U okviru programa Godine blažene Jule Ivanišević u Požeškoj biskupiji, u petak 15. rujna, u župnu crkvu njezina krštenja u Starom Petrovom Selu, hodočastili suvjernici Virovitičkog dekanata predvođeni svojim svećenicima.
Hodočašće je započelo molitvenim programom u župnoj crkvi kojega je predvodio suhopoljski župnik Ljubiša Krmar zajedno sa redovnicama Družbe Kćeri Božje ljubavi iz Zagreba. Pozdrav hodočasnicima uputio je Ivan Nikolić, staropetrovoselski župnik i dekan Novokapelačkog dekanata, nakon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predvodio virovitički dekan Ivica Šoh.
Nakon naviještenih svetih čitanja prigodnu homiliju održao je Krunoslav Siroglavić, župnik u Špišić Bukovici, koji je pred okupljene hodočasnike iznio tri otajstva za koja je ustvrdio da ih mogu tek donekle razumjeti samo kroz Božji pogled, a o kojima valja razmišljati imajući pred sobom rečenicu sv. Pavla“Slabo Božje jače je od ljudi i sile ljudske“. Prvo otajstvo predstavljaju Kalvarija i Marija, Majka Božja žalosna. – „Pod križem na Kalvariji su četiri žene s kojima Bog priprema temelje Crkve. Božji pogled bio je zadivljen njihovom vjerom na Veliki petak i brigom za Isusovo tijelo kod njegova ukopa. Plod tog prvog otajstva jest taj da Isusova smrt nije uzrokovala razdvajanje Majke od Sina, nego puno zajedništvo između one koja je ljubila Isusa i onoga koji je bio njegov ljubljeni učenik, apostola Ivana.“Bez križa je nemoguće razumjeti Isusa i Crkvu, a ni svaku vjerničku patnju, ustvrdio je Siroglavić, kazavši kako se vrhunac Marijina sjedinjenja s Isusom događa u njihovu pogledu pojasnivši kako pred patnjom i nevoljom treba uvijek tražiti Božji pogled i slijediti njegove geste – Isus se u smrti brine za druge, za svoju majku, Ivana, apostole, Crkvu… i ne plače nad sobom, a tako i Marija.
Drugo otajstvo je mučeništvo sestre Jule i njezinih sestara. – I one su, poput Isusa, znale daje „došao čas“. U svakom mučeništvu podnesenom za Božje ime postoji borba između Boga – izvora zajedništva, života i neprijatelja Božjeg – „zmije“, koja želi uništiti iskonsko dobro koje je u nas usadio Bog. Zlo je tako kukavički navalilo na one koje se nisu mogle braniti, a bile su nedužne. „Možemo se pitati gdje je tada bio Božji pogled?“, zapitao je Siroglavić, kazavši da je bio usmjeren prema ženama koje su stajale pod križem te da nas Jula i njezine susestre mučenice uče kako se i danas može pobijediti zlo. Podsjetio je tako na riječi propovijedi kardinala Amata s mise proglašenja blaženim Jule i susestara koje potvrđuju veličinu mučeništva: „Pred sudom povijesti, pet slabašnih i nezaštićenih žena postadoše jaki heroji i pobjednice u zaštiti nepovrjedivosti njihovog redovničkog identiteta i dostojanstva žene. I opet je slabo, malo, pobožno i nevino, Božje, postalo jače čak i od prolivene krvi i noža.“
Treće otajstvo povezano je sa svakim vjernikom danas.– „I nama će u životu doći križ i patnja kada ćemo se zasigurno zapitati: „Bože, kamo gledaš? Gdje je tvoj pogled u mojoj situaciji?“ Ako pronađemo Božji pogled u našoj patnji, onda ćemo i mi poput žena s Kalvarije, poput Isusa, a onda i poput blažene Jule i susestara mučenica postati „slabo Božje, koje je jače od ljudi“, zaključio je Siroglavić.
Nakon propovijedi vjernici su kod krstionice u kojoj je krštena blažena Jula obnovili svoju vjeru i dana krsna obećanja, a dekan Šoh ih je u spomen krštenja poškropio blagoslovljenom vodom. Po završetku misnog slavlja mnogi su vjernici ostali u molitvi pred likom Blaženice, a potom svoje hodočašće završili okrjepom koju su za njih priredili domaći vjernici.