KNJIGA DRUGA

DIO 12. 

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Eto, ako je netko mislio da ću u ovom gradu ostati bez materijala, grdno se vara. Okružuje me galerija likova koji se doista trude da mi život učine zanimljivijim i koji svakodnevno rade ozbiljne i važne poslove koji doprinose da svi građani u gradu žive bolje i kvalitetnije.

I to se vidi. Zgrada koju u gradu od milja zovu Remetinački vidikovac iz dana u dan dobiva nove stanare, a dugogodišnjim podstanarima tu nema više mjesta. Uostalom, bitno je da se u gradu šire i napreduju kumovi i prijatelji, a svi oni koji ne pripadaju tom klanu osuđeni su da se spašavaju kako znaju i umiju, jer kad gradonačelnik i saborski zastupnik uputi svoj snažni prodorni pogled mrzne krv u žilama.

Dajte molim vas, pa nije on mačji kašalj, on je netko tko će i naredne četiri godine drmati gradom, a za uzvrat će se stoka sitnog zuba već ovog ljeta kupati u gradskim bazenima. Obećano i izvršeno! Nema tu cile-mile, nije on mačji kašalj, svakodnevno potpisuje ugovore za nove tvrtke i nove investitore koji su nahrupili u grad u silnoj želji da upoznaju tog lumena od čovjeka. Vrlo brzo bit ćemo primjer svima u Hrvatskoj kako to radi sposobni poduzetnik koji zna od jedne kune napraviti deset.

I svoje talente taj dobri čovjek uopće ne skriva. Stvarno je dobro dok diše u ovom gradu i samo luđaci ne vide da je on Bogom dan za obnovu i revitalizaciju ovog grada. Kako je počeo, uskoro ćemo biti mali Monaco, oaza za mafijaše koji će ovdje dilati i izgrađivati svoje carstvo. To je baš lijepo. Uostalom 3300 ljudi je podržalo preko 100 projekata koji će ovaj sposobni i nadasve samodostatni čovjek odraditi, a gotovo da mu za to neće niti trebati tim, tek slugančići koji vire iz njegovog dupeta samo kada moraju udahnuti zrak. Bravo za grad. Tako se to radi, tako se pokazuje svima u Hrvatskoj da se samo uz ovakve kadrove može naprijed. I zato je valjda i jučer na meniju bio smuđek!!!!Ili se možda varam. Ali zato Ana zna. Ana to oduvijek zna. Ana je mudrica koja te i takve savjetuje, usmjerava, brine o njihovom imidžu, a oni joj za uzvrat daju veliku apanažu iz gradskog proračuna, što uopće i nije loše. Tko zna, zna, a Ana zna i to njeno znanje i njen trud treba nagraditi. Ja se stvarno nekada pitam nisam li ja zalutala u ovaj svijet, nisam li slijepa kod zdravih očiju pa su iz tog razloga potezi koji povlačim štetni za mene, a oni koji odmaraju u pritvoru potom na krilima slave ulaze u legendu. I oni su ugledne i prevažne osobe i osim njih ovom gradu nitko drugi ne treba.

Nismo mi grad slučaj, sve ovo se događa kako bismo jednoga dana izvukli nekakve pouke. Ali kada neki budu prali ruke od svoje prljave rabote, ja više neću imati volje pisati o tim i takvim osobama, već ću otkriti neke nove vidike i moje pisanje ponovno će biti avantura, ali usmjerena u nekom drugom pravcu. Sve u svemu, pisanja se nikada neću odreći, ali polako me zamaraju budale i njihove perjanice, pa nekako mislim da i ne zaslužuju da njihove životne romanse opisujem na toliko stranica.

Sve su to ništ-koristi osobe, a sudeći po konstituirajućoj sjednici i ovaj će mandat proletjeti nekima kako bi kao savjetnici i koordinatori od osiromašenog naroda uzimali mjesečnu pinku iz proračuna. Nema ništa džabe ni kod stare babe. I to je dobro, tako treba biti. Svatko uvijek dobije ono što zaslužuje. Samo ima i ona narodna - svaka sila za vremena.

Povijest nas je tome naučila, a prošlost nam je i još nešto rekla. Svatko od nas račune svodi na kraju. Ja baš i ne bih voljela biti u koži nekih koji će već sutra posrtati pod teretom onoga što su učinili, ili nisu učinili, a morali su i trebali.

Eto, ja baš zato ipak o Ani ne mislim loše. Ona je žena od akcije i uvijek zna savršeno dobro izabrati, osim kada bira supruga pa joj on bez obzira na količinu onoga što je ona stekla želi uzeti sve. Samo tako. I ne kažu bogobojazni ljudi uzalud oteto -prokleto. Ali mi u našem gradu imamo kip Pape koji nas je sve posvetio i prosvijetlio, pa se onda niti ne moramo bojati za svoje postupke. Već će se on tamo gore zauzeti za nas koji smo ovdje dolje. Nisam dobila poziv da jučer idem papati smuđeka u crnogovački kraj, ali možda ću za ovu sagu o gradu jednom dobiti priznanje, ja mislim da sam ga za ovoliko pisanja zaslužila!

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ