KNJIGA TREĆA

DIO 42.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

- „Čuj, ili ćeš mi platiti, ili ću svima prišapnuti da radiš sve zbog osobnih interesa i poletio si za nekim naknadama koje dobivaš uz plaću s državnih jasli. Uostalom, obećao si narodu da ćeš raditi u interesu naših građana, i nastupao si pod sloganom za našu djecu.” - rekla je Ana saborskom zastupniku.

- „Pa što je tebi, eto građani imaju bazene.” - rekao joj je gradonačelnik.

- „Daj, ne seri, molim te pa nakon što tvoja vladavina propadne mi ćemo još dvadesetak godina plaćati tvoje dugove i ta naša djeca će biti očajna. Mi stalno financiramo tvoje privatne igre i igrice. I stalno smo u zaostatku. Dosta mi je više.”

- „Ako ti ja nisam dao, a jesam onda ne znam koji ti je još gradonačelnik toliko dao, vidiš da nam je Silla okrenuo leđa i meni i tebi, pa neću sada tetošiti njegovu tvrtku. Riješi to vlasništvo i onda ćemo nastaviti suradnju.”

- „Meni je dosta kukanja svih vas političara, misliš da ne znam koliko si honorara dao svojim poltronima, cure ti papiri iz gradske vijećnice, ja dileru tih papira moram platiti za to. Nemoj da sve to pustim u javnost pa da tvoji neprijatelji trijumfiraju. Nanio si popriličnu financijsku štetu gradu.”

- „Nećeš se valjda priključiti autorima scenarija koji me godinama uzalud pokušavaju srušiti?” -upitao ju je saborski zasupnik.

- „Ja ne želim imati materijalnih problema, dakle riješi ovo što tražim i sve pet. Oduzeo si siromašnima da bi dao bogatima. U Sherwoodskoj šumi se radi obrnuto. Plava dama samo čeka kada će s obje raširene noge uletjeti u politiku i ima podršku tvoje bivše stranke.”

- „Ma ništa od toga, oni će se do kraja raspasti, ta stranka je sada mrtvo slovo na papiru.”

- „Ma ne zanimaju mene stranke, već gradski proračun to je naša stvarnost. Znaš što ću ti reći i Bog krivim crtama piše ravno, pa te lijepo molim da više ne vodimo ove razgovore, nećemo se natezati kao na pijaci.”

- „Ti me ovom svojom strategijom stvarno osvajaš, tutnjaš ovim gradom poput uragana, dobro platiti ću, ali samo zato što si mi simpatična.”

- „Platiti ćeš mi da ostanem odabrana elita u kojoj si i ti i tvoje pristaše koji bezobzirno muzete ovaj glupi narod. Hoću izdašne prihode, hoću uživati kao i ti u ekstremnom izobilju i nemoj da ponavljamo više  ovu scenu.”

- „Tko ti je dao papire?”

- „Ma da ti ne bi rekla, moš' misliti.”

- „Postoji li uopće način da tebe itko zaustavi?”

- „Pa i ja želim vilu s bazenom kao ti, i kućicu na moru, nemoj da govorimo o tvojoj imovinskoj kartici koja je poprilično manjkava, iscijedio si iz ovog grada sve što se moglo, iscrpljuješ gradsku blagajnu, ti si rekorder među političarima po onome što imaš.”

- „Pa nije baš tako.”

- „Pa u novinama kažu da se ponašaš kao pijani milijunaš.”

- „Tko vjeruje novinarima?”

- „Slušaj ja ne želim komentirati tvoje poteze, po meni si dobrano zastranio, ali valjda imaš neki strateški interes.”

- „Pa naravno, mene ovaj spor koji trenutno vodim nije uopće istraumatizirao.”

- „Nemoj se previše opustiti i biti previše bezbrižan.” - upozorila je Ana saborskog zastupnika.

- ”Učim od tebe, nisi ni ti emocionalno nestabilna i stalno si u utrci s vremenom. Ni ti svoje greške ne priznaješ. Samo ubaciš u višu brzinu.”

- „Rekla sam ti što sam imala, do kraja tjedna očekujem novac i da nastavim lagodno živjeti. A ti svoje izvješće o stanju gradske blagajne nastoj malo bolje prikriti da se prestane šuškati po gradu. Narod u gradu očekuje sreću i blagostanje, sve ono što si im obećao u predizbornoj kampanji.”

- „Radim ja, radim.”

- „Malo radiš, malo više kradeš, mala bara, a puno krokodila oko tebe. Jebi ga što ćeš.” - nasmijala se Ana i izašla iz ureda gradonačelnika i saborskog zastupnika, a on je odmah po njenom izlasku naredio tajnici da zovne Žljebu, jer morao je saznati kako to da papiri cure iz gradske vijećnice. A tek ako se sazna koliko mjesečno troši za reprezentaciju neće biti dobro, pomislio je i odlučio svemu tome promptno stati na kraj.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ