KNJIGA TREĆA

DIO 6.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

U ovom suludom svijetu borbe su neizbježne. I bude tu nekih padova, ali i neslavnih pobjeda. Život je svakoga od nas naučio nekakvom moralu, a najteže je danas biti čovjek. Pohlepa je čovjekov vječiti neprijatelj, ona nagriza poput kiseline. I laži su neizostavne u životu svakog čovjeka i one uništavaju svaki napor srca da se to podnese.

Irena je za sebe željela da izađe iz mraka i zato je odlučila uzeti stvar u svoje ruke. Zabila je nož u leđa dojučerašnjim suradnicima. I pokazala, iako je izgubila političku bitku, da je veliki borac koji je i poraz na izborima podnio stoički, zadobila je ranu koja je polako zarastala, ostavila je ožiljke, ali krenula je dalje. Uglavnom, odlučila je boriti se i za čovjeka kojega je voljela i koji je zbog nje odbacio Anu. I odlučila je da porazgovara s tom ženom, da otvore obje karte, bez pravila, jer bilo joj je dosta da je ona vuče unazad. Dok god se sve ne riješi nije mogla krenuti naprijed, a nije mogla niti ostati u tom beskrupuloznom triju, jer je to uništavalo posljednje atome njene snage. Irena je bila okovana, a nije navikla na uzaludne borbe.

- „Ana, možemo li nas dvije razgovarati kao dvije normalne osobe?”- upitala ju je pojavivši se nenajavljeno u tvrtci,  dok je Ana polako zauzimala zaštitnički stav u toj borbi za svoje bolje sutra.

- „Reci.”- rekla joj je hladno niti je ne ponudivši da sjedne, no ova je sjela nasuprot njoj kao da je to najnormalnija stvar, uostalom bila je u tvrtci koja je bila vlasništvo njenog supruga.

- „Nas dvije smo poput dva broda na uzburkanom moru.”- započela je tiho.

- „Pa ti si znala da je on oženjen.” -odvratila joj je Ana.

- „Zaljubili smo se.” - iskreno joj je priznala.

- „I što bih ja sada trebala?” - upitala ju je Ana. „Pa on je slobodan razveli smo se, što se mene tiče to je svršena priča i ne vidim zašto je tebe poslao da razgovaraš sa mnom.”

- „Nije me poslao, on i ne zna da sam sada tu. Hajde da se dogovorimo kao dvije razumne žene.”

- „O čemu da se dogovorimo? O onome što sam ja stvarala, a on mi sada otima?”- bijesno je upitala Ana.

- „Ja za tebe ne mislim kao drugi da si loša osoba, dapače, ti nisi gubitnica i ja ti se divim, a to što si se ogradila kamenim zidom i ne daš da ga nitko poruši i to mi je jasno. Tvoj svijet će biti savršen kada raščistiš i to u vezi imovine.”- pokušala je miroljubivo Irena.

- „Gledaj Irena, ja nisam od onih koji žive od uspomena, vjeruj da mi je svejedno hoćeš li se ti udati za njega ili neka druga, ali postoje nekakva pravila i on je licemjerno govno kojemu ne želim dati više od onoga što mu pripada, a čak niti to mu ne pripada, ali pristat ću na kompromis samo da sve okončam. Ja sam svjesna svojih kvaliteta, a ti ćeš ubrzo shvatiti da ih on nema, ali to je tvoj problem.”

- „Stvarno je ovo izazovna situacija i ja mislim da smo joj obje dorasle, ti si stvorila svoje kraljevstvo, a on luta posrće, gubi, pada, a meni je dosta te igre mačke i miša.”

- „Ne vidim kako ti ja mogu pomoći.” - rekla joj je Ana.

- „Ja sam zapravo na tvojoj strani, uzmi tvrtku i ja ću ga pokušati nagovoriti da tu konačno nađete kompromisno rješenje. Zajednički ste kupili dvije kuće u gradu i jednu na moru, daj mu to u zamjenu za tvrtku, uostalom on ima i kredit za kuću na moru.”

- „Tebi je poznato da sam ja izašla iz njegovog života samo s odjećom i obućom, ti čak spavaš na mojoj posteljini, jedeš iz tanjura i lonaca koje sam ja kupila, da ne nabrajam dalje i sada očekuješ da mu baš sve ostavim,u zamjenu za tvrtku, pa ja sam onda na gubitku. Stvarno si naivna ako misliš da ću popustiti, i borac si veći od njega, ali to kod mene ne pije vodu.”

- „Pa, što ti predlažeš?” - pomirljivim tonom ju je upitala Irena.

- „Gle ja sam u njegovom životu ostavila trag u vidu imovine, stekli smo je na način o kojemu ne želim s tobom razgovarati, zapravo smeta mi što se ti petljaš u sve to, mislim da na to nemaš nikakvih prava. To što si sjebala saborskog zastupnika pokazuje da ipak imaš neko zrno soli u glavi, ali ja sve svoje bitke vodim sama i zato sam ovakva kakva jesam. Za mene si ti jedna negativka i trenutna poteškoća, ali samo trenutna. S tobom o svojoj imovini neću razgovarati.”

- „Ja sam imala najbolje namjere.”

- „Pa ti misliš da sam ja budala kao naš saborski zastupnik kojemu si bila bliska suradnica, a u stvari si ga pred EU razotkrila, no bilo je lijepo kada si uzimala gradsku plaću, dnevnice i u četiri godine stekla si puno više nego što ljudi steknu radeći cijeli radni vijek, to ti je politika omogućila i ta budala koja ti je vjerovala. Ključ rješenja je da se ta tvoja budala koje sam se riješila spusti na zemlju i da shvati da može dobiti samo ono što ću mu ja dati zahvaljujući svojoj velikodušnosti.

-„ Ti baš nisi velikodušna.“ - rekla joj je Irena, ali si nije dopustila da povisi ton i nadalje je bila mirna i staložena i nije dopustila da emocije utječu na nju.

-„Mislim da se nas dvije ne razumijemo i ne pričamo istim jezikom, ti si se usredotočila na zadatak koji želiš riješiti bez njegovog znanja, pokazuješ da si u toj vezi dominantna, ali fućka mi se.“

- „Ana, što ti predlažeš, evo reci mi, nemoj biti ubojica moje motivacije da sve okončam i da se nas dvije obje usredotočimo na budućnost.“

- „Ti meni trebaš biti zahvalna jer sada trenutno živiš lagodno s njim, ali trebaš se osloboditi misli da će to vječno trajati. Pravo da ti kažem, on mi je najveća pogreška u životu, kad napravim popis svega što sam učinila, ja sam sada u prednosti, jer sam učinkovita, a njega treba voditi kroz život. Ako želi sve okončati mora pristati na moje uvjete.“

- „A koji su tvoji uvjeti?“

- „Tvrtka i kuća na kojoj nema kreditno zaduženje, ono na moru što ima i gdje ima hipoteku sada završite sami, dokažite da možete imati apartmane i u ljetnim mjesecima zarađivati dovoljno za cijelu godinu. Nisam negativka, ali tako mora biti i tako će biti.“

- „Ali gdje će on raditi, sada kada je dobio otkaz, jer je na izborima podržao mene, a ne saborskog zastupnika, gdje ću ja raditi nakon šest mjeseci kada prestanem primati ovu naknadu kao državni dužnosnik?“- upitala je Irena.

- „Pa smislite nešto, nisam uopće ljubomorna na vašu sreću. Ti kažeš za sebe da si pozitivna osoba, nešto ćete iskreirati zajedno, nekakve promjene. Ja da sam na vašem mjestu stvarno bih otišla živjeti na more i tamo sredila ono, to je budućnost i perspektiva, ali njegov mozak automatski kreira negativnosti jer misli da sam mu neprijatelj. Fokusirajte se na to i prestanite se bojati siromaštva. Definirajte ciljeve i krenite u akciju, s ovim što sada imate ništa ne rješavate.“

- „Iskreno ću ti nešto priznati ja ti se divim, savladavala si sve prepreke lako“.

- „Pa slične smo, i ti si pokazala zube političarima jer te više nisu željeli uz sebe, a uz to si i duplo mlađa od mene, niti tebe ništa ne sputava da postigneš cilj. Polako imaš vremena, samo nastavi surovo gaziti sve pred sobom, ali kreaciju mog života izostavi iz toga, jer odbijam biti pobijeđena.“

- „I gdje smo sada? Da živim tako i čekam. Da brojim dane i da nam se ti smiluješ, a u stvari osporavaš sve što ti se predloži, ti si ta koja ne želi promijene.“

- Pa što hoćeš ti jesam li mu dala razvod, udaj se za njega, ja sam bila u šoku kada sam čula koliko je ta veza meni iza leđa trajala. Misliš li da sam se osjećala dobro, vas dvoje ste za mene virus koji se nastanio u moj život i otići ćete iz njega samo pod mojim uvjetima.“

- „On neće popustiti.“

- „Misliš ti si ta koja će ga nagovarati da mi se suprotstavi. Nemoj se precijeniti. Nije on vrijedan toga.“

- „Ti si ogorčena i sve što radiš, zapravo radiš iz pakosti.“

- „Pa zar ti nisi napakostila saborskom zastupniku kada te odbacio iz tima? Curo draga nas dvije smo iste, ključ je u tome da si se ti definirala kao osoba i sada samo glumiš dobroćudnost.“

- „U životu nije sve jednostavno i lijepo, to si trebala naučiti, hajde da ovo okončamo kao dvije pametne osobe, bez vrijeđanja.“

- „Jedino što mogu to je da ti dam jedan savjet, besplatan je.“ - rekla je Ana Ireni sa smiješkom na licu i pogledala je onim svojim plavim okicama koje su znale biti magično privlačne. Irena ju je pogledala znatiželjnim pogledom i lagano ustala i krenula prema vratima. Shvatila je da će u ovoj ženi imati uvijek imati neprijatelja i možda bi bilo najbolje da se maknu iz grada.

- „Slušam, rekla joj je držeći se za kvaku od vrata, a Ana joj je s ledenim osmijehom na licu rekla:

„Stara kineska poslovica kaže: "čovjek koji pobjedi čovjeka - jak je. Čovjek koji pobjedi samog sebe - svemoćan je!" Možda to nećeš shvatiti sada ovog trenutka, ali ima istine u tome. Najteže je pobijediti onoga koga najbolje poznaješ tj. sebe. Ova misao ti je poput kolačića sudbine i možda ti ovaj savjet pomogne da oboje budete sretniji. Želiš mu biti supruga, želiš djecu s njim, sve razumijem, ali ne razumijem od kuda ti ideja da meni otimaš ono što mi pripada. Curo ohladi malo.“

- „Nisam trebala doći.“ - rezignirano je rekla Irena.

- „I ja mislim da si nam objema uzalud potrošila vrijeme. Neću te ispratiti izađi sama kako si i ušla.“ - odvratila joj je Ana.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ