KNJIGA TREĆA

DIO 25.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Životna je filozofija: Ako nešto može poći krivo, poći će", poznati je to Murphyjev zakon. To je valjda univerzalno životno pravilo koje je postalo prirodno, pa u koliko imate dvije mogućnosti za izbor, vi ćete sasvim sigurno izabrati onu koja će rezultirati katastrofom. Kada nam nešto ide od ruke tada nemamo potrebu to isticati, no kada se dogodi nešto loše ljudi odmah traže opravdanje. Lakše je vjerovati da se nešto dogodilo zbog višeg razloga, nego da se dogodilo greškom i nepažnjom. Najbolje kada ništa ne očekujemo od života, jer nas on onda ne može niti razočarati. Ja se na sve to nasmijem, jer sutra će biti još gore nego što je danas.

Ana je imala tu sposobnost da je sve okretala u svoju korist, a na tome joj je zavidio čak i naš ugledni saborski zastupnik, koji je napravio jednu grešku u svom životu,a onda mu se ta greška učinila jako zabavnom pa ju je ponovio još nekoliko puta, a novčanice su šuškale u njegovom džepu. Krive odluke, krive situacije, krivi ljudi i krivo vrijeme. I onda se ja pitam, a što je pravo. Koji ishod bi bio ispravan, jer ljudi poput Ane i našeg saborskog zastupnika sve druge krive samo oni i nikada nisu krivi nizašto. Sve je baš onako kako su oni zamislili. Kada bi to prihvatili njih dvoje bi prihvatili i odgovornost za svoj život. Ljudi dolaze i odlaze iz našeg života. Pojavili su se u određeno vrijeme, ponudili mito, oni lakomi kakvi jesu jer su smatrali da im ti novci trebaju. Ispunili su svrhu i onda su otišli, a oni zadovoljni jer su svakim danom bogatiji. A ti ljudi su možda otišli kako bi netko ipak došao k sebi.

Mi smo skloni često ljudima prikačiti osobine koje ne posjeduju. Naprimjer naš saborski zastupnik je pametan, sposoban, pun energije, dobre vibre, čestit, pošten i onda smo očekivali da se ponaša u skladu s tim osobinama. I sada nam je vrlo teško prihvatiti da ta osoba ne posjeduje te osobine, da su procijene većine ljudi bile krive. Tko je počinio grešku u svemu tome? Saborski zastupnik koji je takav kakav je ili vi koji ste mu usprkos tome što je odležao u pritvoru ipak ukazali povjerenje. I tko sada izvlači deblji kraj. Jesmo li svi izvukli određene pouke koje bi bile vrijedne.

Svi mi ponekad si dopustimo određene zablude i onda sami sebi kažemo" da sam i ja bio na njegovom mjestu, sigurno bi isto tako postupio. „Ko bliže vatri taj se ogrije", ili smo u zabludi kada tako mislimo. Jer svi smo mi ovakve osobe jer je netko ili nešto utjecalo na nas. Dakle, stvarno je vrijeme da progledamo i da sebi priznamo da se ne poklapamo s tim lakomim i gramzivim ljudima u životnim segmentima, jer su nam mišljenja, stavovi i uvjerenja drugačija, poštenija. Nismo na istoj razini, odnosno nismo u istoj priči u kojoj su Ana i saborski zastupnik ponos i dike našeg grada. Oni su posve slični.

- „Što da radim?” - pitao je jednom zgodom saborski zastupnik našu Anu, a ona mu je odgovorila:

„Ja ne znam za tebe, ali ja idem hrabro dalje.”

- „Da, ali ovo za što me terete je velika sramota prije svega.”

- „Pa uzeo si tim odvjetnika neka zarade svoju plaću i neka dokažu tvoju nevinost. Činjenica je da si od mjesta gradonačelnika imao koristi, ali 3000 ljudi ti je bez obzira na to dalo potporu, spor može trajati jako dugo, znaš kakvi su nam sudci, a ti sada pametno posloži prioritete i laži kao što si lagao i do sada. Ove budale oko tebe kojima se ne vide pertle jer ti vire iz guzice, hrane tvoj ego, šire lijepe bajke oko tebe i nastavi tim putem.”

- „Nevjerojatno koliko si ti hladnokrvna.”

- „Pa ja nikada ništa nisam potpisivala, mene nitko s ničim ne može povezati, svi ste bili moji ortaci, ali nema traga tome, dok ste mi koristili bila sam okružena vama. Kao što sam ti već rekla Silla mi je bio jedina greška, ali i to ću riješiti, jer ja sam ljubazna, pristupačna.”

- „Zar zaista jesi? - upitao ju je saborski zastupnik sa smiješkom i lagano joj prebacio ruku preko ramena.

- „Pa naravno ja sam emotivac, zar se to ne vidi. Uostalom još nešto ću ti reći, hvala svim krivim ljudima koji su mi pomogli da budem snažnija od njih. Ostavili su trag u mom životu, a možda da nije bilo tih krivih događaja i odluka nikada ne bih pronašla ono što je pravo.”- zamišljeno je rekla Ana.

- „Ja mislim da da ti svijet ne vidiš onakav kakav je, već onakav kakva si ti, e taj recept ćeš mi dati.” - odvratio je saborski zastupnik, a ona klimnula glavom i samo mu odvratila.

- „Vidiš da od mene uvijek možeš nešto naučiti, a onda i primijeniti, a sve što sam postigla, odradila sam zahvaljujući kontaktima s vodećim političarima koji su mi jeli s dlana. Nije to baš slučajno.”

- „Slažem se, iznenađuješ me time koliko možeš i znaš.Ti imaš hrabrosti za nova razmišljanja, snagu za napuštanje poznatih puteva i odlučnost za djelovanjem uvijek i u svakoj situaciji.” -rekao joj je.

- „Ma, ja uvijek imam ideje, marljivost i upornost i duh koji ne prepoznaje strah, ja se služim ljudima, a ne oni sa mnom.”

- „Mislim da nas puno toga povezuje.” - kazao je on.

- ”Pa imamo neke zajedničke interese, doduše malo si mi omeo planove jer si Silli dao otkaz bez da si me konzultirao, umjesto da me zaštitiš od njegovog napada i nasilja.”

- „Nisam to prepoznao kao zadatak.”

- „Ma nema veze našla sam rješenje.”

- „Mogu li znati kakvo.”

- „Znati ćeš sve kada dođe vrijeme, ja se uzdam jedino u sebe, on je svoje definitivno odslužio i neće se izvući jer on nije svjestan da igra po mojim pravilima i to je zakon sveti, izgubiti će i ono što misli da mu pripada, ali samo polako.” - nasmijala se samouvjereno Ana ne znajući da niti Irena ne miruje. I tako se drama nastavlja i prikazuje tipično trulo hrvatsko društvo. Društvo prepuno nestabilnosti u kojemu radnici ginu na gradilištima, umirovljenici skapavaju od gladi, političari kradu, a ljubav i empatija su nepoznati pojmovi. Ovo je hladna i cerebralno neumoljivo precizna analiza patologije društva u kojemu živimo u kojemu nitko ne mari za nikoga.

I nije nikakva tajna da Ana koja na svijet gleda drugim očima od svih nas nastavlja gaziti dalje. A njena tajna je u nemilosrdnosti i bespoštednosti jer svaki pretinac Anine duše rezerviran je za osobe s kojom je povezuje interes, jer ona nije s ljudima zbog njih samih. Ali to smo već zaključili.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORCIA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ