KNJIGA DRUGA

DIO 27.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Budimo iskreni, novac je nužno zlo. Bilo da ste ga zaradili, da ste ga naslijedili, bogato se oženili ili udali, bilo da je neka kombinacija malverzacija, ili svega toga, ostaje činjenica da bez novca ne možemo. Financijska pitanja svakoga od nas su komplicirana, frustriraju i emocionalno iscrpljuju. No, iako je on stavka bez koje ne možemo, ima stvari koje novac ne može kupiti, a najdragocjenije su, naravno uz obitelj i prijatelje, uz ljubav i obraz.

No, zaboravimo na sve to i krenimo na iscrpljujuću igru u našem gradu, a popis svega što se radi  je poveći i za sve to treba vam veza s moćnim političarima, moćnim ženama iz podzemlja, inače ćete ostati usamljeni uz svoju savjest koja je uz bok sa vašim načelima i sa svojim ponosom koji će vas ispunjavati iznutra, no kreditnu karticu ćete peglati iz mjeseca u mjesec. I još nešto je u svemu tome iznimno važno. A to je vaša sreća koju ipak, bar ja mislim, možemo birati i tek povremeno ćete imati neke male tužne i nesretne momente na koje i ne možete utjecati. Ali je zato vaša vjera ono što trebate slijediti. Baš kao što je slijede i junaci moje priče koji svakodnevno vježbaju kako iz svakog posla izvući materijalni dobitak za sebe. I to rade bez ikakvog suosjećanja i nježnosti za one o kojima bi trebali brinuti. Ali ljudi su im dali svoj glas vjerujući kako im te osobe mogu osigurati bolje mjesto za život. Ana i naš iznimno vrijedni saborski zastupnik uz pomoć kumova i odanih suradnika došli su na ideju kako promovirati grad slučaj.

- „Vidi.“ - rekla mu je jednom zgodom Ana. „Bilo je lako dovesti te na ovu poziciju, no ti se sada tu trebaš i zadržati, jer znaš ipak negdje u podsvijesti onih koji nisu izašli na glasovanje je to da si ti korumpiran. E, sad ja sam smislila način kako polako mijenjati i pridobiti te ljude.“

- „Daj, Ana, pa fućka mi se i za one koji su glasali za mene, a i za one koji nisu. Ovo je moje vrijeme i najbitnije je da ispunim svoja očekivanja. Tu i tamo zavrtjeti ćemo neki projekt, dobiti sredstava iz EU, a to će mi pomoći moj tihi ortak i to je to. Znaš, osim tebe ja moram i njemu nešto dati.“

- „A i ove seronje koji ti čuvaju leđa moraš uhljebiti u gradskim tvrtkama. Uh, kužim mala bara puno krokodila. Ali dopusti mi da ti ipak iznesem svoj plan.“

- „Ti si bio tri dana senzacija i pisalo se o čovjeku koji je nakon pritvora u Remetincu dobio glasove građana i ponovno je gradonačelnik grada. I to je dobro. Sada treba plesati, tako da privučeš što više investitora, ali naravno samo onih koji će ti debelo platiti da bi ovdje mogli raditi. Oni koji ne slušaju, moraju skupiti svoje prnje i otići. Ja imam na umu nekoliko vrlo snažnih investitora koji bi mogli zagristi mamac, a udica je već u vodi. Važno je da oni dugoročno ovdje imaju jeftinu radnu snagu koja će raditi za minimalac i biti  sretna što uopće radi.“

- „Ma i ja sam s nekima razgovarao. No, teško ide, gledaju me s nepovjerenjem.“

- „Prepusti meni da ih uvjerim da je naš grad ono što trebaju.“

- „U konačnici mene zanima koliko i kako ćeš ti njima naplatiti svoj trud, pa ne mora sve ići iz gradske kase, Ana.“

- „Ne mora, bitno je da i ja i ti na svakom poslu za sebe inkasiramo dovoljno. Gle predlažem ti da naš grad preuzme smeće iz okolnih županija. Ali ne bilo kakvo već ono koje drugi ne žele u svojoj sredini zbog zdravlja ljudi.“

- „Razmišljao sam o tome, tu je najlakše dobiti desetke milijuna i riješiti dug u gradskoj blagajni i tu trebam podršku svog tihog ortaka i poslovnog partnera, a vidim da si i ti obavila već neke razgovore. Bit će otpora u gradu, mali zeleni itd....“

- „Pa neka idu na mjesec, tamo je mir i tišina i sve čisto, ne zagađeno.“

- „Što god dodirnemo  treba pretvoriti u novac, ovo vrijeme će proletjeti.“

- „O tome ti govorim, prepusti sve meni, učiniti ću sve da ojačam i svoju i tvoju egzistenciju, a drugi mi nisu važni, no uz ono što ću uzeti od onih koje obrađujem moraš i ti nešto calnuti. To je tako u poslovnom svijetu.“

- „Pa, moraš imati mjeru Ana, pušu mi za vrat.“

- „Ja što god sam do sada dodirnula donijelo je novac i ojačala sam te u svakom pogledu, no to ima svoju cijenu. Razmisli o tome. Znam da si prepoznao vrijednost onoga što radim i zato dragi moj nastavi kao i do sada ne tražim više. Samo jedno nemoj, nemoj da poželiš da se ovaj razgovor nikada nije dogodio.“ - nasmijala se, ali taj smijeh nije bio srdačan i zarazan, izazvan prijateljskom dosjetkom. I nije baš usrećio i obogatio našeg gradonačelnika. Samo je klimnuo glavom, ali je u sebi već počeo razrađivati plan kako da je se riješi. Postala mu je naporna!

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ