KNJIGA TREĆA

DIO 7.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Nakon što je Irena otišla, Ana je pokušala sumirati sve ono o čemu su razgovarale. Često je naše nezadovoljstvo onime što imamo rezultat vlastitog uvjerenja da smo mnogo bolji od ovog trenutka u kojemu živimo, ali ipak Ana je bila svjesna da ne može napraviti puno više dok ne raščisti materijalnu situaciju s bivšim.

Imala je želju, volju i viziju, ali ne i alate kojima bi se popela stepenicu više. Ali niti njima nije bilo ništa bolje, zato joj je i Irena došla i to joj je bio izvrstan znak i pokretač da krene prema novoj razini svog postojanja. Ana nikada nije miješala sadašnjicu i budućnost, nije si pravila pritisak razmišljanjem o greškama, ali trenutnim stanjem nije bila zadovoljna. Imala je osjećaj kao da paralelno živi u dva različita svijeta i izostajalo je istinsko zadovoljstvo proteklim godinama. Bacila ih je na bezvrijednu budalu, na osobu ništ' koristi i sada ju je taj idiot kočio u svemu. A bilo je i onih ljudi koji su je počeli omalovažavati. I polako, ali sigurno u Aninoj glavi se kovao jedan novi plan, shvatila je da mora fokus života staviti na nešto drugo i ne razmišljati o njegovoj pohlepnosti. A seronja je baš bio pohlepan i nezahvalan, a ona ga je svemu naučila. U principu, Ana je bila jako hrabra žena i nikada nije sumnjala u sebe, bez obzira na svoje mane. I kako je vrijeme odmicalo, Ana je iskreno posumnjala u ono što ju je kočilo da uništi bivšega.

Bio je jedna epizoda u njenom životu, nepoznato lice koje je tek sada skinulo masku. I postavila je sebi ona pitanja koja si je u sličnim situacijama postavljala: tko sam, što želim i mogu li to ostvariti, a njene misli bile su poput nagaznih mina. Irena se došla energetski isprazniti i to nije imalo nikakvog smisla, ali je sada željela mladim golupčićima prirediti vatromet, spektakl od kojega će im se zavrtjeti u glavi. Ana je znala gdje ide i zato je tamo uvijek i stizala, a njen bivši ofucani s manjkom pameti opet će se držati nekome za skute, kao što se držao njoj. A sada Ireni. U Ani više nije bilo emocionalne borbe, već samo ljutnja i prkos i jednom nogom već je bila spremna da ga pošalje prema jednoj destinaciji za koju je on još uvijek vjerovao da to nije lokacija na kojoj će se naći.

Ana je odavno njemu spakovala i u datom momentu je znala da će to biti njen adut u rukavu. Irena joj fakat nije bila dorasla. Imala je kolebljive pauze u govoru dok joj se obraćala, lovila je naznake i treptaje Aninog lica i iz toga pokušala iščitati nasuprot kojoj se osobi nalazi. Ana je bila igrač kojoj Irena nije bila dorasla, a saborski zastupnik ju je podcijenio i zato je nije držao u fokusu, a ona je vrebala i u konačnici iskoristila sve što je prikupila. Dobro da je to učinila jer mi se tog dotičnog nikada ne bismo riješili bio bi doživotni gradonačelnik i još bi se po njemu i neka ulica u gradu nazvala. Ovako od zaslužnog građanina razotkrila ga je sa svim njegovim manama i pomogla da mu se upropasti politička karijera. Samo još on nije bio svjestan da je prošlo svršeno vrijeme.

Irena je mislila da će s lakoćom se obračunati i s Anom. Ništa od te ideje, bila je to neostvarena čežnja koja je Anu samo potaknula da svog bivšeg strpa tamo gdje joj više nikada neće smetati. Eh, da nije uobičajeno voljeti ono što imaš, treba uvijek čeznuti prema onome što nemaš. To je baš fora. Ana je svoje potencijale dugo razvijala i živjela je život iz svoje kože, a ne iz tuđih očiju. I nije imala potrebe da se nikome dokazuje. Ona je odavno shvatila da u svojoj životnoj priči ne mora imati likove i radnju koju drugi govore, već je sama odabrala što će i kako će. Zato nikada i nije slušala ničije savjete, niti njihove hvale, a niti pokude. Što god je napravila odlučila je to sama. I to je bilo u redu, jer ljudi su uvijek jako daleko jedni od drugih.

Bio je ovo proces koji je za nju bio bolan, ali ona nije imala straha od praznine u sebi samoj. Ana je bila dovoljna sama sebi. Jebi ga sad. Irena je htjela zaigrati igricu s Anom, ali Ani nikada nije trebala armija jataka da se obrani, ona je vrlo brzo detektirala slabe točke svog neprijatelja i udarala bi u bitno tako da su se svi povlačili s bojnog polja. A kad netko udari na Anu kod nje se odmah aktivira obrambeni štit i oružje koje koristi kako bi dokrajčila svakoga tko se samo drzne naći joj na putu. Ana je gazila sve ispred sebe, a Irena se precijenila.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ