KNJIGA TREĆA

DIO 18.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Piscu ovih redaka neki su oštro zamjerili što ovu našu sredinu smatra močvarom. Međutim dva su ključna uzroka u korijenu ovog problema zbog kojeg mi neki prigovaraju moje pisanje. Prvi je korumpirana politička sekta u našem gradu koju takvom vidim, da budem jasnija nepotizam i rođačko - prijateljski kapitalizam, a drugi su navike i mentalitet naših sugrađana.

Ja ne mogu u Gargamelu i Žljebi, grobaru, saborskom zastupniku, Sili, Ani, Ireni vidjeti ništa drugo nego ološ-elitu, koja funkcionira po sistemu "snađi se druže". Tu se radi po sistemu poltronstva, prevrtljivosti i pokvarenosti, a to su najbolje preporuke za napredovanje i sve je kontaminirano u političkom i društvenom životu ove sredine. Možda su i zaslužnici iz bivšeg sistema odgojili svoj politički pomladak koji umiven i obučen i dalje savršeno funkcionira, po obrascima iz bivšeg sustava. Jedino što sada ipak svi slijede instrukcije iz EU, prije je to bilo iz Pešte i Beča, a sada su ovi naši tzv. političari najbolji primjer kako ostati na vlasti, a uništiti što više. U poduzetništvu ne uspijevaju najbolji, nego oni koji u gradskim političkim krugovima imaju najbolju špagu. I sve se svelo na kriminalno partikularne interese tih naših političara njihovih rođaka, kumova, prijatelja, priležnica, ljubavnika itd.

Uhljebljuju se neki kadrovi i sve to će funkcionirati još neko vrijeme, ali s vremenom će se istrošiti, a valja nam svima živjeti u ovom gradu. I nije samo problem u toj političkoj eliti nego i u lošim osobinama koje su pustile korijenje u narodu koji šuti i trpi, čak daje glas tima i takvima vjerujući u njihove laži. Dakle ti naši vlastodršci u gradu moderiraju ponašanje građana, a narodna volja je u ovom slučaju dobrano izmanipulirana i zato su građani suodgovorni za ovo što se u gradu događa. Onih 3000 ljudi koje je dalo svoj glas tima i takvima. Veliki hrvatski političar Ante Starčević davno se izrugivao sluganstvu i inteligenciji političara i naroda. I baš smo kao ovce bez pastira.

Pitam se cijenimo li mi uopće ovdje u ovom gradu nekoga zbog obrazovanja, znanosti ili nam je važno kakav automobil vozi i ima li bazen u svom dvorištu. Kritiziramo li lopove ili smo se obrušili na one koji o svemu tome pišu i smatramo ih zavidnicima. E, to je naša realnost u ovom gradu i sustav nakaradnih vrijednosti. I zato je lakše zatvoriti oči gradeći mitove o nekim ljudima.

Prije svega da bi se bilo što promijenilo mi u gradu moramo naučiti upravljati imovinom i kontrolirati kamo i kako se troši naš novac, propitivati one koji nam lažu i mažu da je svaka para opravdano utrošena. Ma mo'š misliti!

Problem je dakle u sustavu i hijerarhiji vrijednosti gdje Gargamel, Žljeba i grobar uglavnom glume manekene i samo gledaju kako u se na se i poda se! A njihovo pravo ogledalo vrijednosti je kubikaža auta i kvadratura kuća i vikendica. O poštenju niti riječi.

Na žalost takvi smo mi u ovom mom rodnom gradu. I onda mene optužuju da imam nedostatak elementarne građanske pristojnosti jer pišem o svemu i izmišljam. Za neke stvari će ipak neki odgovarati, a kada se to dogodi neki će u praznoj kasici prasici tražiti kunu i trebati će nam svima dodatna snaga i energija da sve zajednički prebrodimo.Trebati će nas netko utješiti kada shvatimo istinu. Utjeha je kao majčin poljubac u koljeno kada smo se kao klinci ozlijedili, kao san, kao hrana, kao glazba ili priča s izmišljenim junacima, kao blizina voljene osobe.

Utjeha je sigurno mjesto gdje ćemo tugovati kada krediti dođu na naplatu gdje ćemo biti slabi i slomljeni i gdje će nas ta politička elita konačno pustiti na miru. I da zaključim, sve ovo dugoročno ne može opstati, a čim prije to shvatimo to je bolje za nas.

I stoga prestanite me uvjeravati kako je moje pisanje uzaludno jer ono ima svoju svrhu, a to su zajedničke vrijednosti i pravila koja vrijede za sve! Jer sada je posebno problematično što je minimum zajedničkih društvenih vrijednosti kao i minimum građanske ravnopravnosti tako narušen da zahtjeva solidarnost svih nas. U životu ne dobivamo svi ono što bi smo željeli. Možda to tako i zaslužujemo. Ali ja si uvijek postavljam pitanje koliko sam u svaki dan uložila vremena. Jer puhati na hladno ništa ne znači, važno je procijeniti osobe i količinu onoga što daju vama, a uzimaju od vas za sebe. I kada sve shvatimo ozbiljno, postat ćemo svjesni da u svojim rukama imamo mehanizme da spriječimo one koji zloupotrebljavaju položaj i koji su korumpirani i ne treba nama nikakva EU da im sudi. Možemo i trebamo mi to i sami. Korisno bi bilo da razmislite o ovim mojim riječima, ako ste ih uopće shvatili.

Ima jedna narodna mudrost koja kaže da je čovjek najpokvarljivija roba, pa kada to prihvatimo tako onda valja još dodati da nepovjerenje i  vjerovanje tim i takvim ljudima vodi u krivu ulicu.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ