KNJIGA TREĆA

DIO 19.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Opreza nikada previše je još jedna izreka koja se spominje u cik zore, a i nakon svanuća novog doba i svakodnevno opravdava svoje postojanje. Burnim događajima naše političke sredine u ovoj sredini svakodnevno svjedočimo kad politički takmaci boreći se za vlast i prevlast- bespoštedno vrijeđaju i omalovažavaju narod. Naša gradska politička elita se baš razotkrila pokazavši svu raskoš borbe za vlast i komadić privilegija i pokazali su nam da su na sve spremni. Uistinu mi je nekada mučno sve to gledati i slušati dok oni likuju vjerujući kako sve što rade je ispravno. I Mokrica je superiorni lik poduzetnika koji u svakodnevnom životu gradi i radi masakrirajući gradsku blagajnu. Povjerenje i doza sumnje, tek su dvije osobine čovjeka koje su neizbježne u svakodnevnom životu, a osobito su potrebne među ovom vrstom partnera i ljudi koji napreduju u biznisu, dok se drugi bore za koricu kruha. Da je logike povjesničari bi se bavili poviješću, ideologijom ideolozi, a budućnošću proroci i gatare. Jer u naš grad budućnost tek treba doći. Za sada je to na vrbi svirala. A kakva će nam ta budućnost biti kada stigne uhidbeni nalog EU za neke aktere događanja koji su mislili da su nedodirljivi. Hoće li budućnost biti svijetla ili tamna? Ma kako netko bio lijep, pametan ili politički moćan pa mu glupi narod vjeruje- nitko pa ni takvi ne znaju što nam nosi sljedeća sekunda, minuta, sat.

I dok gledamo svoju sadašnjost i mi zamišljamo budućnost. Ako je ikako moguće mi bi smo tu sadašnjost trebali i razumjeti, uvidjeti što nam ti i takvi koje opisujem i koje sam izmislila ostavljaju u nasljeđe. U što smo se to mi u ovom gradu pretvorili? Što su nam ti i takvi nametnuli. Ovi likovi koje opisujem su profiteri, premazani svim mastima, uzurpatori naše imovine koji samo otimaju. A mi boreći se za puko preživljavanje, zanemarili smo oprez, ćudljivu ljudsku prirodu, zanemarili smo moral. I osobni i društveni. Koga smo mi to u ovoj sredini birali da nas zastupa? U što su se pretvorile izabrane nam uzdanice. A mi i nadalje povodljivi i lakovjerni kakvi jesmo i nadalje im plješćemo. A sve što čine, čine zbog vlastitog interesa i za vlastitu korist. Obični smrtnici su tek pijuni na šahovskoj tabli i puno je žrtava oholih moćnika koji igraju šah kako im paše. A kome je do higijene taj ne pljuje niti po podu, a niti po vlastitom narodu, po onom naivnom živom tkivu koje je glasovalo za njih. Oni su prodali dušu vragu o poštenju i odgovornosti kod tih i takvih niti slova. A mi bezgranično vjerujemo onima koji suludo troše i trpaju sebi u džep, e pa to stvarno graniči s ludošću. Krivo smo ih procijenili i sada smo u slijepoj ulici za koju napraviše kružni tok i fontanu koja svijetli u mraku.

I kako izaći iz tog ćorsokaka, e to je sada frustrirajuće. A grobari koji nas vode češkaju se po glavi i zavaravaju sami sebe da ništa nije pošlo po zlu. Kažu da sreća prati hrabre i promišljene. Netko je sretan zbog vlastitog uspjeha, a netko zbog tuđeg neuspjeha. A tako je malo trebalo da svi živimo dobro. I neprestano moramo govoriti o kriminalu i skandalima po kojima smo sada već poznati u EU i onda tvrde da su novinari senzacionalisti. I to je našim političarima mantra i okosnica, vjetar u leđa. Sve što zaseru pa sakrivaju i trpaju pod tepih, odmah tumače kao negativnu percepciju i neprihvatljivi govor. Pitam sama sebe imaju li ti lažljivci uopće nekakvu viziju, u ovom svom romanu koji sam naravno izmislila dotakla sam se mnogih tema i posebno sam ponosna na slobodu autorskog stava koji rezultira zadovoljstvom čitatelja. Otvoreno i kritički pišem s tematskom širinom koja uključuje analiziranje iz više kutova s perspektivom koja je neminovna za moje glavne junake, koji su sve samo nisu kreativni. Njihov život je poučan i potiče sve nas da ipak zastanemo i promislimo o tim osobama da ih ne prihvaćamo zdravo za gotovo, već da istražujemo i promišljamo o njihovim potezima. Svemu tome pridonose događaji koje nam oni serviraju i tako se razbija stereotip o njihovom poštenju i radu za opće dobro.

Godišnji odmori su iza nas,pred nama je jesen i zima. Pred nama su samo problemi, nedoumice i velika nesigurnost. Rad i poslovanje naše političke elite je vidljiv, imamo staklenku, bazene bez kupača s kreditnim zaduženjem, radovi na privatnom objektu ugostiteljskog vidikovca trenutno su zastali, ali uspješni već kako jesu, već će naći nekakvu gradsku nekretninu i dati je pod hipoteku, ali sve kako bi privatnu investiciju doveli do kraja, a na zadovoljstvo brojnih korisnika koji jedva čekaju uživati u panorami grada s vidikovca.

Osluškuju naši političari želje građana i pomažu im kako da budu još siromašniji, jadniji i gladniji.Tako i treba. Samo kada do izbora dođe onda račun za izbore treba poslati na adrese onih 3000 ljudi koji su im ukazali povjerenje. Po meni bi to bilo ispravno, ali o tom potom. Ja samo stvaram sadržaj, a oni mi odmažu ili pomažu u mom poslovanju. O tom potom.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ