Pametni smo mi ljudi i u Slavoniji se najljepše živi. Ugodno je Hrvati nikada nikuda ne žure. Jer život juri, pa ne želimo razmišljati što je iza današnjeg dana. Uostalom, od nas malo zavisi. A nas je i najlakše prevariti lijepom riječju. Ne osvrćemo se mi na probleme, lakše je o tome ne misliti. Svejedno nam je što se događa u našem gradu, u Slavoniji, Hrvatskoj. Mi smo spavači koji tek povremeno šaljemo SOS- Spasimo osiromašenu Slavoniju i u isto vrijeme se bojimo promjena!Čudan smo mi svijet, ljubimo se u obraz, a mrzimo se, ismijavamo plemenita djela i znamo biti jako svirepi jedni prema drugima. Ali ipak smo mi nepokoren narod. Stoljećima se tražimo i nikako da se prepoznamo.

U našem gradu posebna priča. Slučaj smo za sebe, kao da je povijest napravila šalu s nama. Stojimo na pola puta, zabezeknuti, s nejasnim osjećajem stida jer uvijek krivo biramo i loše izaberemo. U strahu smo od rješenja, taoci smo političara koji se igraju s nama. Nesreća je što volimo ovaj svoj grad, ali ga izgleda ne znamo sačuvati. Sve se plaća pa i ljubav prema gradu, Slavoniji, Hrvatskoj. Tvrdi smo i mekani u isto vrijeme i puštamo da nas život gazi, puštamo da se sve urušava. Zašto? Zato jer smo pošteni i lakovjerni, a kad smo pošteni i lakovjerni, a takvi smo u ovom gradu od pamtivijeka, onda je jasno da ne vidimo dalje od nosa!

Sutra je za nas apstraktni pojam. E, pa, svaka nam čast na našoj ludosti! A političari su se novinarima krvi napili, no niti jedan novinar nije završio u Remetincu zbog mita, doduše znam neke pokorne slugančiće koje i ne smatram profesionalcima. I nisu to junaci pisane riječi jer njihovom oku su lopovi imaginarni pojam i kad su u Remetincu! SOS za grad kako ne bismo izgubili status grada i kako nas uskoro ovdje ne bi bilo manje od 10.000 stanovnika!

Zlata Pazman Petrić