KNJIGA TREĆA

DIO 47.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I sada ljutili se vi koliko hoćete, na mene ili ne, mene ova parada u našoj sredini podsjeća na krmokolju u kojoj su u seoskom dvorištu političari u plavim, žutim, zelenim, crvenim, crnim šuškavcima, pa uvjeravaju svinje da izađu iz svinjca na kolinje. Bace malo šrota i klipova kukuruza, a iza leđa kriju dobro naoštrene noževe i očajnička borba za komadić nervozne svinje stalno traje. I svi oni vuku tu svinju sada kao ekipa nesvrstanih, nezavisnih pravac prema gubilištu. Jadna svinja zna da je najebala, a mi svi živčani, ali opet valja nam se malkice omrsiti, pa makar nas prije toga  gospoda šutnuli i nogom u guzicu i mi pali u gnojnicu tako da nam samo nos viri van.

I svi mi iscrpljeni u iščekivanju boljih vremena, šutke puštamo uvaženu gospodu za koju dragovoljički konzultanti i savjetnici obavljaju prljave poslove. Egzekucija bolna, ali uz praksu EU da prije iskrvarenja svinja bude dovoljno omamljena, pa smrtonosni ubod  nožem više niti ne osjećam. I onda svi hvataju krv za krvavice, pa šure i briju svinju kako bi bila čista i blistava. I sada je u ovom gradu na redu trančiranje, a raspodjela mesa je težak i napet posao. Neko uvijek dobije papke i njuške, to su naši penzići da imaju za hladetinu, neki dobiju jetru, neki muda i bubrege, a oni koji su bliže našem uvaženom saborskom zastupniku njima ide šunka i slanina. I tko je sada u gradu kriv za ovu pat poziciju.

Narod, birač koji dobije najsmrdljiviji posao pranje crijeva i da stalno drži nos zatvoren jer smrde politički govnari. Narod ovo, narod ono. Ma neću se sada zajebavati sa Ivom Andrićem  koji je odavno opisao budale koje govore i pametne koji šute. Ali je činjenica da čega god se primila ova naša gradska vlast sve se pretvorilo u govno. Meni će stvarno zabraniti pisanje, jer su neke moje riječi kažnjive i nepoželjne za političke strukture, a pitbulovi našeg nezavisno ovisnog saborskog zastupnika dežuraju gladni, reže i samo čekaju da me ugrizu, jer u svojim skučenim umovima, ograničenih zadanih okvira ništa ne razumiju, već rade po direktivi, zaklinjući se bossu na vječnu ljubav. I nema nikakvih dvojbi, čeka nas burna jesen i duga hladna siva zima. A što će biti na dnevnom redu osim dodjele nagrada za životno djelo nekim zaslužnim pojedincima.

Opet ja o nagradama, stvarno mi nije pravo što ja nisam dobila niti jednu nagradu. No, valjda je to zato što pišem o sprezi politike i kriminala u kojoj se kao koautori pojavljuju oni koji bi korupciju trebali osuditi. A to su one klijentelističke strukture koje zajedno papaju jadnu svinju koja se sirota žilavo opirala, ali je na kraju ipak podlegla. A svi oni koji su savršeno obučeni da napišu profesionalno pismenu vijest u suštini sakrivaju ono o čemu bi trebali izvijestiti pučanstvo. I tako manipulatori stalno siti i napiti, o javnom interesu šute, a prispodobe se kite nagradama grada. I svi se mi uzalud trudimo opstati i iz petnih žila se svaki dan patimo i trubimo da nam trebaju pošteni političari oni koji nisu sjedili 3 mjeseca u istražnom zatvoru, ali ključ je u 77 kobasica koje se dijele poltronima, a dok čvarci dođu na red od jadne svinje više ni traga niti glasa.

Uskoro ćemo se uputiti svi na birališta. Biti će to još jedan pokušaj da odlučno kažemo kako se ne predajemo i da ove besmislene igre u razorenom gradu ostavimo iza sebe. Uostalom, što reći kada saznate da naše gradsko odmaralište u Biogradu donosi svake sezone silne novce, a vjerovali ili ne u toj tvrtci, ako je vjerovati državnim organima koji to sada konačno ispituju i istražuju, nema niti jednog uposlenog pa se sumnja da od te transakcije najviše koristi ima grobar. Pitam ja vas do kada ćemo mi zatvarati oči pred istinom, a naši penzići su se tamo mogli jeftino odmarati, pa čak i uz odbačene repove i papke od spominjane svinje koja je život dala da se napuni guzica nezavisne političke trupe u kojoj svi vrijedno rade, pa im niti termiti nisu ravni. Institucije su se kasno sjetile malo pročeprkati o ovome, ali bolje ikada nego nikada. Krug se ipak zatvara! Možda jadnom ipak stvorimo grad i ugodno boravište za sve nas i budemo imali pametnu i odgovornu vlast koja neće misliti samo na svoje vlastite interese, ali onda opet nećemo imati zahvalan materijal za ismijavanje i izrugivanje. 

Pitam se pitam tko ima kičmu u ovom našem gradu. Otišla su kola nizbrdo, jer nismo na vrijeme povukli ručnu. Meni ostaje da samo kažem Amen! Zbog jadne svinje koja je pala pred osvajačima, uz ostalo i našeg nekada gradskog odmarališta, a mi čekamo razvoj događaja i klanjamo se onima što rade svinjarije.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ