DIO 2.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

I tako je eto formirana nova stara vlast u gradu, uz režimske novinare, dakako, obećaše da će svi mediji biti upoznati s radom, ali što ih košta obećati. Uostalom, to više i nije važno, jer Hrvatska je pokazala svoju nemoć nakon što je EU preuzela proces tek toliko da im pokaže kako radi nezavisno sudstvo.

U cijeloj priči je važno da niti jedan od junaka ove naše izmišljene priče nije iz tog procesa mogao izdvojiti svoj predmet, a njegov odvjetnički tim se silno trudio. Ali, s obzirom da su nam pokazali svoju nadmoć kod preuzimanja vlasti, treba im dati vremena da o svemu promisle ti veliki vlstodržci koji vole da se piše lijepo o njima. Čim netko drugačije misli, treba ga satrti, osakatiti i njegovim čitateljima uskratiti svaku informaciju. Ništa zato, sve već viđeno u ovom svijetu pa idemo dalje, jer ipak ponekad treba skupiti nadljudsku snagu volje da priznate sebi da niste baš bezgrešni i bez obzira na pobjedu u nekim očima ste izgubili kvalitetu, na žalost još jedna propuštena šansa. Sve u svemu ja ću pisati i nadalje, a nekima je teško prevaliti preko usta da i vi imate pravo na informacije, a kako ćete ih plasirati je isključivo u vašim rukama. Uostalom do svake vijesti se može doći na ovaj ili onaj način. Beskrajne su mogućnosti slobode, ako se njome znate služiti!

Ajmo dalje, jer i naša Ana ne miruje, riječ po riječ i s novim partnerom je dogovorila do utančine kako se osvetiti bivšem suprugu i njegovoj mlađahnoj ljubavnici koja je totalno popušila na izborima tako da o gradonačelničkoj fotelji mogu sanjati. Uz sve mane i nedostatke koje je bivši i sadašnji gradonačelnik imao, grad je birao njega, a ne nju, a valja ipak imati na umu i Aninu ulogu u svemu tome i njenu rovovsku bitku. Ana nikada nije razmišljala o sebi i svojim pogreškama, nikada nije mislila o onima koje je zgazila i ostavila iza sebe, jer za to treba puno snage i odlučnosti, samopouzdanja da se te i takve greške isprave. To je proces koji zahtjeva puno promišljanja, a Ani nije bilo važno ničije mišljenje izuzev njenoga, stoga onaj tko joj je predlagao drugačije počinio je čin izdaje. Koliko sličnosti između nje i omiljenog mi lika saborskog zastupnika koji se uglavnom okružuje samo onima u čijim očima vidi potvrdu svojih odluka. O ispravnosti svojih odluka niti slova, a kamo li riječi. Pogotovo ne dao Bog da se netko drzne reći o njima neko negativno mišljenje.

Donošenje važnih odluka veliki je pritisak, ali uporno nastavljanje na isti način i istim putem, većinu bi kočilo, no njih dvoje stvarno imaju fenomenalnu zajedničku poveznicu. Dosljedni su i lako uvjere one u svojoj okolini da razmišljaju ispravno. I bez straha nastavljaju dalje. Ovaj prvi bio je na osami u Remetincu i vratio se s vizijom sebe kao s božanstvom kojemu se svi trebaju klanjati. Ana za sada još nije bila u ćorki jer je uvijek prljave poslove netko drugi potpisivao, iako su bili u njenoj kreaciji, pa je tako bilo i u slučaju pljačke mrtvog djeteta. Kolike su im šanse? Bez obzira što su opijeni vlašću i moći i bez obzira što su svatko za sebe osmislili vrhunsku strategiju i bez obzira što se za ništa nikada nisu ispričali, život je prepun zamki. Iako su sigurni u svoje postupke i bez kolebanja nastavljaju kako su zamislili i bez obzira što si ne prebacuju ništa, ja ipak vjerujem da će sve jednom doći na svoje. U nekoj fazi života. Jer ono što je bilo dobro u prošlosti, možda nije jednako dobro danas, pogotovo ne sutra.

Svi se mi mijenjamo i razvijamo. Pa zašto se ne bi mijenjale i naše odluke. Treba znati mudro zbrajati. Mudro uzimati i malo davati gladnim jadnicima koji ne znaju misliti svojom glavom i koje u životu baš ti i takvi da ih vode. Iskreno i bez straha, meni je u krilo pala priča i dovoljno je samo da pratim razvoj događaja i da zapisujem....A možda netko i primijeti taj moj stvaralački talent pa mi uruči i Nagradu grada, jer ipak sam ja netko tko to zaslužuje, ako ni zbog čega drugog onda zbog truda i strasti koje ulažem u svaki redak koji napišem. Ha...ha...ha, šalim se naravno, jer nagrade dobivaju režimski novinari, a ja dok sam ja, teško da ću dobiti javno priznanje za svoj rad. Doduše, ima ljudi koji mi čestitaju, ali nisu to oni koji na glavu skaču u bazen i čekaju moje pravopisne greške...joj narode, što ja vas volim. Fenomenalna galerija likova i likuša i da je sve ovo što pišem stvarnost, mnogi bi se zamislili.

U sljedećem poglavlju idemo korak dalje, bez saborskog zastupnika jer ipak je ovo roman o Ani i valja nam osvijetliti tu njenu tragi -komičnu borbu s bivšim joj jadnikom koji je kao i inače pokazao i dokazao da nema u njemu snage za dugotrajnu iscrpljujuću borbu u kojoj je on unaprijed gubitnik, a ona dobitnica, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga što zna sljepiti krhotine svog života. Samo naprijed Ana, uz tebe smo! Neka se zna da ti nisi mačji kašalj i kad nekoga pogledaš svojim očima iz kojih je odavno nestalo plavetnilo i nevinost, taj mora od straha sra*i u gaće i bez da ti bilo što poduzmeš. Doduše, samo su ti noćni sati strašni, jer u njima razgovaraš s duhovima...onih prema kojima si morala i trebala biti drugačija i bolja, ako ni zbog čega drugog onda zbog činjenice da si im puno dugovala.

Nastavlja se....

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA:ZLATA PAZMAN PETRIĆ