KNJIGA TREĆA

DIO 54.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Ovo o čemu ja pišem otkriva cijeli jedan svijet sa svojim tradicijama, nije to klasična priča, ja vas blago vodim u krug političke gospode i dama sa šeširima i rukavicama, na domjenke, a novac, ucjene, ludilo nisu nikakvi banalni motivi koji tjeraju likove na put zločina, ali od svega pročitanog strah čitatelje hvata za grlo. U načelu nastojim da svakom liku  posvetim jednako prostora, analizirajući njihovo ponašanje; za svakoga posebice stvaram uvjerljive motive, za njihovo ponašanje. Sve je stvar ukusa, a u zavaravanju ljudi moji, likovi su nenadmašni i eliminirati će jedan drugoga, jer ovi likovi koje opisujem ropski služe jednom čovjeku. I svi su omotani istim brojem indicija i nije niti čudo što smo stalno nasamareni. I to je zatvoreni krug  i svi neprestano idemo u krivom smjeru.

Nekako mi se čini da bi ovdje u ovoj našoj sredini samo Hercule Poirot mogao riješiti misterij i to ako maksimalno napregne sive stanice. Ovo je saga i tu treba duboka psihološka analiza, a ako to počnem ovo će postati mračni horor, i ja ću biti zapanjujuće nemilosrdna, a trudim se iz petnih žila ostati pristojna, makar me stalno svojim postupcima provociraju da ih sve do kraja raskrinkam. Jednom sam pročitala da neuspjesi čine da cijenimo uspjehe, a još više one koji se hrabro bore protiv osoba prepunih mana koji tako oštroumno otimaju od naroda i više nema nikoga da narod zaštiti. I sve se to odvija  uz kruta pravila klasne pripadnosti, a žrtve su društveno raznolike.  Nekako iz iskustva znam da je skoro svatko sposoban za bilo što, pa čak i za ubojstvo. Ljudi mogu biti divna stvorenja, ali ipak se isplati zadržati britkost uma.

Zapravo nije problem u meni što pišem, već je problem u tome što pišem iskreno i prilično živopisno opisujem ljude iz ove sredine. Ovi likovi imaju prepoznatljive osobine, a karakteri nas navode da su to stvarne osobe. I ponekad treba imati puno snage i sjesti za kompjuter i sve sažeti u riječi i svaki podatak do kojega dođem mi je iznimno važan, tada dolazim do redoslijeda iz kojega stalno nešto iskače što je napeto i zanimljivo. Eto, sada me baš zanima tko su studenti kojima je grad dao 100 tisuća kuna jer su radili preko studenskog servisa i koje su oni to poslove obavljali za grad. Napeto je i zanimljivo kada se pogledaju te brojke iz gradskog proračuna i stvarno me impresionira što niti jedna stavka nije do kraja jasna. Pitam se koji to vješti i učeni osobenjaci kreiraju taj proračun, pa ništa nije logično. Ali moja dva oka su stalno budna i uredno iščitavam brojke jer su nam obećali transparentno trošenje  gradskog novca.

Promatrajući građane koji  me okružuju nekako se čini iznošenje mojih razmišljanja  beznačajnim, ali na kraju se sve ipak pokaže točnim. I zato puno pozornosti polažem na interpretaciju i metodologiju pisanja ove priče. Zaključila sam da je ljudska psihologija neistražena, puno ovisi o osobnostima ljudi i njihovoj međusobnoj vezi i te ljudske naravi me fasciniraju i zato rado pišem, a slušam i tračeve. Eto baš sam u frizerskom salonu čula kako raspravljaju o Silli i nevolji koja ga je zadesila. Trebati će mu puno vremena da se oporavi. Neki incident povezuju sa Anom, neki smatraju da je posao odradila mafija i da je ovaj puta Ana posve čista, a neki drugi u tome imaju svoje prste. Bilo kako bilo  i ja bih se trebala zabrinuti za sebe, jer  međusobno razračunavanje kreće kada su ljudi stjerani u kut, a koliko čujem, zbog ovog mog švrljanja po papiru mnogi ne spavaju mirno.

Možda bi bilo najbolje da se kanem svega, jer kako sada stvari stoje uskoro ne samo da će se događati automobilske nesreće s nepoznatim počiniteljima već će raditi i bejzbol palice. I kako je gospođa frizerka lijepo rekla: "Možda je svaka  mafija slabija od države, no postoje i mafijaši koje se koristi u političke svrhe, kada se neke stvari trebaju obaviti mimo struktura." Ah ta naša  galantna gospoda i gospođe, uglađenih manira koji žive na visokoj nozi, bliski političkoj eliti, kojima gradska staklenka služi za seksualne i ine akrobacije, balansiraju između reputacije hodajućih mafijaških legendi koji su slavu stekli u bitkama na ulici, a ne u Domovinskom ratu. 

Uostalom kada ja sve posložim u ovoj svojoj maloj glavi dolazim do zaključka da je Silla osim Ane još nekoga izazvao, ili se možda varam jer njoj nije dovoljno što su bračnu stečevinu podjelili na pola, pa je i ona sada vlasnica pola tvrtke. E moja Anči, malčice si se preračunala s udajom za dotičnog, grabi on od tebe sve u šesnaest. Mislim da se ona samo s polovicom imovine neće moći zadovoljiti, baš kao niti naš saborski zastupnik koji je u iščekivanju Godota. Ipak valja reći da ovo dvoje pamte i bolje dane. 

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ