Roman Važan je kraj započeo je s objavljivanjem na Svjetski dan slobode medija. 

DIO 12.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna. 

Riječi su kao mostovi preko rijeka. One lijepe spajaju ljude, one ružne prave duboke ambise. Prava riječ u pravo vrijeme, brend u komunikaciji s ljudima. Međutim puno je kroz naš život prošlo licemjera s ugodnim riječima, ali s gadnim djelima, koji su riječi stavili u funkciju toga da ostvare osobnu korist. E ja pišem i o takvim jebivjetrima koji su se uvukli u politiku, čija djela smo doživjeli kao udarce maljem u glavu. Dobra djela i pristojno ponašanje u politici je rijetkost. Dobar život se može naučiti živjeti, no bolji život u politici izgleda znači imati više od drugih i neki političari u ovom mom gradu su usmjerili sve svoje snage, kapacitete i resurse kako bi loše stvari predstavili dobrima. I uzalud vi analizirate, pokušavate shvatiti, no okolnosti su takve da ste još jednom iznevjereni, da se puno toga dogodilo mimo vaše kontrole. Naš životni put su obilježili neki ljudi od kojih smo očekivali puno više, ali oni završiše u Remetincu.

Kada saznamo da nas je netko lagao i obmanuo osjećamo se povrijeđeno, izdano, osim ako od te osobe nismo imali koristi pa u slučaju pada te osobe i mi gubimo svoje pozicije. Cijeniti nekoga je vještina, a vi svakoga dana analizirate zašto bi ste morali nekoga cijeniti i poštovati. Čovjek je misaono biće, stoga počnite cijeniti sebe jer ste dosljedni i ne dopustite da vas neki zavaraju lijepim riječima. To što tražite vjerojatno tražite na krivom mjestu, jer to i nije tamo gdje ste tražili, jer da ste to pronašli ne bi smo sada imali aferu zbog koje bi se neki trebali osjećati posramljeno.
No,vratimo se mi malo do našeg saborskog zastupnika pred kojim je sada dokazivanje njegove, kako on i njegovi pajdaši tvrde, nevinosti. Zatovri su prepuni onih koji su nevino optuženi. No,kakvu smo mi poantu izvukli iz ove priče? Valja još jednom obmanuti ovaj grad. Pa idemo to pokušati rasvijetliti. Znanost je organizacija znanja, a mudrost je organizacija života. Doista sebe pitam kako bih se ja sada osjećala da sam na mjestu našeg saborskog zastupnika i da sam uhvaćena s "prstima u pekmezu"? Evo jedne scene za koju ne trebaju nikakvi prislušni uređaji i nikoga se ne mora prisluškivati godinu dana. Jebote koje mi novce trošimo kako bi smo kriminalcima dokazali da su nešto učinili ili imali namjeru to učiniti?

 
Uglavnom, u gradu se neprestano nešto radi i gradi. Neki poslovi se opetovano popravljaju i dorađuju, jer nisu napravljeni kvalitetno i dobro. A joj! Imamo parkirališta, imamo fontane koje svijetle u mraku, imamo grijane klupe na kojima spavaju beskućnici u gradskom parku. Imamo sumnju da je netko nešto pokušao ili uradio u koju ćemo vjerovati, ili nećemo vjerovati. Ali crv sumnje je ipak crv sumnje. A imali smo velika očekivanja. I naš saborski zastupnik je imao velike i grandiozne planove za ovaj grad, no malo više energije je trošio na svoje osobne interese. Život je sloboda izbora, financijska neovisnost, sigurnost, a on je onako megalomanski želio sebe osigurati dok mu traje mandat, kako ne bi više nikada u životu morao raditi. Život je i nemir u mislima, a samo on zna kako je radeći pravio križaljke, rješavao se nepoželjnih, onih koji nisu njegovali kult njegove velike ličnosti. Nema tu baš neke plemenitosti u tome što je davao mrvice sa stola onima koji su ga slijepo slijedili i slijepo mu vjerovali. Ovo što sada živimo je surova realnost s neizvjesnim ishodom. NJegova politička karijera bila je obilježena izazovom kojemu nije odolio i sav svoj trud je uložio da nas uvjeri kako on zna riješiti svaki problem. A mi bi smo sada i nadalje trebali slijepo vjerovati, ili bismo trebali ravnodušno slegnuti ramenima i reći "političari rade po receptu -malo nama, puno njima" i onima čiju šutnju oni moraju kupiti. Stranka našeg premilog saborskog zastupnika još nije kapitulirala, ali je njegova politička karijera zapečaćena i to je ono s čime se ne mogu pomiriti oni koji o njemu ovise. Zar doista svi političari moraju biti neiskreni ili je tanka linija između istine i laži i nama je nemoguće je razaznati čak i kada vidimo imovinske kartice tih nesretnika koji vi trebali raditi za narod. Jedina stvar koja nam može pokvariti dan su ljudi za koje smo smatrali da će puno postići, ukazali im svoje povjerenje, ali oni su prolazeći kroz ovaj život samo uzimali, a malo davali. Život je dugotrajno putovanje, a ove male sitne političke duše koje se bogate na račun onih koji gladuju su samo produkt koji oslikava današnjicu društva i gadljivost hrvatske politike. Naš saborski zastupnik je možda imao loš dan, pa je svoje prioritete stavio ispred gradskih i sada mu je to dalo mogućnost da promisli o sebi. Da, on je uspješan poslovni čovjek, uspješan političar, on je vjerovao u svoju intuiciju, znao je riskirati i on nije sanjar, već pragmatičar koji je znao svoje mjesto i ulogu u životu. A gdje smo tu mi? Sramimo li se što smo mu ukazali povjerenje, ili ćemo i nadalje birati te i takve? Grad je platio svoju cijenu, na kraju životnog puta pred svima će biti račun za ono što su učinili, ili nisu, a mogli su i trebali.

 

DIO 13.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna. 

Ovo je jedna osebujna priča o tzv. nadarenim političarima i njihovim poltronima. Ovo je paralelni svijet između dvije stvarnosti. Ove naše gorke, svakidašnjice i one njihove u kojoj su se obogatili preko noći. Svojom interpretacijom i viđenjem mlađahnog supruga glavne junakinje naše priče želim naglasiti sveprisutnu laž u kojoj taj čovjek živi, mrežu intriga, kriminala i društvenih ugovora u kojima te i takve osobe sada uspješno egzistiraju. Nema tu simbolike metafore, već surova stvarnost u kojoj mladi gospodin ne bira sredstva da bi novac strpao u svoj džep, pa stoga niti ne čudi što je u pet godina različitim makinacijama došao do dvije kuće, vile na moru, tvrtke koja je sada najveći kamen spoticanja u diobi imovine između njega i njegove zakonite supruge. Prosječnom čitatelju ne treba pojašnjavati kako je taj mamlaz zapravo došao do te tvrtke i kako su se oni koji su je stvarali našli na ulici, zahvaljujući utjecajima političkih veza. Taj čovjek se nikada ništa nije ozbiljno preispitao, jer u svojoj glavi nema osnove za to. Naime, nema savjesti. Je li to najbolji način za životni put s kojeg nema povratka....Ne znam.

U njegovoj praznoj šupljoj glavi stalno je isti tonalitet kojim želi skrenuti pozornost na sebe. Ali tu su i demontaže uvriježenih presuda iskrenih i malobrojno poštenih ljudi koji stereotip ponašanja ovog čovjeka osuđuju. Nema tu vještine i vrline koja bi mogla zadiviti nekoga tko misli svojom glavom. Tu je samo u njegovom životu kontrast između dobra i zla, isprobanih i za koje vjeruje da će i nadalje moći zadiviti široke narodne mase.To je avantura jednog promašenog života koji je sam sebi svrha, a glavni narator, odnosno lik je beznačajna, beskurpulozna osoba bez kvalitete i koja može napredovati samo svojim stilom, dakle silom koju uvijek primjenjuje da bi utišao protivnike i neistomišljenike. Njegovo vezivno tkivo se uvijek naslanja na nekoga tko je politički moćan i jak kako bi svoje malverzacije mogao nastaviti uz blagoslov te osobe. On je netko tko nam daje lažnu predodžbu o uspjehu, a svi znamo kako je i na koji način došao do svega. Pa čak koristeći novac udruge namijenjen oboljeloj djeci. Strašno i jadno.

Njegov život je pogreška do pogreške, a likovi koje ja opisujem, od saborskog zastupnika pa do onih koji ga okružuju, zapravo se i ne razlikuju. Njihova iskustva u otimanju novca od naroda nama su nepojmljiva i šokantna i da je sudstvo radilo kako treba puno presuda bi bilo ranije, a onda bi bile i drugačije informacije od onih kojima sada baratamo. Živahni su ovo likovi koje ja opisujem i nadilaze razumijevanje običnih smrtnika pa evo jednog malog objašnjenja koje će možda rasvijetliti ideal ove ljudske spodobe.Dakle evo jedne scene koja nam pojašnjava mentalni sklop i terminologiju kojom se služi dotični, a vezana je uz razgovor njega i njegove ljubavnice koju trenutno troši.

- „Bilo bi dobro da se sada ti kandidiraš za gradonačelnicu grada, ali prije toga se moraš ograditi od svega što je radio naš gradonačelnik i saborski zastupnik, naime time ćemo ga izopćiti, a tebi je to vjetar u leđa za političku karijeru. Ništa ne brini ja ću te voditi kroz taj proces.”-rekao joj je on.

- „Malo mi je neugodno prodavati laži, ipak sam mu bila u svemu suradnica.” - odvratila je ona,ali je pokorno klimnula glavom, a u njoj se vodila unutarnja borba.

- „Gledaj, od te budaletine treba bježati, jer i kada izađe iz pritvora vodit će dugotrajnu bitku da dokaže svoju nevinost, a za tebe je najbolje da te ne povezuju s njim. Vidjet ćeš da će nam se to isplatiti.” - uvjeravao je on svoju družicu.

Ali u njoj se vodila unutarnja drama, jer trebalo je da se isključi iz određene grupe ljudi, a auditorij to nekada neće znati prepoznati. Ova mlada i simpatična žena bila je tek marioneta u njegovim rukama, ali i poznavala je stereotipe sredine u kojoj je i do sada živjela lagodno na račun poreznih obveznika. Međutim, ne treba joj se osporiti određena slojevitost i površnost, ali njena dvojba je ipak padala u vodu pred srcem koje je poklonila čovjeku koji je baš i nije bio vrijedan. A on je u svojim rukama imao još jedan adut koji nikako ne treba zanemariti - njenu ljubav koja je i pred najvjerodostojnijim činjenicama padala u vodu. Što reći, izuzev da su mi stilske figure koje sada opisujem fascinantne, kao i njihova interpretacija života. Ovo je drama o sukobima, o ljubavi, ambicijama, želji za zadržavanjem pozicija, o snovima koje možete razumjeti, ili kritizirati, kako vam volja. Ovo je priča o nama običnim ljudima koji smo ostali zakinuti za normalan život zbog ovakvih koje opisujem i koji su se odlično ukomponirali u našu svakidašnjicu. Što reći? Pa ništa, samo ih pustiti da žive svoj život i da misle kako se sve može kupiti i platiti. Ali ja ipak imam malu zamjerku, naime, zaboravili su na čist obraz i čiste ruke. Jednostavnim jezikom rečeno - lopovi ostaju lopovi.

DIO 14.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna. 

Ali nisu političari krivi, već smo ih mi napravili takvima. Ukazali smo im povjerenje, pa čak i kada primijetimo da nešto nije onako kako bi trebalo biti, zatvaramo oči pred istinom i ne želimo vjerovati da su to oni isti ljudi za koje smo mislili da će nam život učiniti boljim, ljepšim, lagodnijim, sretnijim. Doduše, nekima je naš gradonačelnik i saborski zastupnik život takvim i učinio. O nepotizmu uopće ne želim govoriti, ali svi smo svjesni koliko je u državnim tvrtkama zaposleno njegovih prijatelja za koje nije trebao niti natječaj, o gradskim službama da i ne govorim. A vrijeme koje prolazi, polako, ali sigurno svima donosi lagano otrežnjenje, ili se ja možda varam.

Psiholozi tvrde da svatko jednom izgovori laž, nekada svjesno, a nekada nesvjesno, ovisno o stupnju svijesti onoga koji to čini. Jedna od današnjih sve prisutnijih negativnih osobina u našem gradu, poglavito kod političara je laž.Vrijeme u kojemu živimo je nestabilno, nesigurno, a naši političari lako izgovaraju neistine s ciljem protupravne koristi. Međutim, nevolja je kada i sami lažljivci počinju vjerovati u tu svoju laž pa je onda počinju braniti kao istinu. Lažu zbog bojazni od kazne i zato što će im to narušiti ugled, navesti ljude da o njima promjene mišljenje. Laž im stvara iluziju stvarnosti, a laž sa sobom donosi i krađu i sa sobom donosi teške posljedice. Laganje i stalno ponavljanje izrečene laži oslikava i stupanj bolesti. Po meni su to sociopati. A vjerovanje, odobravanje i prenošenje laži govori o niskosti duša koje je netko zapravo nečim zadužio. Laž i krađa je ključ svakog zla. Česta pojava u današnje vrijeme je da političari oko sebe okupe manje vrijedne s kojima lako mogu manipulirati. Sve nam to poručuje da još uvijek nismo zreli kao društvo i stoga svi snosimo posljedice. U grudima tih i takvih političara nije srce, već ti bolesni licemjeri vjeruju samo debljini svog novčanika. Ljudi nisu bezgrešni, ali i dalje nastaviti vjerovati u laž kada se ona otkrije je propast.To je destruktivno, samoubilačko ponašanje koje dovodi do samouništenja. I zato se vratimo malo do sredine u kojoj živimo, do ljudi koji nam trenutno kroje stvarnost. Zavirimo u jedan gradski ured gdje se dogovaraju tajnik gradskih službi i slučajni gradonačelnik koji zamjenjuje onoga koji se odmara u Remetincu.

- „Znaš sve one koji govore protiv našeg saborskog zastupnika nanose i našem ugledu štetu, i to treba sasjeći u korijenu.” - naglasio je tajnik.

- „Ljudi su počeli pričati,ne možemo mi tu ništa.” - rekao je ovaj nervozno.

- „Možemo, kako ne bi smo mogli. Još uvijek je kasa i gradski novci u našim rukama, idemo ih kazniti tako da ih ostavimo bez novca, a reći ćemo da je to zbog toga što režemo troškove.”

- „Tajniče,bojim se da je to preočita osveta.”

- „Ali time ćemo utišati i druge koje će se ohrabriti da pričaju.Treba ih zastrašiti, kad je narod u strahu onda šuti. A nama je sada najmanje potrebno da se o ovome priča. Uostalom ja sam pravnik, kada sve dođe do suda, sve će pasti u vodu. Mi pravnici znamo kako se to radi. Pravne smicalice su uvijek djelotvorne, a niti jedan sudac ga neće osuditi, jer je on i nadalje saborski zastupnik. Znaš i suci se boje za svoje pozicije. Mi samo moramo sada biti pametni i mudro balansirati dok se situacija ne stiša. Ja predlažem da odmah začepimo usta onima koji seru....”

- „Pa dobro, ja sam tu sada slučajni gradonačelnik, ti imaš više iskustva. A i ova glupača koja je bila prva suradnica našem gradonačelniku koja nikada ništa nije radila nego se naslikavala po medijima, sada ga se odriče i ograđuje se od njega. Ljudi je simpatiziraju.”

- „Sad ćemo mi njoj potkresati noge, samo ti slušaj mene. ONa i ta budala s kojom se vucara su tanki, neće moći povući dovoljno, a mi trebamo pripremiti teren za povratak našeg čovjeka iz pritvora.Situacija baš nije povoljna za našu stranku, ali prepusti sve meni i sve ćemo srediti.”

- „Malo mi je neugodno.”

- „Ma šta neugodno, nemoj mi reći da ti sumnjaš u čovjeka koji te je doveo ovdje. Bio ili ne bio nevin mi ćemo građane uvjeriti da su mu to podmetnuli. Ajde, molim te, pa ni drugi političari nisu čisti.”

- „Što ako ne uspijemo?”

„Narod je glup, tup i ograničen, naše je da ih uvjerimo u ono što želimo, glavu gore nemoj mi biti malodušan i u strahu sve će biti dobro. „
„Pa ništa nas ne košta da probamo. „
„Takvog te volim,ti samo glumi, jer u politici je najvažnije glumiti....”
- „Tajniče,ali treba i poslije prošetati kroz ovaj grad.”

- „Nemoj biti malodušan! Gledaj, pa mi dugujemo našem gradonačelniku i saborskom zastupniku, bez obzira na sve da pokušamo laž upakirati kao istinu. Svi smo imali koristi, eto moju je Ančicu zaposlio u gradskoj upravi, prilagodili smo natječaj turističkom usmjerenju i sada mi kćerka radi u mom odjelu. Gle, ja ću učiniti sve da pokušam ljude uvjeriti da mu ponovno ukažu povjerenje, jer nije to mala stvar u današnje vrijeme kada ti dijete radi u gradskoj upravi, na državnim jaslama, nije morala otići negdje van kao drugi.”

- „Pa ne kažem i meni je učinio, ali opet....”

- „Ti samo radi što ti ja kažem, a ja ću vući konce i ništa ne brini. Ti nemaš iskustva, ali brale moj, politika je kurva. Gledaj da ušićariš sada što više za sebe, jer možda više nikada nećeš imati priliku.”

- „Ali ja ne bih htio završiti u Remetincu.”

- „Pa i nećeš, ja sam dobar pravnik pazit ću da sve bude u skladu sa zakonom.”

- „Tajniče, mene brinu i novinari, pišu, seru, bojim se.”

- „Čovječe pa njih ćemo utišati tako što ćemo im uskratiti apanažu iz grada. Neka budu na tržištu i nek se bore, propast će za narednih nekoliko mjeseci. Vidiš da je gospodarstvo zbog korone potonulo, poduzetnici režu najprije marketing. I novinari će malo po malo biti ovisni o onome što im mi budemo davali, a kada nekome plaćaš onda i očekuješ da pišu ono što ti želiš pročitati.”

- „Ma imaš ti pravo, oporba je nula bodova. Nitko do sada nije mogao osporiti naše odluke, nemaju dovoljno ruku u zraku. „

- „Pa što ti to govori. Ja sam našem saborskom zastupniku pomogao da dođe na vlast, sve sam ja osmislio.”

- „Što misliš hoće li to i na narednim lokalnim izborima upaliti.”

- „Pa naravno, narod je glup.”

- „Onda bih ja mogao ponovno ostati u politici.”

- „Bolje ti nego ova šuša koja je sada našem gradonačelniku okrenula leđa. Ja ću već nešto smisliti.”

- „Pa nemamo baš puno vremena do lokalnih izbora je svega par mjeseci.”

- „Dovoljno da ti povučeš par poteza koji će naoko za grad biti vrijedni.”

- „Zakon jačeg.”

- ”Točno, ovaj narod nikada nije znao misliti. Treba misliti za njih i raditi za sebe.”

- „Što bi ja da nemam tebe?”

- „Dugo sam ja u rajskom vrtu i berem rajsko voće, a za druge me nije briga.”

- „Nauči me.”

- „Moraš me pustiti da te vodim, a meni je u interesu da opstanemo.”

- „Ma fakat imaš pravo. Bitno je da i sada pokušamo uvjeriti ljude da je našem saborskom zastupniku sve podmetnuto.”

- „Ajde,molim te, tko je u ovoj državi kada do suda dođe bio proglašen kriv?”

- „Samo to treba dočekati, a on je sada u pritvoru.”

- „Pa, neće to dugo. Izaći će on i onda ćemo sjesti i smisliti strategiju.”

- „Divim ti se, kako si ti pametan, ja nisam toliko školovan. Ja sam sada postao slučajni gradonačelnik.”

- „Slučajni ili ne ,bio bi totalno glup da to ne iskoristiš. Posloži prioritete, a ja ću ti biti na usluzi, naći ću ja tu i svoj interes.”

- „Ma imaš ti pravo, ajmo raditi.”

- „Takvog te volim.Shvati da smo mi sada ti koji odlučujemo o svemu i mi smo ti koji kreiramo politiku grada, one neznalice iz naše stranke samo na gradskom vijeću trebaju dizati ruku za ono što mi predložimo. Tako funkcionira izvršna i zakonodavna vlast.”

- „Moram puno učiti.”

- „Ništa se ne sekiraj, ja sam tu.”

- „A što ćemo sa ovom glupačom koja se sada ogradila od gradonačelnika i njegovih postupaka.”

- „Sad ćemo je baciti u ralje novinarima i njena politička karijera će biti završena prije nego li je i počela. Sve ću ti objasniti, ali sad nemam vremena. Ja već imam plan, jer ona sada i tebe ocrnjuje time što baca ljagu na našeg saborskog zastupnika.”

- „Pa što se čeka sredimo je.”

- „Smatraj to riješenim.” - rekao je tajnik i samo se zagonetno nasmijao. 

Nastavlja se.....

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.