KNJIGA TREĆA

DIO 40.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna. 

Zapreke na koje nailazimo u našim nastojanjima da ostvarimo svoje želje i težnje često su vanjske i proizlaze iz društvene okoline. I naravno da smo svi frustrirani kada čujemo koliko se iz gradskog proračuna plaćaju konzultantsko-savjetničke usluge, odnosno intelektualni rad, pa još kada doživljavate prijetnje radi toga što ste javno izrazili svoj stav, sve to traži poseban napor da i dalje nastavite raditi.
Doživljaj prijetnje i ugroženosti za mene bi značio odricanje navike da pišem o onome o čemu drugi ne smiju glasno razgovarati. I zato sve mirno podnosim. Zapravo sam postala otporna na sve to i prestala sam reagirati na ljude koji polako gube kontrolu.

Neki ljudi imaju potrebu za ekstremnom kontrolom, oni se ne pokoravaju prirodi, već očekuju da se priroda i svi oko njih prilagode njima. I tako kontrolirajući vlastiti život nastoje djelovati i na svoju okolinu i neprestano niječu sve gadosti koje su učinili. A u isto vrijeme traže način da se iščupaju iz gliba u koji su zašli svojom vlastitom lakomošću i pohlepom. Cijena koju plaćamo svi zbog tih i takvih je previsoka, jer oni su nam pružili lažni napredak. I to je bitka koju vode dvije suprotstavljene strane, s jedne strane njihovo nepoštenje i s druge strane naše poštenje. Kako onda izazvati pozitivne impulse i kako se oduprijeti svemu tome. I što dublje istražujem te prijetnje našim životima, dolazim do zaključka da je ključ svega ipak u našim rukama, ali prije svega u našoj percepciji. Jedina stvarnost koju imamo je ovaj naš sadašnji trenutak. I sve što političari rade, pa i kad nemilice troše netransparentno naš novac tiče se našeg života i trebamo i moramo reagirati. Moje pisanje nije statično i ono je puno snažnije od psihoterapije, jer kad pišem razmišljam o nečemu i tražim način da to jasno izrazim, a to znači i da promijenim. I stvarno je došlo vrijeme da zastanemo, da prestanemo vjerovati ljudima koji nas lažu i potkradaju, jer oni ne donose ništa dobrog u naš život, već samo zabrinutost i tjeskobu. A za mnoge od nas je najteže nositi se s nesigurnošću, s negativnostima, to je spirala straha koja dovodi do katastrofe. Pa ipak valja biti optimist, jer svaka krizna situacija, može nam pomoći da spoznamo naše jake strane. Naše jedino rješenje nije bijeg, već da se konačno suprotstavimo političkoj mafiji koja nas potkrada i da onda krenemo naprijed bez zaustavljanja. E to je suprotno vjerovanju da je naš saborski zastupnik i gradonačelnik iskren i pošten.

I moramo svoje misli temeljiti na činjenicama, a ne na pretpostavci da dotični sve čini kako bi izgradio naš grad. Ma, moš misliti koji su to pokazatelji koji su vam olakšali plaćanje svih mjesečnih režija. Ta kreatura trenutno čini sve kako bi spasio svoju kožu; ide na nagodbu s tužiteljima, cinka druge i zna da nije sve izgubljeno za njega ako uspije postići nagodbu, a sve daleko od očiju javnosti. Negativan i pokvaren čovjek je uvijek samo to; gubitnik koji vjeruje da će se uspjeti izvući iz svake situacije. I uvijek ima neki pakleni plan za to. I troši uludo naše vrijeme. A vrijeme je nepovratni resurs. I dok se mi patimo da preživimo, on uživa u obilju, zajedno sa svojim poltronima koji ne vide trenutno pomanjkanje svrhe svojih vlastitih života, koji ne vide koliko će već sutra biti nevažni i neznatni, mali, jer nemaju nikakvih talenata, nisu kreativni. Nisu iskreni prema sebi, a onda niti prema svojoj okolini. I tako ja i nadalje pišući držim telefon svog uma otvoren za ljubav prema ljudima, a kada me sumnja pokuša nazvati, signal je zauzet i tada će sumnja zaboraviti moj broj. Tako ja funkcioniram u životu.

Najdraže mi je pisanje, a kada slučajno zaboravim na pokvarene ljude, oni me podsjete na sebe. Oni mene ne prihvaćaju, a ja nemam povjerenja u njih i ne vjerujem u čuda koja su oni u stanju stvoriti. Jednostavno dopuštam intuiciji da me vodi i njegujem sebe na način koji ne podrazumijeva vile i bazene, već skromnost koja priliči ovom trenutku. Ja znam da nikada neću zarađivati poput naših sugrađana koji su lijepili predizborne plakate u vrijeme izborne kapanje i zato su dobili 5000 eura za tzv. intelektualne usluge, ili po faceboooku pisali ludosti, ali sam sasvim sigurna da ću i nadalje ostati spontana i prirodna.

Nastavlja se. 

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna. 

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ