Postoji bajka koja govori o ušima cara Trajana. Ta bajka ima više verzija, a jedna od njih je, kako je davno bio jedan car koji se zvao Trajan. Imao je kozje uši. Svakoga dana dolazio je k njemu jedan brijač da ga brije. Uvijek poslije brijanja car bi brijača, koji ga je brijao, pitao što je vidio. Svaki brijač bi uvijek odgovorio da je vidio“Kozje uši“! Potom bi car davao naredbu da ih se ubije. Došao je tako red na jednog brijača koji se napravi bolestan i posla svog mlađeg učenika k caru da ga obrije.

Nakon što je mladić cara obrijao, ovaj ga upita što je vidio, na što učenik odgovori da nije vidio ništa. Car mu dade dvadeset zlatnika i naredi mu da ga od sada samo on dolazi brijati. Mladić je redovno dolazio brijati cara tajio je, i nikada nikome nije rekao da car ima kozje uši. Ta tajna ga je s vremenom sve više i više mučila, pa se skoro razbolio zbog toga. Primijetio to njegov majstor te ga pitao što mu je. Mladić mu odgovori: “Bilo bi mi lakše da mogu nekome reći, ali ne mogu to reći“. Majstor mu predloži, da ako neće njemu reći neka iziđe u polje, pa iskopa rupu, neka zavuče glavu u nju i tri puta kaže što ga muči, potom neka rupu opet zatrpa i stavi kamen na nju. Učenik tako i učini. Iskopa duboku rupu i u nju šapnu: “U cara Trajana kozje uši“. Potom rupu zatrpa i na nju navali veliki kamen. Bi mu lakše."

Nakon nekog vremena na tom mjestu, iz rupe ispod kamena nikne vrba. Naiđe pastir i od njene grančice napravi sviralu. Kad je počeo svirati iz svirale iziđe glas: “U cara Trajana kozje uši“. To se odmah razglasilo. U Trajanovim “kozjim ušima“ krije se slika stanja u Rimskome carstvu za njegovog vladanja.

Ova bajka nam zorno prikazuje i današnje vrijeme u kojemu vlada nemoral, nepravda, nesloboda, pravo jačega i moćnijega koji kada si je priskrbio vlast ne govori istinu i postaje bolesni megaloman. A tko glasno govori o njemu i njegovoj raboti „gubi glavu”, etiketiraju ga ružnim imenima a tko šuti od dotičnog biva nagrađen sa “dvadeset zlatnika“ i “uživa razne benefite".

Ova bajka ipak slikovito ukazuje i na činjenicu da se istina ne može sakriti, da se uvijek probije, (pa makar i uz snimku iz koje je razvidno kako se sklapaju poslove i kako se „krčmi”). Ali ukazuje i na činjenicu da samo otkrivanje tajne snimke ne uvjetuje nestanak političke nakaznosti, ali i onih koji sudjeluju u tim i takvim nedopuštenim radnjama na koje svi zatvaraju oči. Pa i „notari” koji bi trebali u svojoj arhivi čuvati papire koje neki spaljuju jer se boje revizije kako sami kažu. I pri tome ih boli k... (ali dotičnom izgleda nije potrebna samo medicinska pomoć za tu njegovu bol k..., već mu treba i jedna druga sveobuhvatnija pretraga, no o tom po tom u lijepoj našoj... ) Tajna je sada uz objavljenu snimku u trajanju od 5 minuta objelodanjena gotovo legalizirana, ozakonjena. Što će reći „tražim vašu potporu na izborima da i nadalje radim ovo što radim i što mi tko može? Od sada svi znaju, no opet ne smije nitko reći kako ovaj uvaženi gradonačelnik puno toga radi ispod žita, jer će svi koji to kažu završiti kao neki koji su se usudili kazati. Nakaznost ostaje i ne usuđuje se nitko ništa učiniti protiv nakaznosti poslova koji se dogovaraju na način na koji je razvidan iz objavljene snimke koja je dostupna na društvenim mrežama. Priča o caru Trajanu i u naše je vrijeme aktualna i u svakodnevnom životu.

Kad bismo našu “bradatu“ gospodu iz snimke obrijali vidjeli bismo da i ona ima velike “Trajanove kozje uši“. Vidjeli bismo nemoral politike, vidjeli bismo nepravdu i neslobodu na svakome koraku. Vidjeli bismo političko-ekonomsko nasilje i grabež, korupciju i zelenaštvo, otimačinu i izopačenje pravde, nepravične sudove, političku laž i oholost. Duh isključivosti, dominacije i neravnopravnosti. Ugnjetavanje i eksploataciju. Vidjeli bi smo onoga koji laže i vara samo da bi ostao na vlasti i da bi sebi priskrbio još još i još. (Jebote, pa nikada mu dosta!) Vidjeli bi pohlepu moćnika i njegovu gramzljivost bez granica. Vidjeli bi veliku većinu koja živi ispod svakog ljudskog dostojanstva i čovjeka koji moralno propada i materijalno umire. A onda kad preslušate tu snimku razmislite i evo vam još jedne slike:

Vidjeti ćete poštene jadnike, penziče koji jedva krpaju kraj s krajem nezaposlene, obespravljene, razočarane, prevarene, osiromašene, pokradene, kolone iskorištavanih, izrabljivanih i potlačenih naivnih ljudi koji vjeruju tim i takvim mafijašima koje boli „k...”

Vidjeli bi da ovdje nema napretka i razvitka i da je naša lokalna zajednica tek jedna u nizu onih u kojoj j nitko ne odgovara za svoje odluke, a tamo gdje se briše odgovornost ne vlada demokracija. Strah od preuzimanja odgovornosti očigledan je i kod relevantnih društvenih čimbenika, koji se ne usuđuju preuzeti odgovornost u smislu da svojim djelovanjem izvrše svoju zadaću pa se ja pitam gdje je tu Uskok Poskok, ili ti netko treći?

Upravo na tom njihovom strahu i nemoći da rade svoj posao počiva uspjeh diktature. I ja se pitam ima li tu napretka u lokalnoj zajednici?

Bajka o caru Trajanu slikovito prikazuje i dvije ljudske osobine. Hrabrost i kukavičluk. Hrabar je onaj koji je objavio snimku, hrabra je i ona koja je u svom tekstu objavila transkript snimke koja kruži društvenim mrežama, a i moja malenkost još nije onemoćala! (samo što ja imam svoj način i stil rada koji neki ne razumiju a neki bogami i ne odobravaju...)

Hrabrost je to malog broja ljudi koji se ne boje, unatoč kazni koja će uslijediti. Kukavičluk se očituje kod mladog “brijača“, on se boji caru reći istinu koju je vidio, prešućuje je i biva nagrađen. No ta istina koju ne smije obznaniti toliko ga opterećuje i zarobljava mu dušu da se na kraju mora povjeriti samoj zemlji, čime sebe oslobađa.

To je krasna pouka za svakog tko se boji reći istinu i spoznaja da istina uistinu oslobađa (Iv 8,32).

Relevantne čimbenike ovog našeg društva, ili većinu njih, napustila je hrabrost, jer ne vide izlaza, ili bolje reći, jer ga ne žele vidjeti, jer su zarobljeni strahom i jer se ne usuđuju suočiti i boriti se sa stanjem u koje su zapali, koje ih baca u tjeskobu u strah.

Duboko sam uvjerena da je jako malen broj onih koji odobravaju i koji se slažu sa onim što su čuli u ovoj snimci koja nam govori kako se i s kim dogovaraju poslovi i kako se biznis širi i cvjeta .

Stoga šutnja koja je na djelu ne znači da je ona znak odobravanja. Ona može značiti samo jedno, a to je strah.

U životu postoji vrijeme šutnje i vrijeme govora. (Ja sam sebi obećala da više neću svakoj „zmiji stajati na rep” ali... ma ljudi moji ovo je samo još jedna moja priča u kojoj je svaka sličnost slučajna i ne namjerna...Samo vi građani „mirno spavajte")

Sadašnji trenutak u kojem se nalazimo nikako nije ono vrijeme koje bi mogli označiti kao vrijeme šutnje. Sadašnji trenutak vapi za riječju istine i upravo danas je vrijeme, vrijeme govora, jer kad ako ne sad…?

Zlata Pazman Petrić