„Naš franjevački samostan u Cerniku pravi je rudnik kulturnih dobara.“ - započeo je tako razgovor gvardijan fra Vjenceslav Janjić, vodeći nas kroz hodnike Franjevačkog samostana u Cerniku oplemenjene djelima Ferdinanda Kulmera, Josipa Pintarića Puce, Josipa Bićanića i brojnih drugih umjetnika značajnih za naše podneblje, ali i šire.

Povod ovom razgovor bio je dovršetak parkirališta franjevačkog samostana koje su, kako ističe fra Vjenceslav, morali napraviti da bi se mogli registrirati kao kulturni centar i kao takav prema normi ugostiti buduće posjetitelje. Ovo će parkiralište osigurati 35 mjesta za osobne automobile, 3 mjesta za autobuse i nekoliko za motocikle. Vrijednost ovoga projekta je 725 tisuća kuna, a sredstva su osigurana iz različitih izvora. Veći dio sredstava potrebnih za ovaj projekt dolazi iz Brodsko-posavske županije, jedan dio sufinancira općina Cernik dok je projektnu dokumentaciju poklonio Mate Gavran iz tvrtke MIG te kamen za izgradnju koji je donirao kamenolom u Giletincima, ali neizostavan je i doprinos Samostana i žitelja Cernika.

Ono što franjevački samostan u Cerniku čini posebnim upravo je njegova iznimna kulturna i umjetnička djelatnost. Već bogate zbirke ovoga samostana upotpunit će i otvaranje galerije dr. Antuna Bauera u istočnom krilu samostana. Gospodin dr. Antun Bauer i njegova supruga Antonija darovali su još 1995. godine 71 umjetničko djelo koji će postati dio stalnoga postava buduće galerije.

Dio vrijedne baštine smješten je i u Biblijsko-arheološkom muzeju unutar samostana koji je jedinstven u ovom dijelu Europe. Franjevački samostan u Cerniku posjeduje i samostansku knjižnicu u kojoj je pohranjeno približno 10 000 naslova. Zasigurno najveću kulturnu vrijednost imaju dvije Inkunabule, prve tiskane knjige iz 1487. godine koje se čuvaju u trezorima.

U istočnom krilu samostana, gdje će biti smještena Galerija, nalazi se još pet soba s jednim krevetom. Taj stambeni dio samostana, kako ističe gvardijan Janjić, nazvali su gostinjac Cerničkih franjevačkih mučenika. Cernik je, naime, tijekom povijesti imao četvoricu ubijenih mučenika „in odium fidel“ – ubijenih iz vjerske mržnje. Te sobe nose imena četvorice cerničkih franjevačkih mučenika. Dvojica su, kako objašnjava fra Vjenceslav, iz turskih vremena; otac Jerko Tomičević i otac Šimun Dorić. Eugena Kukinu i Petronija Pajtlera usmrtili su komunisti dok peta soba nosi ime oca Julija Jančule, čuvenog cerničkog povjesničara.

Prolazeći hodnicima Franjevačkog samostana dolazimo i do zapadnoga krila. „U zapadnom krilu našeg samostana već je smještena vrijedna donacija umjetničkih slika dar obitelji Malešević iz Zagreba.“ – napominje fra Vjenceslav dodajući kako ova zbirka broji oko 150 slika obitelji Malešević koja ih je odlučila darovati upravo cerničkom samostanu zbog njegove iznimne umjetničke reputacije.

U potkrovlju južnoga krila nalazi se posebno crkveno blago – kaleži, misna odjeća i drugi liturgijski predmeti koje su franjevci vjerno čuvali stoljećima. Vodeći nas kroz samostan, fra Vjenceslav nam skreće pozornost i na niše u zidovima pojašnjavajući i njihovu prvotnu namjenu: „ Znate, zanimljiva je povijest tih njiša“ - dodaje fra Vjenceslav – „U njima su nekada franjevci sušili slaninu, kulenove i kobasice. Došao sam na ideju kako iskoristiti taj prostor, pa sam odlučio u četiri niše postaviti četiri sveca koji prezentiraju četvoricu franjevačkih mučenika ubijenih zbog vjerske mržnje.“ U nišama su smješteni i vrijedni kipovi tri sveta mađarska kralja iz 1711. godine – sv. Emerika, sv. Stjepana i sv. Ladislava.

Nakon razgledavanja vrijednih zbirki i umjetnina koje čuva franjevački samostan gvardijan fra Vjenceslav Janjić objašnjava i ideju koja stoji iza svega: „ Mi smo registrirani kao Duhovni centar d.o.o. i želimo ova djela i ovo bogatstvo ponuditi kao dio religioznog turizma.“ Tako bi kroz naplaćivanje ulaza i razgledavanje umjetničkih zbirki osigurali sredstva za njihovo daljnje čuvanje i brigu jer u konačnici, to iziskuje značajna sredstva koja samostan ne može izdvajati iz vlastitih prihoda. Stoga bi na ovaj način, kroz simbolične cifre, osiguravali sredstva za čuvanje, ali i buduće investicije za koje bi trebalo izdvojiti značajne svote novca: „Ovo blago je staro 300 godine i biti će staro još toliko, ako bude ljudi koji će to čuvati i voljeti. Mali ljudi mogu učiniti puno više nego veliki ljudi i zato trebamo puno malih ljudi koje će to što rade, činiti s ljubavlju.“

Vrijedne zbirke i umjetnine koje se nalaze unutar franjevačkog samostana u Cerniku snažna su potvrda njegova značaja, ne samo kao duhovnog i vjerskog elementa Cernika, nego i njegove uloge jedinstvenog čuvara umjetnosti i baštine ovoga kraja.