisam ti ja prijetnja, bojim se da ne pretjeraš, a ovi su spremni na sve. I kosti da lome.”

- „Ne brini ti za mene, ja sam u stanju i vlastiti kostur oživjeti, a u ovoj magli vremena i s ovim tetovažama na duši, moj vid je postao oštriji, osjećaj za miris finiji i njušim ja opasnost. A tebe gledam sa strahopoštovanjem jer mi pomažeš, ali nisam zato s tobom, pa te molim da me prestaneš analizirati. E, to me stvarno nervira!”

- „Ponekad, Ana, zbog tebe imam noćne more. U isto vrijeme si nemilosrdna, a ja se bojim da ne postaneš plijen tima i takvima, samo želim da izoštriš nos i da se ipak počneš držati dalje od opasnosti.”

- „Ma otporna sam ja na sve, davno sam to postala, dođi ljubavi da te zagrlim, treba mi ponekad taj zagrljaj i ništa više.” - rekla mu je mazno, a on se iznova suočio sa svojim najvećim uspavanim strahom jer se bojao za Anu i jer je mislio da nije baš toliko otporna, kakvom se prikazivala, zato je dodao: „Ja znam da ti uzimaš ono što ti je na dohvat ruke, ali tvoj zadatak u ovim godinama ipak bi trebao biti da popraviš sebe, jer nisi baš savršena, a i bojim se za tebe kakva god da jesi.”

- „Ma ja sam ti jedna mudra starica i oduvijek sam u prašini do koljena, kopam po slojevima ljudi i nemam vremena zaviriti u svoju nutrinu, jer se bojim da bih se mogla raspasti u prah. Ne sviđa mi se ovaj razgovor koji vodimo, promijenimo temu.”

- „Ana kako ti kažeš." - pomirljivo je rekao on, ali nije mogao prikriti uzdah zabrinutosti. "Ta tvrdoglava žena jednostavno neće da sluša.” - pomislio je u sebi, a toliko ju je volio da joj je želio samo dobro.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ