Svestrani fotografski entuzijasti, svjetski putnici koji prolaze kroz brojne životne avanture, „između” i "sada" nadalje su ‘oboružani’ fotoaparatom. U Galeriji pod boltama sinoć su članovi Foto kluba F 4 Nova Gradiška predstavili presjek svog fotografskog rada, što bih ja rekla “foto-ajngemahtec”, a kroz niz fotografija posjetitelji su mogli proći kroz različita fotografska tematska područja.

ČLANOVI Foto kluba F4 Nova Gradiška, koji ove godine obilježavaju uspješnu 20. godišnjicu rada, izložili su reporterske, dokumentarne fotografije, krajobrazne prikaze, ali prvenstveno treba reći da su to umjetničke fotografije, jer svaka od njih plijeni pozornost na svoj način. Svi članovi ovog kluba rekoše mi, u pomalo šaljivom tonu, kako se fotografijom bave praktički otkada „znaju za sebe”. Sjenovitošću, pokretom ili preprekama autori su na svojim fotografijama razigravali svjetlo ili ga naglašavali igrom tame, stvarajući ugođaje u kojima neki zanimljivi detalji dominiraju cijelom „foto-slikom”, sustavno i kontinuirano snimajući gotovo sve aspekte naših života. Ova izložba donosi šetnju nekim bližim i daljim područjima Hrvatske, ali i svijeta tijekom njihovih putovanja, a osmišljene su od opće poznatih vizura i događaja, kao i onih kakvi su nekad bili te su danas već pomalo zaboravljeni; pa onda opet sa svakodnevicom u fokusu, onako kako to fotograf priča na svoj osebujan način i kako sam ja to sinoć doživljavjela.

„Iz velikog opusa ovih neumornih fotografa, čija fotoarhiva sadrži bezbroj snimaka, izdvojen je tek malen dio – od ranih radova pa sve do danas svojevrsna je to retrospektiva naših djela. Iako različitih motiva i stilova, fotografije dočaravaju život u nekim ozbiljnim, ali i ležernijim trenucima i tvore poveznice pomoću usporedbi ili kontrasta i svaki detalj je na svom mjestu. Dok su neki prizori pretežito dokumentarni, drugi pak mahom umjetnički, a svakako tematski širokog i raznovrsnog izričaja, pristup je – kako Tomislav Petrović naglašava – na narativnom i informativnom karakteru u seriji raznih žanrova ove izložbe kojoj su dali naslov TRAGOVI.”

Protokom vremena autori ne gube interes za fotografiju, nego nastavljaju istim žarom, snimaju i dandanas te love trenutke iz života koji kraj nas običnih smrtnika prolaze u djelićima izgubljenih sekundi, minuta, sati, dana i godina. Nekada mi se čini da je fotografija samo jedan vid bježanja od stvarnosti, od sukoba s ovim turbulentnim vremenima. A od neljudskog svijeta čovjek se spašava izmišljajući novi svijet koji je bolji i ljudskiji od onoga koji ga okružuje.

Život i standard ljudi brzo se mijenjaju, a nakana autora izložbe TRAGOVI bila je upravo da se ništa ne zaboravi. Svaka fotografija priča svoju priču, a upravo je na posjetiteljima da u svakoj slici nađu nešto originalno ili nostalgično.

U doba digitalnih kamera fotografije kao da gube svoj smisao – pohranjuju se u računalo ili mobitel te tako nisu dostupne i vrednovane kao nekada. I zato je nakana autora ove izložbe iznimno važna uz motiv i želju da se pokaže vrijednost sasvim obične, stare fotografije za razliku od umjetne inteligencije koja, uz sve prednosti, ima i mane, jer nema dušu poput članova Foto kluba F4. ZPP