Tuga kao emocija nije negativna, ali uvijek su nas od malena učili da je teško proživljavamo. Tuga je dobila lošu reputaciju. Mitovi modernog društva tjeraju nas da pomislimo da je tuga emocija samo za slabiće i da je najbolje uzdići se iznad nje. Nemoj biti slabić, kažu. Budi jaka žena, jak muškarac, jako dijete.
I onda većina nas gura osjećaj tuge dalje od sebe, ne bi li odagnali neugodu i koristeći sve tehnike koje nam servira mozak, um i tijelo.A jučer u gradskom parku svi smo bili svjedoci kako jedan tužan i tragičan događaj i gubitak jedne posebne djvojčice može zbližiti ljude. Jesmo li zaista prestali biti tužni ili smo naučili da tugu skrivamo od drugih? Tuga nije nešto što nas gleda s naslovnica i sa Instagrama. Vrlo često ona se skriva, potiskuje, a ustvari ima znakovitu svrhu. Sjetimo se malog djeteta koje plače. Rijetko tko će okrenuti glavu i ne priskočiti da ga utješi. Tuđa tuga u nama izaziva splet emocija.Poželimo utješiti, pomoći, podržati. I to je njena snaga. Empatija je urođena većini nas, a tužan čovjek zahtijeva našu pomoć i podršku. Zahtijeva zagrljaj i toplu riječ. . Pa gdje je onda nestala naša osobna tuga koju bismo rado podijelili s prijateljima i poznanicima?Jer da nema tuge, kako bismo uostalom znali što je radost života. Kako bismo vrednovali odnose za koje znamo da ćemo ih najzad izgubiti. Ona nas prizemljuje i pomaže nam.Zato budite tužni ponekad.
-" Ne dajte da ode i zadnji dio čovječnosti koji nas određuje kao ljudska bića,"kažu organizatori ovog jučerašnjeg druženja i pikinika u gradskom parku,koji su se na najbolji mogući način prijsjetili Satije,ali i sve djece koja su oboljela od malignih bolesti.Zbog nje i zbog njih tuga daje vrijednost našim odnosima i našim životima,i uči nas da zajedno sve možemo jer zajedno smo jači.zpp