DIO 25.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Dakle, da zaključim, dojučerašnjem gradonačelniku treba dati drugu priliku, jer ima još dosta gradskih prostora koje nije prodao. Treba nam takav lik koji je baš pojava, a njegov protukandidat nije tako naočit samo je previše pošten da bi dopustio da ga u lisicama odvedu iz grada. Mi ne biramo Mistera, već gradonačelnika, ali već će Ane svojim umiljatim glasićem sve uvjeriti da je negativac pozitivac, a pozitivac nije po njenom ukusu i neće ga moći vrtiti oko malog prsta jer ga nema čime ucijeniti. Lijepo,lijepo...

I da se još malo vratim na munjaru koju s vremena na vrijeme privode naši revnosni organi, jer pričajući ružno o saborskom zastupniku, on ga kleveće, a kleveta nije dopuštena. I treba je strogo sankcionirati. Znači li to da niti istina nije dopuštena i da trebamo svi biti nijemi svjedoci nečega što je nevaljalo i do zla boga nakaradno? Što se mene tiče kako god izbori prošli, meni neće biti bolje, uostalom ja sam navikla raditi i u tome uživam, a i ne bojim se prijetnji koje svakodnevno slušam. Ti i takvi koji mi se prijete su za mene šljam, a do mišljenja šljama nikada nisam držala, a nije me baš niti previše pogađala kritika mojih neistomišljenika jer sam svoj obol ovom društvu odavno dala boreći se za demokraciju.

Poruka - samo nastavite, jer što vi jače pritišćete ja sam uvjerenija da ispravno mislim. Uostalom, dokazano je da je pero oduvijek bilo jače od mača....A istinu je oduvijek teško čuti, pa oni koji imaju koristi od onih koji su se uprljali na razno raznim projektima itekako sikću poput zmija i stvarno mi ponekad treba dupla doza protuotrova da preživim u toj i takvoj okrutnoj i nezahvalnoj sredini. No, ja sam u životu naučila gubiti i kad sam bila u pravu, tako da me sve ovo niti najmanje ne čudi. Ljudi ne osuđuju one koji kradu od mrtvog djeteta, ne osuđuju one koji uzimaju sebi u džep jer imaju priliku, već ih podržavaju  u njihovim rabotama. Uostalom svatko vidi ono što želi vidjeti, a ne vidi ono što mu je pred nosom. I dakako treba uvažavati većinu, zanemariti institucije koje su odavno trebale kvalitetnije i bolje reagirati, sudstvo koje u konačnici nikoga ne osuđuje za lopovluk, već mišiće bilda na nemoćnoj sirotinji. Jebem ja takvo društvo, ali baš zato još uvijek ne odustajem i svjesna sam posljedica svoga pisanja i govorenja, svjesna osvete koje mi ortačka skupina priprema, ali boli me...znate već što!

I kako god izbori prošli za mene će uvijek biti posla, dok god odlučim raditi ovaj posao. Najvažnije je da imam samo jednog moćnog prijatelja koji mi daje nevjerojatnu unutarnju snagu i hrabrost i koji nikada nije digao ruke od mene i ako sam počesto znala reći kako ne postoji. No, toliko o tome kao i o onima koji me svakodnevno kritiziraju želeći me ušutkati, koji tvrde da sam zlonamjerna i tendenciozna. Pravo da vam kažem, sve ovo u gradu me zabavlja, jer volim proučavati ljude.Volim otkriti o njima ono što ih motivira da budu takvi kakvi jesu, volim čeprkati i saznavati koješta, ali nikada nikoga onim što sam saznala nisam ucjenjivala. E, zato sam ponosna na sebe, mogla sam, ali nisam. Mogu i sada, ali neću. Volim sebe ovakvu kakva jesam sa svojim manama i volim ono što sam postigla u životu vjerujući uvijek da jednom zlu mora doći kraj.Takva sam i takva ću ostati. A moja Ane je netko tko je pokazao svijetu jedno drugo lice i u bespoštednoj borbi za novcemizgubila je sebe, ali i one koji su je voljeli. Nema ih više, čak im se ne može niti ispričati. Samo gorak okus u ustima i noći bez sna.

Bez obzira na to dio mene svakoga dana će joj posvetiti neke misli i slati pozitivnu energiju nadajući se da će shvatiti kakav je život vodila i koliko je zla tim i takvim postupcima nanijela ljudima. A oni što je okružuju nisu ništa bolji od nje. U kakvom si društvu takav si. Za mene je kriv i onaj koji krade i onaj tko mu drži ljestve. Jednom kada svi budemo odgovarali za svoje postupke, za ono što smo učinili ili za ono što nismo, a mogli smo i trebali smo, samo se nadam da će shvatiti da je išla krivim putem. Ja ne.

Zato i pišem, jer znam da ima ljudi koji čitaju. Jer znam da ima ljudi koji misle svojom glavom. Jer znam da ima ljudi koji vjeruju u bolje sutra. Možda ga mi nećemo dočekati, ali nadajmo se da naša djece hoće. I zato je ovo za mene gerilski rat koji svakodnevno vodim s onima koji misle da ne vidim i ne čujem, koji misle da ne znam, a znam i koji misle da u koliko imaju vlast i moć moraju biti u mojim očima veliki i da im se radi toga moram klanjati. Ne moram. Ništa ja ne moram. Ja radim što smatram da je ispravno kao što sam to radila i u vrijeme Domovinskog rata kada niti u jednom trenutku nisam pomislila da napustim svoj grad, baš kao i hrvatski branitelji koji su sada gurnuti na margine, a netko drugi odlučuje o njihovoj sudbini ne poštujući ih niti najmanje i ne poštujući njihovu žrtvu. Nekome rat, nekome brat, sve već viđeno i doživljeno. Ajmo mi gledati u budućnost i nadalje pisati o svemu i svakome bez dlake na jeziku. I izazivati gnjev i revolt onih koji od funkcija imaju korist, a najmanje misle na građane.

I samo još nešto. Nisam veliki pisac, nisam veliki novinar. Ja sam samo netko tko voli reći sve što misli i što osjeća. U uređenom društvu to je dopušteno i ne bi čovjek radi svog mišljenja trebao snositi posljedice, ali ja sam živi primjer da sam uvijek radi onoga što sam izgovorila i napisala doživljavala neviđeni teror i gle čuda....Još sam živa.....I živahna.

Upitali su me razmišljam li o posljedicama ovoga što sam napisala ukoliko to objavim i ljudima ipak dam mogućnost da promisle. Kažu mi, HDZ je učinio dosta štete, jer su se ministri i saborski zastupnici obogatili i sada mogu pljuckati po narodu. Ja vidim da takvih neljudi ima i u SDP-u, ali i u drugim strankama. Zato tvrdim da kada biramo moramo birati ljude, imenom i prezimenom, a ne stranku, jer još uvijek ima ljudi koji drže do svog ugleda i nikada ne bi ukaljali svoje ime i prezime jer im je dobrobit grada na prvom mjestu.

No, Ana je oduvijek znala svaku predizbornu kampanju briljantno odraditi i očito je da sada igra sa saborskim zastupnikom i čovjekom koji je mjesece proveo u Remetincu. Dakako, njega će ukoliko na izborima pobjedi najlakše moći ucjenjivati i držati u šaci. A što se tiče liste koju je građanima predložio, dotična je sastavljena je isključivo od ljudi koji su zaposleni u gradskim službama i Industrijskom parku koji postoji samo na papiru. No, što je tu je. Svaki čovjek sa svojim glasom može što hoće. Sve što treba je da dobro organizirana ortačka ekipa muljažama se dokopa vlasti i onda mogu voziti 111 na sat, uostalom kao i do sada. Obećanja nikada nikoga nisu raskućila.

S druge strane su im oni koji žele korektno i pošteno raditi, odgovorno kao i do sada, ali ne žele ljude lagati i obećavati im brda i doline, već su realni i odgovorni i na tome ne grade svoju političku kampanju. I zato je tu Ana sa svojim medijem. Nije važan program već ljudima poručiti kako je saborski zastupnik i bivši gradonačelnik koji je izašao iz Remetinca sakupio 2000 potpisa jer je moćniji od korona terminatora, a njegov protukandidat je skupio 600 potpisa. Poznavajući dobro Anu i njen mentalni sklop mogu se samo zabavljati gledajući igre i igrice koje su se izvrsno uklopile u scenarij velemožnog nam saborskog zastupnika, jer ne daj Bog da kojim slučajem u drugi krug uđe mlađahna priležnica njenog nevjernog supruga koji je, usput budi rečeno pokrao lovu i mrtvog djeteta, ali sve to u ovoj jadnoj zemlji na brdovitom Balkanu nije važno. Važno je domoći se vlasti. Fuj, sve mi se to gadi, ali tko sam ja da im sudim.

Na kraju i u konačnici svi odgovaraju za svoje postupke, za ono što su učinili. I sve je ovo već viđeno. Samo što su neki drugi ljudi bili u igri, sve su to nijanse, koje nam jasno govore da nismo dorasli demokraciji i društvu u kojemu svaki pojedinac ipak odgovara za svoj glas.

I baš zato Ana godinama uspješno provodi svaku svoju ideju u djelo. A ja sa strane gledam i ne mogu vjerovati da ljudi nisu ničega svjesni, da su ovce koje mirno čekaju svoj trenutak klanja. Samo u bajci na kraju pobjeđuje dobro, a zli ljudi bivaju kažnjeni, a ovo nije bajka, već život u kojemu smo svi mi dopustili da nam od života naprave cirkus. I takvi kakvi smo, spremni smo tim bezdušnim ljudima uvijek oprostiti i dati im šansu da nastave, vjerujući da se mogu promijeniti i postati bolji.

Pred nama su još jedni lokalni izbori, neki se voze u žutoj trokolici, koja podsjeća na onu iz serije Mućke. I ti i takvi su za kratko vrijeme dogurali do Sabora i do Remetinca, zato i jesmo grad iz crne kronike i valja nam taj prestižni status zadržati. Grad smo u kojemu nikada nije dosadno, a ključ uspjeha je dopustiti uhljebima koji su na listi da nastave tako kako su radili i do sada. Do  zatvaranja birališta se sve može, a onda opet jedno veliko ništa.

I tako se mi vrtimo u krug i pričamo o promjenama. I ne znamo u kojem smjeru krenuti. I očajno tražimo prečace, a život se živi dan po dan. Svoju budućnost ne možemo predvidjeti, jer nas pokvareni ljudi sputavaju i ograničavaju, jer im se bojimo zamjeriti, jer znamo kako njihovi zubi grizu...Ali nečiji pogled i nečije oči nam mogu puno toga otkriti.

Znamo li gledati u nečiju dušu, znamo li pravi značaj onih koji nas gledaju u oči i lažu? „Politika je častan oblik djelotvorne milosrdne ljubavi.“- rekao je papa Franjo.

Nepošteni političar je populista koji je svoju politiku izjednačio sa svojom popularnošću i jeftinim lažima. I sada se hrane svojom slavom. Ja sam osoba s prosječnom pameću, a možda je baš i nemam, ali vidim puno toga što je nakaradno. U ovom gradu neki tvrde da ima cenzure i zato su ljudi prestali  govoriti naglas, oni šapću. Ja sasvim sigurno neću dočekati pravednije i bolje društvo, ali moja djeca možda hoće. I jednog dana možda ćemo u gradu imati poštenog i kompetentnog gradonačelnika kojemu je poštenje obilježje, a interes mu je grad, a ne dubina vlastitog džepa. Želim se nadati da je to moguće, a svi oni koji su na ovaj ili onaj način gradu nanijeli štetu možda će jednog dana postiđeno hodati gradom. Nastavlja se.....

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.