KNJIGA DRUGA

DIO 19.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Tko god cijeni prljave igrače u politici svakako nije pogriješio što je svoj glas dao osobi koja je bila tri mjeseca u pritvoru. Taj čovjek od kada se prvi puta pojavio u gradu igrom slučaja nametnuo se partiji, a onda tu istu partiju otpilio i poput heroja uz vatromet ponovno je proslavio svoju pobjedu na lokalnim izborima.

Ovo je priča dobro znana o ljudima koji vide samo vlastiti interes i koji predstavlja najmoćniju silu u gradu. No, tko je u stvari taj čovjek? Je li on mit koji će ući u legendu? Tko je ta osoba kojoj još jedino fali bič da neposlušne izbičuje kako bi ih ušutkao.

Ja sam izgleda svojim prkosom osuđena da prepoznajem te i takve osobe, da pokušam upoznati mentalni sklop ljudi za koje je šteta što nisu živjeli u vrijeme Spartaka, jer bi tada imali svoje robove na kojima bi se sa užasom iživljavali. Nije to baš obični čovjek, taj moj izmišljeni lik gradonačelnika i saborskog zastupnika koji svojom brutalnošću tjera ljude da budu poslušni. On je pirat suvremenog doba koji stalno za sebe osvaja nove teritorije, a kao gospodar svijeta zna nagraditi za vjernost njemu. U kategoriji izdržljivosti svakako mu dajem desetku i kratak, ali intenzivan životni vijek.

Njega ne zanimaju obični siromašni stanovnici ovog grada  koji žive u  teškim  uvjetima. On ima svoju misaonu temu, a to je zaraditi što više za sebe. Borben je to lik, a opet oprezan i promišljen, on jednostavno ne trpi ničije mišljenje.

Njegov rad nitko ne smije kritizirati i omalovažavati i ne daj bože govoriti o nepravilnostima koje prate taj rad.

„Gdje ste budale jedne koje ne vidite što se događa u gradu?“ - pita jedan dežurni pijandura iz gradskog parka, podrigne i popiša se na zelenu površinu i cvjetnu gredicu jer nemamo javnog toaleta. Ali zato moj uvaženi lik u svom džepu ima sve više i više. I sa vrha Pompeja poput mladog i snažnog Cezara sve gleda budnim okom. I grad je dobio ono što dugo nismo imali. Slavu da uz iskompleksirani lik negativca idemo dalje dan po dan. To je simbolika nekih nakaradnih vrijednosti, ono što je neprihvatljivo za većinu, za ovaj grad je poželjno. I tako smo mi s lakoćom prihvatili korupciju i diktaturu. I sve scene i svi dijalozi od sada će se odvijati sporijim tempom, jer disati smijemo samo kada nam to dopusti ovaj veliki čovjek čijom diktaturom sam naprosto zadivljena. A i radi poput malog mrava. Nema trc-mrc, grad je avlija u kojoj se po nekoliko puta radi isti posao, bez potrebnih dozvola i svi mi imamo velika očekivanja od ovog akcijskog junaka. I sada svi vi koji mislite drugačije zaboravite slobodu izražavanja u pisanoj riječi, da ne bi bilo nepotrebnih dramatičnih scena. Jer ovom čovjeku ništa nije palo s neba, za sve se sam morao potruditi.

Ključno za razumijevanje ovog lika  je priča koju on sam priča. I nije dopušteno govoriti o nasilju i korupciji, jer gradska politika se odmah odriče tih i takvih ljudi. A pod obavezno štivo ide čitanje samo novinarskih članka režimskih novinara, bez ikakve akcije i reakcije. Istine niti na kapaljku. Ako kome što nije jasno odmah neka zatraži katalog gradskih informacija, ali ako ste kao ja, sve to će vas potaknuti da i sami ipak nešto iščačkate, pročitate, podsjetite se ili naučite o ovom vremenu. Ako ni iz čega drugoga, onda iz prilično opširno napisane optužnice koju su USKOK I DORH konačno napisali, o nekakvim rabotama koje nam govore o vremenu u kojemu živimo i ljudima zbog kojih se takve optužnice pišu. Ali ja, srećom, za te i takve nisam glasovala, pa nemam razloga da osjećam grižnju savjesti. A neki će ipak jednog dana osjetiti loše raspoloženje, jer to je ipak ponekad neizbježno. Jer sve ono što vas trenutno čini sretnima i što utječe na naše postupke ipak treba biti temeljeno na činjenicama. Treba imati na umu da nitko nije lažno optužen i da nitko ne leži u pritvoru tri mjeseca nevin, a velike motivacijske govore svaka budala može izreći, no vjerovati nekome da je super osoba, a on ima već složenu optužnicu, e to je nešto što je konkretno i velika je vjerojatnost da će te se radi toga jednog dana ipak loše osjećati. A kada se sva svjetla ugase i kada prestane gluma ovog fajtera, kada ga napuste svi koji su s njim iz potrebe, kada skine masku koju danima nosi, tada će mu ipak ostati samo četiri zida i mali prozorčić kroz koji vidi nebo, ptice na slobodi i misli. Misli o onome što je radio i onome što nije radio, a trebao je i morao. Jer su mu ljudi slijepo vjerovali u svojoj naivnosti.

Ništa, zato nama ostaje dežurni grobar uz kojeg ćemo brže lakše i jednostavnije do grobnog mjesta, a grad nam je ionako na umoru! I za sada je u njemu zabranjeno da žive mlade obitelji! A glavni razlog tome je….Pa znate već....jer s takvim prljavim političarima se ne ide dalje. I račun za njihovo bančenje doći će nam na naplatu. Ali neka se znoje još malo i neka žicaju novce za vlastiti interes. Tko ih šljivi! Napoleon reče - nikada ne prekidaj neprijatelja kada radi pogreške.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ