Moje promišljanje

Nije Nova Gradiška nastala s dolaskom na vlast ljudi koji koji zapošljavaju svoje poltrone, a ne stručnjake,nije Nova Gradiška nastala da bi se jedni obogaćivali,a drugi da imaju jedva za koricu kruha. Nije ni demokracija kad ti nabiju masku na lice i pred nosom trpaju u svoj vlastiti džep,a svi su svjesni kako su te osobe u sukobu interesa.
Nije niti povijest ovog grada ono što vam govori „frajer iritantnog glasa" koji pravi grimase i opako te gleda. U Novoj Gradiški nisu ginuli u vrijeme Domovinskog rata najbolji da bi njime vladali najgori, a nisu niti građani “guske u magli” baš uvijek, za sve i sva…
Nisu u pravu niti oni objesni koji vam podižu cijene za usluge vode i komunalija a organiziraju razno-razne fešte “slavlja smrti” i ciljano pri tome u javnom prostoru utržuju,misleći kako građani mogu živjeti od pinke dok oni nemilosrdno grabe sve što se ugrabiti može. Nije svijet onakav kakav izgleda niti je demokracija savršeno društvo, a pogotovo ova današnja koja zabranjuje kritičko mišljenje i suprotne stavove od mainstreama naziva “govorom mržnje”.
Nova Gradiška po mom skromnom mišljenju nije skup debila, poslušnih klimača glavama nekolicine tih i takvih idiota što misle kako lete na krilima vlastite arogancije a zapravo padaju na tlo s poderanim padobranom oholosti i vlastite gluposti…
Nova Gradiška nije vlasništvo nekih političkih harlekina uzgred budi rečeno koji uređuju ulice u kojima imaju svoje vlastite nekretnine i koji misle da se slikanjem na svakom kutku mogu dodvoriti baš svima. Sve to je za mene grupa pretjerano ušmnkanih imbecila, koji tvore zatvoreni krug društva malograđanki i sujetnih pijuna.
Nije ovaj grad ni ničija privatna svojina, ni pravo da se tuđim perjem kite oni koji i nadalje plaćaju javnim novcem Bog te pita što.
Nije ovo ni grad u kojemu zločesta manjina zaboravljaja da su grad ljudi,a da njime ne mogu i ne smiju kumovati kumovi iz iste košnice u kojoj pčele puno zuje ali ne daju med.
Nije Nova Gradiška ni prćija dođoša, a ni prođoša što otimlju godinama stjecano, a ni onih što u “međuvremenu” reći ću opet zuje i po jutru dan prepoznaju,ali to su samo društveni, moralni i ljudski komarci...
Nova Gradiška su ljudi što su gazili pločnike dok su još bili u snazi, okupljali se kako bi živjeli jedni s drugima i sukobljavali se vješto riječima i djelima, a ne ovi što se diče otetim a na pošten način nisu stekli čak niti vlastite misli.
Vrijeme nam uskoro dolazi Božićno, a sve je zaista manje onih koji shvaćaju da Božić nisu kolači i pečenka da život nije objava na fejsari i slika na instagramu, koji znaju da je život svakog čovjeka najveća svetinja a ne snoviđenje…
I davno je kazao Charley Brown Snoopiyu veliku istinu u dva kadra stripa, “jednog ćemo dana svi umrijeti”, a Snoopy mu odgovara, ”da, ali sve ostale dane ćemo živjeti”…
No tko to danas živi? Je li moguće da skoro svatko budan spava, postoje li oni koji sanjaju , oni koji vide koliko je pogrešan put kojim koračamo ako dopustimo da nam ti i takvi hiroviti avanturisti kroje sudbinu grada.
“Sve u svoje vrijeme” rekao je mudri starac.
Svaka se krivda s vremenom ispravi i svako zlo ispari, svako tko krene krivim putem zaluta, pa će tako biti i opet, jednog dana, tražiti će se i odgovornost za učinjena djela i nedjela...
Naš grad nije rob manjini drčnih, ni igračka u rukama moćnih, ni privatno selo štrumpfova u nečijoj kolekciji skupih igračaka, a ni poligon zvekanima za vječno ekperimetiranje, ni podij za ples jalovih, lažnih umijeća...
Bez talenta nema ni grada, kao ni bez ljudi, širine i visine i svih ostalih dimenzija ove fizičke stvarnosti, ali ni bez duhovnog svijeta koji ne smije biti tek bedž na sakou nekog probisvijeta.
Naš grad nije kao prije i kroz vrijeme je to prirodni tijek, no ne može biti ni nekome za osobnu frustraciju lijek! I za kraj još samo nešto .Svaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna i nenamjerna.
zpp