KNJIGA DRUGA

DIO 45.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

E sad jedno izravno pitanje: živite li u miru? Mnogi bi ljudi rekli da ne žive, jer su u područjima u kojima vlada rat, politički nemiri, etničko nasilje, terorizam. Mi Hrvati smo pošteđeni takvih nevolja, ali naš mir narušavaju kriminalci, političko zlostavljanje, svađe s kolegama ili na poslu. I naš dom ponekad nalikuje više bojnom polju, nego mirnoj luci. I mnogi od vas čeznu za unutarnjim mirom.

Iskreno ću priznati, mir sam tražila i u religiji i u meditaciji i u jogi, prirodi, daleko od gradske vreve i stresa, no sve to mi je nekako površno i kratkog vijeka. I onda sam shvatila da mir moram naći u svom srcu i umu, ali tako da se svakodnevno trudim postati boljom osobom. Teško je postići takav mir, ali on je snažan i nadilazi svaku misao. Nadilazi naše strahove, moje ograničeno znanje i logiku koja je često puta pogrešna. I kad ne vidim izlaz iz problema ispuni me nada da će sve moje poteškoće jednog dana biti riješene. I ne mislim da je to nemoguće. I u ovom nemirnom svijetu ja osobno smatram da zgrtanje bogatstva nauštrb drugih ljudi ne može donijeti sigurnost onima koji to uporno rade. I svaki dan grozničavo broje novac koji su stekli na nepošten način.
Mislim da je sladak san onome tko služi pa makar jeo malo, a bogatstvo koje je ukrao od drugoga ipak ne da spavati.
Ja nisam savršena, pa niti od drugih ne očekujem to savršenstvo i to mi pomaže da budem manje-više smirena kada me netko naljuti. Ja znam da čista savjest ima najmekši jastuk. Najsretniji su ljudi koji imaju vlast nad svojim strastima i nagonima i oni će sa ovog svijeta otići smirene duše. Nažalost, takvih pojedinaca je malo jer su ljudi zauzeti svojim prohtjevima koji ih prljaju. A očajni grešnici zbog svoje nemirne savjesti uvijek optužuju i iživljavaju se na nevinima kako bi se očistili od svojih grijeha i svoje prekršaje pripisali njima. No pri tome, svjedoci smo toga da prave još veći i nepopravljivi nered za svoju okolinu čime životi i imetak ljudi dolazi u pitanje. Grešnici se uvijek prikazuju bezgrešnima što zapravo ruši temelje društva u kojemu živimo. Junaci mog izmišljenog romana uzrokovali su puno patnji u gradu, to su sve osobe koje su poremećene i za njih nema lijeka doli sudske i javne osude. I ne treba biti veliki učenjak i mislilac, niti nekakav autoritet u društvu da bi shvatio da se u dušama grešnika ipak odvija bura. Oni su sebe na putu svoje vlastite megalomanije izgubili i njihovom ubitačnom i nepodnošljivom ponašanju ipak će jednom doći kraj.

Oni su duševni bolesnici i kao takve ih treba tretirati. Postoje neke riječi koje bi svakako trebalo zaštiti od zloupotrebe. A to je riječ savjest. Trebalo bi je znati izgovarati slovo po slovo, slovkati je, spoznati, razumijeti....pokloniti se pred njenom veličinom. Riječ savjest se ne bi smjela izgovarati kao obična riječ. Dok sam čitala Malog Princa, jedna rečenica mi se usjekla u pamćenje. Glasi ovako: "Jezik je izvor svih nesporazuma". Što se može reći o savjesti, je li to osjećaj moralne odgovornosti pojedinca izrastao iz njegove sposobnosti da svoje postupke ocjenjuje kao dobre ili loše? Riječ savjest upotrebljava se u različitim kontekstima. Neki kažu da je to glas Božji u nama. Pitam se imaju li je oni koji su na početku političke karijere platili kip Pape i postavili ga ispred crkve misleći kako im je nakon toga sve dopušteno, pa i da čine štetu drugima i da zato ne preuzimaju nikakvu odgovornost. Te osobe koje se vjerojatno mogu prepoznati u mojim riječima su nepravedne, vrijeđaju, ranjavaju ljude, one koji nisu njihovi istomišljenici, ali njima samima  time  je iz dana u dan sve lošije.
Povijest pamti mnoge ljude koji su imali težak izbor pred sobom, neki su svakodnevno polagali ispit savjesti, neki su bili radi svog ponašanja kažnjeni, neki pohvaljivani. Ja bih rekla da je savjest organ dobra ili zla u nama, a kod naših političara je više ovog drugog nego onog prvog. Laž i neistina postala je za njih svakodnevica, a krađa normalan način uspjeha. Loša savjest u zdravog čovjeka ipak je signal krivnje za držanje koje se protivi svim ljudskim normama. Reviziju tog držanja nazivamo kajanjem, a naš uvaženi saborski zastupnik će prema nekim informacijama s kojima raspolažem imati nekih pet do šest godina kada će biti lišen slobode da se promijeni, da se pokaje, da postane čovjek.

Je li savjest znanje? Pa ja vjerujem da je, bar što se jezika tiče. Htjeli ili ne htjeli mi neprestano u svom životu promatramo knjigu računa u kojoj na jednoj strani stoji naše dugovanje, a na drugoj je naše potraživanje, to znači ponašanje. A tu je i naš revizor- savjest za koju je filozof Seneka napisao da stanuje u svima nama kao promatrač nad našim dobrim i zlim činima. I tako nam naša savjest prigovara, ne da mira, ona funkcionira i jako je živa. Što više razmišljamo i govorimo o njoj, postaje neodvojivi dio nas, pa i tih prevažnih političkih struktura koje odlučuju o našim životima. Neki mirno spavaju, a neki više nikada neće imati mirnog sna. A možda o ovoj temi Goetheove riječi najviše kažu: „Sasvim tiho govori nam Bog u njedra, sasvim tiho, sasvim jasno pokazuje. Što li nam je prihvatiti, a što odbaciti.”...I ne mogu da se ne sjetim svoje prve knjige koju sam objavila "Zmija u njedrima" i glavnog lika prljavog Vinka koji je završio tako kako je završio. Naravno i on je bio izmišljen kao i svi moji likovi o kojima pišem sada.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ